Legislator Case Law & Legislation
I Kž-347/2001-4 AI generated

I Kž-347/2001-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-347/2001-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Zlate Lipnjak Bosanac, Ane Garačić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. F., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 5. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 30. studenog 2000. godine, broj K-42/00, u sjednici održanoj dana 31. listopada 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-347/2001-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem čl. 82. KZ od opt. M.F. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, i to nalaganjem obaveze plaćanja kunske protuvrijednosti iznosa od 3.000,00 DEM i 100 USD, po srednjem kunskom tečaju tih valuta na dan plaćanja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-347/01-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Zlate Lipnjak Bosanac, Ane Garačić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. F., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 5. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 30. studenog 2000. godine, broj K-42/00, u sjednici održanoj dana 31. listopada 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se M.F. za kazneno djela iz čl. 91. toč. 5. KZ, temeljem čl. 91. KZ, osuđuje na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 (dvadesetpet) godina, te mu se u izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 29. kolovoza 2000. godine pa nadalje.

II. Žalba opt. M.F. odbija se kao neosnovana, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Puli proglasio je krivim M.F. da je počinio kazneno djelo iz čl. 91. toč. 5. KZ, te je temeljem čl. 91. KZ isti osuđen na kaznu dugotrajnog unato mu je vrijeme provedeno u pritvoru zatvora u trajanju od 20 godina. U ovu kaznu urač

od 29. kolovoza 2000. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 82. KZ od opt. M.F. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, i to nalaganjem obaveze plaćanja kunske protuvrijednosti iznosa od 3.000,00 DEM i 100 USD, po srednjem kunskom tečaju tih valuta na dan plaćanja.

U odnosu na troškove kaznenog postupka, temeljem čl. 122. st. 4. ZKP, opt. M.F. u cijelosti je oslobođen obaveze plaćanja istih.

Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i opt. M.F., po svojoj braniteljici, odvjetnici iz P. M.-M.M., oboje žaleći se zbog odluke o kazni. Dok državni odvjetnik predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženik osudi na primjerenu strožu kaznu, prijedlog samog optuženika je da ga se osudi na primjerenu kaznu nižu od izrečene.

Odgovor na podnijete žalbe nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok nasuprot tome žalba samog optuženika nije osnovana.

Ispravno državni odvjetnik navodi u svojoj žalbi da je izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 20 godina, za ovakovo kazneno djelo sa utvrđenom kriminalnom aktivnošću kako je to navedeno u izreci pobijane presude, preblaga. Naime, nakon što je sud ispravno utvrdio otegotne okolnosti na strani optuženika, nije ih u dovoljnoj mjeri vrednovao. Imajući u vidu da se pri počinjenju ovog kaznenog djela radilo o iznevjerenom gostoprimstvu od strane brata optuženika, te o činjenici da je ovakvo kazneno djelo počinjeno prema osobi koja se kretala u invalidskim kolicima, uz utvrđenje prvostupanjskog suda svih radnji samog optuženika nakon počinjenja kaznenog djela (pranje tragova krvi, odvoženje mrtvog tijela sa mjesta gdje je djelo počinjeno te paljenje tog tijela, kao i paljenje samog automobila pokojnog brata optuženika), očigledno se kaznom dugotrajnog zatvora u trajanju od 20 godina ne bi postigle sve svrhe kažnjavanja kako to predviđa zakon.

Nasuprot tome, nije u pravu optuženik kada ističe u svojoj žalbi da bi olakotne okolnosti bile "slabo" ocijenjene. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne olakotne okolnosti i, prema mišljenju ovoga suda, dao im suviše velik značaj prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo kakvo je utvrđeno da je optuženik počinio. Stoga, po mišljenju ovog Vrhovnog suda, ispravnim vrednovanjem kako otegotnih tako i utvrđenih olakotnih okolnosti, te ukupne kriminalne količine na strani optuženika, a vodeći pri tome računa o svim okolnostima važnim za odmjeravanje kazne, čini se opravdanim prihvaćanje žalbe državnog odvjetnika, te nasuprot tome neprihvaćanje žalbe samog optuženika. Ovaj sud, povodom izjavljene žalbe državnog odvjetnika, nalazi primjerenim da prvostupanjsku presudu preinači u odluci o kazni i to na način da optuženome izrekne kaznu u duljem trajanju nego li je to utvrđeno prvostupanjskom presudom, tj. u trajanju od 25 godina dugotrajnog zatvora, kako je to i navedeno u izreci ove presude.

Nakon ovakvog utvrđenja, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, za čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. listopada 2002. godine

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude pod točkom I. izreke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem prvostupanjskog suda u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u trećem stupnju.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Katica Jelić, v. r.