Jž-2050/2017-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-2050/2017

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Siniše Senjanovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J.G. i dr., zbog prekršaja iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09., 14/10. i 60/10.), odlučujući o žalbi okr. T.G., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Varaždinu od 3. travnja 2017., broj: 6. Pp 6 J-314/17, u sjednici vijeća održanoj 30. svibnja 2018.,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se žalba okr. T.G., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika te se izriče:

Na temelju čl. 182. toč. 1. u vezi sa čl. 18. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17.), okr. T.G. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

dana 26. ožujka 2017., u vremenu od 14,00 do 14,10 sati, u obiteljskoj kući u I., A. M. xxx, nakon što je okr. J.G. u podrumskim prostorijama kuće fizički napao suprugu M.G., rođ. 8. kolovoza 1960., na način da ju je rukama uhvatio za glavu i glavom joj nekoliko puta udario u zid, a zbog nesuglasica oko čišćenja voćnjaka, u jednom trenutku ušao u podrumsku prostoriju te prigovorio ocu da ostavi majku na miru, nakon čega je na njega fizički nasrnuo okr. J.G. pa je došlo do naguravanja te je u jednom trenutku okr. J.G. uzeo staklenu flašu i namjeri da ga udari, u čemu ga je okr. T.G. spriječio na način da mu je oduzeo flašu i istom udario po frižideru, nakon čega je okr. T.G. uzeo telefon u namjeri da nazove policiju, pri čemu mu je okr. J.G. istrgnuo telefon gdje je ponovno došlo do fizičkog sukoba te je okr. J.G. htio zatvorenim dijelom šake udariti okr. T.G., koji se izmaknuo i potom okr. J.G. nekoliko puta udario zatvorenom šakom u predjelu glave tako da je isti tom prilikom zadobio vidljive ozljede po glavi, dok je okr. T.G. zadobio ozljede u vidu ogrebotina po licu,

- pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka u odnosu na okr. T.G. padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Varaždinu od 3. travnja 2017., broj: 6. Pp 6 J-314/17, okr. J.G. i okr. T.G. su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna, u koju im se vrijeme lišenja slobode 26. i 27. ožujka 2017. uračunava kao 600,00 kuna, pa je okrivljenicima, svakome, preostala novčana kazna u iznosu 1.400,00 kuna, koju su dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 preostalog dijela izrečene novčane kazne.

Istom presudom, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 150,00 kuna, svaki okrivljenik.

Protiv te presude, žalbu je podnio okr. T.G., putem braniteljice odvjetnice I.M., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te odluke o prekršajnopravnim sankcijama te troškovima prekršajnog postupka. Iako žalitelj u uvodu žalbe ističe da se žali i zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali isključivo zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na njegovu štetu. Naime, u svojoj suštini, žalitelj tvrdi da je prekršaj na štetu okr. J.G. počinio u stanju nužne obrane.

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe zbog postupanja u nužnoj obrani, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Žalba je osnovana.

Prije svega, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je činjenično stanje nedvojbeno i s potpunom izvjesnošću utvrđeno. Oba okrivljenika, bez imalo proturječnosti, inkriminirani događaj opisuju upravo onako kako se tvrdi u optužbi i kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude.

Međutim, po ocjeni ovog suda, u pravu je okr. T.G. kada u žalbi tvrdi da je inkriminirane prilike postupao u nužnoj obrani.

Naime, prema čl. 18. st. 2. Prekršajnog zakona, nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Pri utvrđivanju prijeko potrebne obrane se, u pravilu, ne traži razmjernost (vrijednosti) napadnutih i obranom povrijeđenih dobara, jer je riječ o sukobu prava i neprava pa se napadnuto pravno dobro može braniti i razmjerno težom povredom od one koja je prijetila, ako ne postoji mogućnost odbijanja napada blažom obranom. No, pravna dobra i stupanj njihovog povređivanja ipak imaju određenu ulogu u ocjenjivanju intenziteta primijenjene obrane, s obzirom da je za prijeko potrebnu obranu važno i načelo najveće moguće štedljivosti prema napadaču.

Prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je žaliteljeva majka bila fizički napadnuta na način da ju je okr. J.G. rukama uhvatio za glavu i glavom joj nekoliko puta udario u zid, da mu je žalitelj rekao da je ostavi na miru, da je okr. J.G. nakon toga fizički nasrnuo na žalitelja, a nakon čega je došlo do njihovog međusobnog naguravanja, da je okr. J.G. u jednom trenutku uzeo staklenu bocu u namjeri da udari žalitelja, da ga je žalitelj u tome spriječio na način da mu je oduzeo bocu i istom udario po hladnjaku, da je žalitelj potom uzeo telefon u namjeri da nazove policiju, da mu je okr. J.G. istrgnuo telefon iz ruke i imao namjeru udariti ga zatvorenom šakom, no da se žalitelj izmaknuo i potom okr. J.G. zadao nekoliko udaraca zatvorenom šakom u predjelu glave.

Nužnost obrane ocjenjuje se objektivno: postavlja se pitanje kako bi postupila svaka razborita osoba u položaju napadnutog u vrijeme poduzimanja obrambene radnje.

Po ocjeni ovog suda, upravo takva obrana kakvu je upotrijebio okr. T.G. bila je prijeko potrebna jer to proizlazi iz intenziteta i sredstava kojima je bio napadnut. Naime, on je prvo pokušao verbalno smiriti okr. J.G. da prestane s fizičkim napadom na njegovu majku, onda je on bio fizički napadnut, nakon toga je napad na sebe staklenom bocom odbio oduzimanjem boce i razbijanjem iste, potom je pokušao pozvati policiju, u čemu je bio nasilno spriječen te se izmicanjem spriječio novi fizički napad na sebe zatvorenom šakom, a tek potom okr. J.G. zadao nekoliko udaraca zatvorenom šakom u predjelu glave. Dakle, okr. T.G. je četiri puta pokušavao smiriti okr. J.G. ne poduzimanjem nasilne, nego samo obrambene radnje. Daljnje odlaganje obrambene radnje okr. T.G. u kritično vrijeme, mišljenje je ovog suda, zasigurno bi ugrozilo uspjeh obrane.

Prema tome, fizički napad na majku okr. T.G., a potom i na njega, potpuno izvjesno je postojao, slijedom čega okr. T.G. ima i pravo na nužnu obranu. Svako ima pravo od sebe otklanjati protupravni istovremeni napad, i to ne samo onaj napad kojim mu se ugrožava život, već i svaki drugi napad kojim mu se i na neki lakši način ugrožava tjelesni integritet. Glede pitanja razmjernosti intenziteta napada u odnosu na intenzitet radnji koje je poduzeo žalitelj, a što je bitno za razgraničenje je li se radilo o prekoračenju granica nužne obrane, ovaj sud smatra da je reakcija okr. T.G. bila prijeko potrebna za odbijanje napada okr. J.G. te da je postojala proporcionalnost između intenziteta i opasnosti napada i obrane. Pravni i socijalni smisao instituta nužne obrane i jeste u tome da napadnuti od sebe „definitivno neutralizira napad“, naravno pod uvjetom da je obrana razmjerna napadu. U konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da je napad okr. J.G. bio aktualan i trajao bez prestanka, da je žalitelj bio napadnut staklenom bocom te zatvorenom šakom pa cijeneći intenzitet napada ovaj sud smatra da žalitelj, zadajući okr. J.G. nekoliko udaraca zatvorenom šakom u predjelu glave, u konkretnom slučaju nije prekoračio granice nužne obrane, već upravo suprotno, da je postupao u okviru zakona. Obrana žalitelja bila je razmjerna intenzitetu i opasnosti napada i bila je neophodna za njegovo odbijanje.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da je okr. T.G. inkriminirane prilike postupao u nužnoj obrani, čije granice nije prekoračio, zbog čega ga je, na temelju čl. 182. toč. 1. u vezi sa čl. 18. st. 1. Prekršajnog zakona, trebalo osloboditi od optužbe.

Stoga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. svibnja 2018.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Varaždinu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.