Rev-x-284/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 284/14-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja H. - I. d.o.o., drugotužitelja H. - C. d.o.o., te trećetužitelja H. - P. d.o.o., svi iz Z., koje zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i partneri iz Z., te prvotužitelja S. R., dipl. iur., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji prvotužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2039/08-4 od 26. studenoga 2013., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-523/07 od 25. siječnja 2008., u sjednici održanoj 6. srpnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija prvotužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2039/08-4 od 26. studenoga 2013. u dijelu pod toč. II. i III. izreke na način da se odbija žalba tuženice Republike Hrvatske i potvrđuje prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-523/07 od 25. siječnja 2008. u dijelu pod toč. II. i IV. u odnosu na prvotužitelja H. - I. d.o.o.

Ujedno se odbija zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka, kao i zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženik Republika Hrvatska temeljem Ugovora o udruživanju sredstava broj: 173/8 od 21.9.1990. preuzeo obvezu dodjele odgovarajućeg stana porodici M. na način da odustane od iseljenja G. M. iz stana u Z., i izda adekvatnu odluku o priznavanju stanarskog prava odnosno dodjelom drugog odgovarajućeg stana (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 248,88 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 8. srpnja 1993. do isplate (toč. II.), time da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 4. listopada 1990. do 7. srpnja 1993. (toč. III.). Tuženici je ujedno naloženo da tužiteljima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.350,00 kn (toč. IV.), dok je odbijen zahtjev za isplatu troškova postupka H. - V. d.o.o. (toč. V.).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i V., dok je preinačena odluka pod toč. II. i IV. te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Tužitelji su obvezani tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 15.447,50 kn, a isto tako tužitelji su obvezani tuženiku nadoknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kn.

Protiv presude suda drugoga stupnja prvotužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP). Revizija se podnosi zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu, odnosno podredno da se pobijana presuda preinači u skladu s navodima revizije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija prvotužitelja je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju iz st. 1. istog članka (tzv. redovnu reviziju), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP za dopuštenost takve revizije potrebno je da su kumulativno ostvarene slijedeće pretpostavke: da je određeno naznačeno pravno pitanje, da o rješenju tog pravnog pitanja ovisi odluka u sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da u reviziji izostane bilo koja od ovih pretpostavki, tada nisu ispunjeni uvjeti za meritorno razmatranje takve revizije.

U postupku pred prvostupanjskim sudom prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 248,88 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, pri čemu takvo shvaćanje prvostupanjski sud temelji na Uredbi o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 1/91 - dalje: Uredba). Drugostupanjski sud prihvaća žalbu tuženice i u tom dijelu preinačuje prvostupanjsku presudu zauzimajući pri tom shvaćanje da iz sadržaja Uredbe, a posebno njezina naziva, ne proizlazi da je tom Uredbom tuženik preuzeo i obveze bivših JNA i SSNO. Prvotužitelj u reviziji postavlja pitanje da li slijedom Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvu Republike Hrvatske, tuženica postavši vlasnikom te imovine, preuzela sva prava s tim u vezi, a tako i obveze koje iz tih prava proizlaze.

Kao razlog važnosti prvotužitelj se poziva na odluku Ustavnog suda U-III-504/1996 od 8. srpnja 1999. u kojoj je zauzeto shvaćanje da uz prava koja je država preuzela kao sukcesor bivše države, da je ista preuzela i obveze koje terete ta prava.

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda valja istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka zauzeo shvaćanje prema kojem nekretnine u vlasništvu JNA i SSNO postaju vlasništvo Republike Hrvatske, pa time Republika Hrvatska preuzima i obveze vezane uz objekt vlasništva (nekretnine), iako Uredba o preuzimanju sredstava bivše JNA i SSNO ne sadrži odredbe po kojoj bi bile preuzete obveze i tereti vezani uz preuzete nekretnine. Takvo shvaćanje je zauzeto u odluci Rev-200/2006-2, Gzz-17/2006-2, Rev-

Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i to citiranu Uredbu kada je odbio zahtjev prvotužitelja za povrat uloženih sredstava u nekretninu koje je tuženica kao sljednica bivše JNA i SSNO preuzela sebi u vlasništvo.

Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju prvotužitelja i preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod toč. II. i III. izreke i odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. i IV. izreke (glede troškova postupka) u odnosu na prvotužitelja, sve primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, budući je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženicu da prvotužitelju isplati utuženi iznos, isplaćen na ime udruživanja sredstava za kupnju stana, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka kao neosnovan, kao i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, budući da tuženica nije uspjela sa svojim zahtjevima.

Također sud nije dosudio troškove žalbenog odnosno revizijskog postupka prvotužitelju, budući da isti nije u reviziji postavio određen zahtjev za naknadu troškova postupka.

Zagreb, 6. srpnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.