Rev-x-1154/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1154/13-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. B. iz P. L. i 2. M. B. iz P. L. koje zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u K., protiv tuženika D. M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica R. D. D., odvjetnica u K., radi predaje nekretnine u posjed i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gžx - 68/2013-2 od 22. svibnja 2013., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P - 133/12-29 od 31. prosinca 2012., u sjednici održanoj 11. lipnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku da preda u posjed tužiteljima stan koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. 670. k.o. K., a sve preciznije kako je to određeno izrekom pod I. prvostupanjske presude. Prihvaćen je zahtjev tužitelja na isplatu, po osnovu naknade štete, iznosa od 10.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos, a sve preciznije kako je to određeno izrekom pod II. prvostupanjske presude. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja na isplatu, po osnovu bespravnog korištenja predmetnog stana, za iznos od 1.000,00 kuna mjesečno za razdoblje od mjeseca travnja 2004. do ožujka 2007., sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos, a sve preciznije kako je to određeno izrekom pod III. prvostupanjske presude. U više traženom zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan (izreka pod IV. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužiteljima iznos od 40.048,00 kuna (izreka pod V. prvostupanjske presude).

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika i tako potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, dok je u ostalom dijelu prvostupanjska presuda preinačena na način da je zahtjev tužitelja pod točkom II.i III. izreke prvostupanjske presude odbijen kao neosnovan, a odlukom o troškovima postupka određeno da svaka stranka podmiruje svoj trošak.

Protiv drugostupanjske presude, reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tuženik zbog pravnih pitanja koja su prema ocjeni revidenta važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda preinači shodno u reviziji iznesenim navodima.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prije svega valja reći da u konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a. To iz razloga jer nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), nisu ispunjene pretpostavke ni odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona), dok vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a. Naime, kako to tuženik i ističe u reviziji, vrijednost predmeta spora određena je odlukom suda (na iznos od 12.000,00 kuna) na ročištu održanom 21. listopada 2003., u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a (list 14. spisa). Kako je u ovoj pravnoj stvari tužba na iseljenje i predaju stana u posjed podnesena prije 1. prosinca 2003. vrijednost predmeta spora primjenom odredbe čl. 38. ZPP-a se računa prema jednogodišnjoj najamnini. Naime, u konkretnom slučaju se ne primjenjuje odredba čl. 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 117/03 – dalje: ZID ZPP/03) kojom je brisana navedena odredba čl. 38. ZPP-a, jer se ista primjenjuje samo u postupcima u kojima je tužba podnesena nakon stupanja na snagu tog Zakona (čl. 284. st. 1. ZID ZPP/03), tj. nakon 1. prosinca 2003. U tom smislu, kako prema navodima stranaka u postupku (po osnovu stečenih koristi za uporabu stana zahtijeva se iznos od 1.000,00 kuna mjesečno), a i opće je poznato da jednogodišnja najamnina stana površine 60,85 m2 u vrijeme podnošenja tužbe ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u reviziji nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kada pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik postavlja materijalnopravno pitanje - „da li sudovi kod donošenja odluke o stjecanju stvarnog prava mogu primjenjivati propis koji u svojim prijelaznim odredbama određuje da se primjenjuje propis koji je bio na snazi u času stjecanja prava,“ te postupovno pravno pitanje - „da li se izreka presude kojom je nejasno i proturječno opisan predmet predaje u posjed – dio stana, može smatrati razumljivom?“

Međutim, tuženik u reviziji određeno ne izlaže razloge zbog kojih smatra da su pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. U tom smislu, da bi se postavljena pravna pitanja mogla smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni shodno citiranim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, nije dovoljno niti samo navesti da se zbog toga što revident ima različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci može očekivati i različita praksa drugostupanjskih sudova o određenom pravnom pitanju.

Slijedom izloženog, kako se postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 11. lipnja 2014.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.