Gž-531/2022-3 · Županijski sud u Rijeci



Poslovni broj Gž-531/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Maloči, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vidoviću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Vidović i Vidović iz Varaždina, radi isplate i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 13 P-1881/2018-32 od 23. studenoga 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 02. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 13 P-1881/2018-32 od 23. studenoga 2021. godine u točkama I, II, III i V izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 65.080,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na novčane iznose pobliže naznačene u izreci, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. U točki II izreke utvrđen je ništetnim Ugovor o korištenju obiteljske kuće sklopljen dana 28. travnja 2017. godine između tužitelja-protutuženika ĐK kao vlasnika objekta (u nastavku teksta: tužitelj) i tuženika-protutužitelja ZK kao korisnika objekta (u nastavku teksta: tuženik).

3. U točki III izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku iznos od 29.775,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od 22. siječnja 2019. godine do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka.

4. U točki IV izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio protutužbenog zahtjeva tuženika za isplatom zateznih kamata, sve pobliže naznačeno u izreci.

5. U točki V izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.295,50 kuna, sa zateznim kamatama od 23. studenoga 2021. godine do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka.

6. U točki VI izreke iste presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.025,00 kuna.

7. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točke I, II, III i V izreke, pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u tom dijelu preinači, ili da se navedena odluka u naznačenom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Žalba nije osnovana.

10. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Gordana Makarića, iskaza svjedoka ČK, LK i OK, kao i iskaza tužitelja i tuženika, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužitelja kao vlasnika obiteljske kuće u [adresa] radi isplate novčanog iznosa od ukupno 48.435,00 kuna na ime neplaćene naknade za korištenje tog objekta za razdoblje od listopada 2017. godine do (zaključno) ožujka 2018. godine, kao i zahtjev radi isplate iznosa od 16.645,00 kuna po osnovi naknade za zamjenu stereo uređaja sa zvučnicima i promjenu kvake na vratima, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Osim toga, utvrđuje da je predmet postupka i protutužbeni zahtjev tuženika radi utvrđenja ništetnim Ugovora naznačenog u točki II izreke pobijane presude, kao i zahtjev radi isplate novčanog iznosa od 29.775,00 kuna, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos.

11. U vezi toga utvrđuje da je između tužitelja kao vlasnika obiteljske kuće u [adresa] i tuženika kao korisnika zaključen dana 28. travnja 2017. godine Ugovor o korištenju obiteljske kuće (u nastavku teksta: Ugovor), i to na određeno vrijeme do 30. travnja 2018. godine, čiji predmet je bilo korištenje navedene obiteljske kuće, te da je u Ugovoru navedeno da se objekt daje na korištenje sa namještenim dnevnim boravkom, četiri spavaće sobe, kuhinjom, pomoćnim prostorijama, te opremom, uključujući Panasonic PT-AR 100 TV projektor, stereo uređaj sa zvučnicima, LG LCD televizor 42, perilicu, sušilicu i HP 2709 monitor, u skladu s fotografijama koje su sastavni dio Ugovora.

11.1. Nadalje utvrđuje kako je u istom Ugovoru ugovoreno da tuženik ima pravo na korištenje objekta u mjeri u kojoj želi, osim kada u objektu boravi tužitelj, za koje vrijeme tuženik neće plaćati naknadu, pri čemu se tužitelj o namjeravanom korištenog objekta obvezuje unaprijed obavijestiti tuženika, te mu unaprijed refundirati naknadu za period za koji tužitelj koristi objekt, a da je za korištenje navedenog objekta ugovorena naknada u iznosu od 1.100,00 eura mjesečno po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d. d.

12. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke (psihijatra) dr. Gordana Makarića, kojeg u cijelosti prihvaća jer utvrđuje da je utemeljen na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji i stručnom znanju vještaka, te detaljno obrazložen, a da niti parnične stranke nisu imale primjedbi na isti, utvrđuje da je tuženik u vrijeme zaključenja Ugovora bio nesposoban za donošenje bilo kojeg pravnog akta, odnosno da su na njegovoj strani bili prisutni simptomi koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu ukazuju na nedostatak mogućnosti testiranja realiteta, te intelektualnih i voljnih funkcija, pa da je tuženik u vrijeme zaključivanja Ugovora vrlo vjerojatno bio nesposoban za rasuđivanje, odnosno da je njegovo zdravstveno stanje bilo takvo da vrlo vjerojatno nije mogao shvatiti značenje onoga što potpisuje.

13. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetni Ugovor iz gore navedenih razloga ništetan, u smislu odredbe članka 276. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO), u vezi čega utvrđuje kako činjenica da ugovornoj strani nije bila oduzeta poslovna sposobnost ne isključuje mogućnost da ista nije bila poslovno sposobna u vrijeme sklapanja ugovora.

14. Iz navedenih razloga usvaja protutužbeni zahtjev tuženika opisan u točki II izreke pobijane presude, a posljedično tome pozivom na odredbu članka 323. stavak 1. ZOO-a i njegov zahtjev za povrat novčanog iznosa od ukupno 29.775,00 kuna na ime plaćene najamnine za svibanj, lipanj, kolovoz i rujan 2017. godine (točka III izreke pobijane presude), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od dana podnošenja protutužbe do isplate, u skladu s odredbama članaka 29. stavak 1. i 1115. ZOO-a, jer utvrđuje da je tužitelj bio savjestan stjecatelj dosuđenih novčanih iznosa, jer nije znao za razloge ništetnosti Ugovora, dok u preostalom dijelu odbija protutužbeni zahtjev (točka IV izreke pobijane presude).

15. Nastavno utvrđuje da je tužitelj tijekom postupka naveo da bi tuženik, sve kada bi Ugovor i bio ništetan, bio u obvezi platiti istome naknadu za korištenje navedene kuće primjenom pravila o stjecanju bez osnove, ali da isti nije u tom pogledu na jasan i nedvojbeni način promijenio činjeničnu osnovu tužbe, odnosno izvršio njezinu objektivnu preinaku, niti je u tom pogledu postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a da traženje isplate stečenog bez osnove radi korištenja tužiteljeve stvari umjesto ispunjenja ugovorne obveze ne predstavlja puku promjenu pravne osnove, jer da ona posljedično izvire iz promjene činjenične osnove tužbe gdje se umjesto dosadašnjeg zahtjeva za isplatu neplaćenih iznosa ugovorene naknade za korištenje kuće traži isplata koja se temelji na izvanugovornom obveznom odnosu (stjecanju bez osnove). Stoga utvrđuje da sud u konkretnom slučaju nije bio ovlašten donijeti odluku o tužiteljevom tužbenom zahtjevu temeljem drugačije činjenične osnove (stjecanja bez osnove), već da je vezan granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, pa pozivom na odredbu članka 2. stavak 1. ZPP-a odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 48.435,00 kuna po utuženoj osnovi, kao i zahtjev za isplatu zatraženih zateznih kamata na taj iznos.

15.1. Pri tome utvrđuje da zahtjev tužitelja za isplatu potonjeg novčanog iznosa ne bi bio osnovan niti kada bi se o pravu tužitelja na isplatu odlučivalo primjenom pravila o stjecanju bez osnove, jer utvrđuje da se taj zahtjev odnosi na isplatu naknade za korištenje navedene kuće samo za razdoblje od 01. listopada 2017. godine do 01. ožujka 2018. godine, u kojem razdoblju tuženik više nije koristio nekretninu za stanovanje, pa da za usvajanje zahtjeva po potonjoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 1120. ZOO-a.

16. Nadalje utvrđuje da je tuženik o svojem trošku otklonio kvar koji je nastao na kvaki na vratima, odnosno na bravi ulaznih vrata, na način da je ta brava zamijenjena, pa utvrđuje neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu troškova zamjene brave.

17. Sud prvog stupnja utvrđuje i da tužitelj nije dokazao da bi kvar na receiveru stereo uređaja kojeg je koristio tuženik bio prouzročen štetnom radnjom, niti da bi takvu štetnu radnju počinio isti, a da tužitelj nije dokazao niti da bi zbog činjenice da je došlo do kvara na receiveru došlo do štete na cijelom stereo uređaju i zvučnicima, što bi iziskivalo zamjenu istih novima, niti je dokazao visinu eventualne štete na tom uređaju i zvučnicima, u vezi čega utvrđuje da bi isti u slučaju da postoji osnova tuženikove odgovornosti imao pravo na naknadu u iznosu koji je potreban da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja (članak 1090. ZOO-a), pri čemu je potrebno uzeti u obzir je li kvar bilo moguće ukloniti, a ako nije, uzeti u obzir amortizaciju postojećeg stereo uređaja i zvučnika, te utvrditi visinu štete prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

18. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbe članaka 1045. stavak 1. i 1046. ZOO-a, odbija i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.645,00 kuna, kao i njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata na taj iznos.

19. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 151. stavak 1. ZPP-a.

20. Prilikom donošenja pobijanog dijela presude nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tužitelj, te se u svemu može ispitati.

21. Neosnovano tužitelj sadržajem žalbe (indirektno) ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud osnovano odbio njegov prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja radi izračuna naknade u visini prosječne najamnine za slične nekretnine, a to stoga jer isti nije u tom smislu postavio odgovarajući tužbeni zahtjev, pa bi provođenje navedenog dokaza bilo bespotrebno i suvišno, zbog čega odbijanjem tog dokaznog prijedloga tužitelju nije na nezakoniti način onemogućeno raspravljanje pred sudom.

22. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a, jer je iz obrazloženja pobijane odluke jasno vidljivo koje činjenice je sud prvog stupnja utvrđivao u postupku, a naznačene su i odredbe primijenjenog materijalnog prava.

23. Nisu osnovani niti oni žalbeni navodi tuženika kojima posredno upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, a to stoga jer je prvostupanjski sud pobijanu odluku utemeljio na pravilnoj ocjeni svih provedenih dokaza, postupajući pri tome na način propisan odredbom članka 8. ZPP-a.

24. Pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odluku o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, te je pravilnom primjenom naznačenih odredaba ZOO-a odlučio o (ne)osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva, pravilno između ostalog utvrđujući da je predmetni Ugovor ništetan jer u vrijeme njegovog sklapanja tuženik nije bio poslovno sposoban, u vezi čega je osnovano poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. Gordana Makarića kao stručne osobe, pa su neosnovane tvrdnje tužitelja da je sud o (ne)postojanju poslovne sposobnosti tuženika u pravno relevantno vrijeme (trenutak zaključenja Ugovora) mogao prosuđivati na temelju iskaza parničnih stranaka i svjedoka, kao i temeljem korespodencije stranaka, a to stoga jer sud nema potrebno stručno znanje da bi o navedenoj odlučnoj činjenici donosio zaključak na temelju navedenih dokaza.

24.1. Pri tome okolnost da tuženikova poslovna nesposobnost nije bila prethodno utvrđena u izvanparničnom postupku, u smislu odredbe članka 234. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19 i 47/20), ne znači da sud prvog stupnja nije mogao i trebao o toj okolnosti prosuđivati u okviru predmetnog parničnog postupka, jer se radi o prethodnom pitanju za odluku o protutužbenom zahtjevu.

24.2. Pogrešno tužitelj smatra i da bi okolnost sklapanja predmetnog Ugovora od strane tuženika kao (u to vrijeme) poslovno nesposobne osobe predstavljala razlog za pobojnost, a ne ništetnost tog pravnog posla, pa da bi tuženik u smislu odredbe članka 335. stavak 1. ZOO-a bio prekludiran u pravu na isticanje nevaljanosti Ugovora iz tog razloga, a to stoga jer je u smislu odredbe članka 276. stavak 1. ZOO-a posljedica sklapanja ugovora od strane osobe koja u to vrijeme nije bila poslovno sposobna njegova ništetnost, pri čemu se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328. ZOO- a), a o pobojnosti ugovora moglo bi se u skladu s odredbom članka 330. ZOO-a govoriti jedino u slučaju da ga je sklopila strana koja je u to vrijeme bila ograničeno poslovno sposobna, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

25. Budući je sporni Ugovor prema pravilnom utvrđenju suda iz navedenih razloga ništetan, to je pravilno i utvrđenje suda da tuženik u skladu s odredbom članka 323. stavak 1. ZOO-a ima pravo na povrat novčanog iznosa od ukupno 29.775,00 kuna na ime plaćene najamnine za svibanj, lipanj, kolovoz i rujan 2017. godine (točka III izreke pobijane presude), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od dana podnošenja protutužbe do isplate, u skladu s odredbama članaka 29. stavak 1. i 1115. ZOO-a.

26. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanim zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od ukupno 48.435,00 kuna na ime naknade za korištenje kuće u [adresa] za utuženo razdoblje koje se odnosi na listopad, studeni i prosinac 2017. godine, te siječanj, veljaču i ožujka 2018. godine, kao i zahtjev radi isplate novčanog iznosa od sveukupno 16.645,00 kuna na ime naknade za zamjenu stereo uređaja sa zvučnicima, te zamjenu kvake na vratima, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na te iznose, iz razloga koje kao jasne, detaljne i pravno utemeljene prihvaća i ovaj sud i u kojima je već sadržan odgovor na žalbene navode, pa se na te razloge radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja.

27. Stoga su neosnovani svi oni žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primijenjenog materijalnog prava, a među ostalim i tvrdnje da je isti tijekom postupka zatražio isplatu naknade radi korištenja kuće bez valjane pravne osnove, odnosno zbog stjecanja bez osnove, i to stoga jer isti prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja nije utemeljio taj zahtjev na takvom činjeničnom supstratu, već je zatražio isplatu iznosa od ukupno 48.435,00 kuna na ime ispunjenja Ugovorne obveze tuženika koja se odnosi na naknadu za korištenje kuće u utuženom razdoblju, pa takav zahtjev istovremeno ne uključuje i zahtjev za isplatu potonjeg novčanog iznosa s naslova stjecanja bez osnove, pri čemu je pravilno utvrđenje suda da bi i u tom slučaju tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od 48.435,00 kuna bio neosnovan, jer je protivno suprotnim tvrdnjama tužitelja pravilno utvrdio da tuženik nije koristio navedenu kuću u listopadu, studenome i prosincu 2017. godine, niti u siječnju, veljači i ožujku 2018. godine, dakle da tuženik u tom razdoblju nije upotrijebio tužiteljevu nekretninu u svoju korist, pa posljedično tome nije stekao korist u vidu neplaćene naknade za korištenje kuće koju bi eventualnom primjenom pravila o stjecanju bez osnove (članak 1120. ZOO-a) bio u obvezi naknaditi tužitelju. Pri tome je neodlučno da li je tuženik zadržao ključeve od navedene kuće, jer to samo po sebi ne znači da je u naznačeno vrijeme bio u njezinom posjedu, posebno kada se ima u vidu iskaz tužitelja sa ročišta od 26. listopada 2020. godine (list 133-136 spisa), koji je naveo da je za cijelo vrijeme koje je tuženik bio u najmu zadržao svoj primjerak ključeva kuće, te je u istu povremeno dolazio.

28. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

29. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer tužitelj koji je u cijelosti izgubio spor nema u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a pravo na naknadu tih troškova, koji u skladu s tom odredbom i odredbom članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) pripadaju tuženiku na teret tužitelja, a čije troškove je sud prvog stupnja pravilno utvrdio u iznosu od 15.295,50 kuna, pa su neosnovane tvrdnje tužitelja kojima osporava pravo tuženika na naknadu troškova za zastupanje na ročištima od 28. siječnja 2019. godine, 16. lipnja 2020. godine i 22. rujna 2021. godine, jer se na tim ročištima nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima, niti samo o daljnjim dokaznim prijedlozima parničnih stranaka.

30. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

31. Presuda suda prvog stupnja u točkama IV i VI izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 02. srpnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar