Legislator Case Law & Legislation
Rev-412/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to lack of procedural violations and correct application of labor law.

Case Number Rev-412/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the revision against a lower court judgment ordering the county to pay a salary difference to a former employee. The plaintiff argued for lost wages after being reinstated to a lower-paying position following a court-ordered reinstatement to his original role. The court found no procedural violations since the plaintiff did not specifically cite them and ruled that the lower courts correctly applied labor law regarding wage compensation for involuntary unemployment.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; Čl. 385. st. 3. ZPP; Čl. 386. ZPP: A revision is unfounded if the applicant fails to specifically cite procedural violations and if the lower courts correctly applied substantive law regarding wage compensation for involuntary unemployment.

Keywords

AI generated
revision appeal dismissal procedural violation threshold salary difference compensation labor law reinstatement wage arrears claim county liability factual findings review

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 412/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz K., zastupanog po I. R., odvjetniku iz K., protiv tuženika Koprivničko-križevačka županija (kao pravnog sljednika bivše Općine Križevci) zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Koprivničko-križevačke županije, radi isplate razlike plaće, rješavajući reviziju tuženice protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 6. studenoga 1997. godine br. Gž-450/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 22. svibnja 1997. godine br. P-80/96, u sjednici održanoj dana 16. veljače 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati razliku plaće od 1. siječnja 1994. godine do 15. srpnja 1996. godine u ukupnom iznosu od 28.245,97 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog dospjelog iznosa pobliže označenog u izreci te presude do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.992,00 kn, dok je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači drugostupanjska presuda i tužitelj odbije s tužbenim zahtjevom, ili da se ukinu obje presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je ocijenio, da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi primjenom čl. 386. ZPP po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino kad se revident na postojanje takvih povreda određeno i poziva.

Tuženica ne obrazlaže posebno ni jednu od takvih bitnih povreda, niti ih konkretno naznačuje pa ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revizija se u smislu odredbe iz čl. 385. st. 3. ZPP ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa iz tog razloga ovaj revizijski sud nije ispitivao revizijske navode kojima se pobijaju činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

U postupku je utvrđeno slijedeće:

- da je tužitelj zasnovao radni odnos kod bivše Općine K. na radno mjesto šumarskog inspektora,

- da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Križevcima od 4. 12. 1991. godine br. P- 486/91 poništeno kao nezakonito rješenje bivše Općine K. kojim je razrješen dužnosti inspektora za šumarstvo i lovstvo sa 10. 6. 1991. godine, pa je temeljem citirane presude tužitelj vraćen na dotadašnje radno mjesto inspektora za šumarstvo i lovstvo, - da je u izvršenju gore navedene presude tuženica kao pravni sljednik bivše Općine K. vratila tužitelja na rad s danom 15. 7. 1996. i rasporedila ga na radno mjesto pristava I vrste zvanja.

Ovom tužbom tužitelj traži izgubljenu zaradu koja se sastoji od razlike plaće koju bi primao na radnom mjestu šumarskog inspektora i mirovine koju je u međuvremenu primio i to za razdoblje od 1. 1. 1994. godine do vraćanja na rad, tj. do 15. 7. 1996. godine, budući je za ranije razdoblje od dana prestanka radnog odnosa do 31. 12. 1993. godine tu razliku isplatila bivša Općina K.

U takvoj činjeničnoj situaciji nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja naveden u izreci prvostupanjske presude, jer zahtjev tužitelja ima karakter novčanog potraživanja s osnova rada, pa tužitelju pripada isplata naknade plaće (u konkretnom slučaju razlike plaće) za sve vrijeme dok bez svoje krivnje nije mogao raditi kod tuženika i to na onom radnom mjestu na kojem je radio prije prestanka radnog odnosa i na koji je pravomoćnom sudskom odlukom vraćen na rad.

Stoga su posve neodlučne okolnosti koje ističe tuženica i u reviziji da je tužitelj raspoređen na drugo radno mjesto s nešto nižom plaćom od plaće šumskog inspektora jer je taj raspored uslijedio 15.7. 1996., kao i okolnost što da je tužitelj prije zasnivanja radnog odnosa kod bivše Općine K. na radno mjesto inspektora šumarstva i lovstva (kao i kasnije) bio u invalidskoj mirovini. Ovo iz razloga jer se ne radi o takvim činjenicama koje bi bile od odlučnog značenja za razrješenje ovog spora, a kako su s osnovom zaključili nižestupanjski sudovi.

Stoga i prigovor na visinu tužbenog zahtjeva, koji je utvrđen knjigovodstvenim vještačenjem je neosnovan.

Kako se nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. veljače 1999. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.