Croatian Supreme Court dismisses appeal against disciplinary dismissal for police officer due to clear evidence of serious misconduct.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final disciplinary decision terminating his employment as a police officer. The lower courts found the appellant committed serious violations of work discipline under the Internal Affairs Act, and the appellant argued that witnesses were improperly present during his defense and their notes were missing from the file. The court ruled that despite these procedural irregularities, the disciplinary decision remained lawful because the appellant's misconduct was evident from other undisputed evidence, meaning the outcome would have been the same regardless of the contested procedural points.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; The appellate court must not overturn a lower court's decision on appeal if the lower court's reasoning is clear, the facts are undisputed, and the decision would have been the same even if the alleged procedural errors had not occurred.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1913/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Tome Gložinića, Miroslave Vekić i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz O., koga zastupa K. Z., odvjetnik iz O., protiv tužene R. H., zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, radi poništenja presude, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 20. studenog 1996. godine broj Gž-307/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 9. svibnja 1996. godine broj P-185/94, u sjednici održanoj dana 25. kolovoza 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:
"I. O d b i j a se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I. Poništava se presuda Prvostupnog disciplinskog suda Policijske uprave k. MUP-a RH broj 511- 05-07-DS-129/93 od 03. 05. 1994. godine i Drugostupnog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj DS-II-140/94 od 15. 06. 1994. godine.
II. Tuženiku se nalaže da tužitelja vrati u radni odnos u zvanju mlađeg inspektora, na poslove i zadatke operativnog djelatnika, te da tužitelju plati naknadu u visini izgubljene plaće sa zakonskim kamatama od dana 20. 04. 1994. godine do povratka na navedeno radno mjesto, kao i da mu prizna sva ostala prava iz radnog odnosa za to vremensko razdoblje, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u roku od 15 dana."
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Revident predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
U postupku su utvrđene, raspravljene i ocijenjene sve sporne činjenice.
Nižestupanjske presude sadrže jasne razloge koji su u skladu s rezultatima provedenih dokaza a iz kojih se razloga jasno vidi zašto je tužbeni zahtjev odbijen i zato se u reviziji neosnovano tvrdi da je u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.
Sud drugog stupnja ocijenio je sve odlučne žalbene navode u žalbi tužitelja pa u postupku kod tog suda nije učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u svezi st. 1. čl. 375. ZPP.
U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Dakle, revizijski razlog bitne povrede ZPP nije se ostvario.
Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim se pobija prvostupanjska disciplinska presuda policijske uprave kojom je tužitelju izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa i drugostupanjska presuda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
U postupku je na nedvojben način utvrđeno da je tužitelj na način opisan u izreci prvostupanjske disciplinske presude učinio teže povrede radne discipline opisane u čl. 82. st. 1. toč. 4., 10. i 18. Zakona o unutarnjih poslovima ("Narodne novine", broj 29/91 - pročišćeni tekst) i čl. 49. st. 1. toč. 3., 5. i 6. Pravilnika o radnim odnosima radnika MUP-a RH, pa je na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.
Revident je u pravu kada tvrdi da je u disciplinskom postupku učinjena povreda postupka time što su za vrijeme dok je on iznosio svoju obranu bili prisutni jedno vrijeme svjedoci koji su tek naknadno saslušani i time što iz spisa nisu izdvojene službene zabilješke.
Međutim, unatoč tome pobijane disciplinske odluke nisu nezakonite jer je s obzirom na druge dokaze i nesporne činjenice očigledno da bi i bez tih dokaza (na kojima se presuda ne bi mogla zasnivati) bila donesena ista presuda.
Dakle, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 25. kolovoza 1999. godine
Predsjednik vijeća:
Vjera Delić, v.r.