Gž x-334/2013-1 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžx-334/2013-1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz V., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku u S. protiv tuženika C. H. d.d., K. S., zastupanog po punomoćnicama Z. M. i N. M. S., odvjetnicama u S. i umješača na strani tuženika C. O. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. IP-441/03 od 5. veljače 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 13. ožujka 2014.

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu pod posl. br. IP-441/03 od 5. veljače 2013. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja s naslova naknade nematerijalne štete u iznosu od 204.000,00 kuna i materijalne štete u iznosu od 111.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom te zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 137.771,50 kuna (pobijani dio točke I., II, III. izreke).

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime nematerijalne štete iznos od 36.000,00 kuna sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate i to na ime duševnih boli za smanjene životne aktivnosti iznos od 21.000,00 kuna te na ime straha iznos od 15.000,00 kuna dok je tužbeni zahtjev za više zatraženi iznos od 204.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).

U odluci pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženik obveže isplatiti iznos od 111.000,00 kuna na ime izgubljene plaće časnika trgovačke mornarice sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Ujedno je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.641,00 kunu dok je za više zatraženi iznos od 137.771,50 kuna zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

Protiv navedene presude, u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev te odlučeno o troškovima postupka, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupka i odlučivanje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a na koju opisno upozorava tužitelj jer je prvostupanjski sud u valjano provedenom postupku savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a utvrdio sve relevantne i odlučne činjenice, dao ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja a kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u granicama određenim člankom 365. stavak 2. ZPP-a, žalbeni razlog bitne povrede postupka nije ostvaren.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao radnika, da mu tuženik kao poslodavac naknadi nematerijalnu i materijalnu štetu koju trpi uslijed ozljeda zadobivenih u radnoj nezgodi koju je doživio dana 27. lipnja 2000. u tvornici tuženika „S. J.“ ispred silosa 2, za koju odgovornost u cijelosti snosi tuženik kao poslodavac.

Naime, prvostupanjski je sud osnovnom provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj odnosne prigode radeći na poslovima laboranta na uzorkovanju cementa temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg je imao zaključenog s tuženikom, doživio radnu nezgodu zbog neispravnosti mehanizma otvaranje i zatvaranje otvora za uzimanje uzoraka cementa zbog čega tuženik kao imatelj opasne stvari te vršitelj opasne dužnosti snosi svu odgovornost za nastalu štetu koju tužitelj trpi u svezi predmetne radne nezgode.

Pri tom se sud prvog stupnja pozvao na odredbu članka 174. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01, a koje odredbe se primjenjuju sukladno odredbi članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO).

U ovoj fazi postupka nije bila sporna odgovornost tuženika kao poslodavca za predmetni štetni događaje dok je valjalo raspraviti pitanje visine štete koju tužitelj trpi u svezi s predmetnom radnom nezgodom, odnosno osnovanost njegovog zahtjeva s naslova izgubljene zarade u vidu plaće časnika trgovačke mornarice.

Temeljem nalaza i mišljenja vještaka različite specijalnosti, osnovom medicinske dokumentacije, u postupku je prema stanju spisa utvrđeno da je kod tužitelja u predmetnoj radnoj nezgodi do koje je došlo zbog neispravnosti mehanizma otvaranja i zatvaranja otvora za uzimanje uzoraka, uslijed obrušavanja cementa došlo do trajnog oštećenja pluća zbog udisanja cementne prašine, koje oštećenje se manifestira u umanjenom difuzijskom kapacitetu pluća, a što predstavlja trajno umanjenje plućne funkcije procijenjeno u omjeru od 10%, koje će se ogledati u daljnjem životu i radu tužitelja u prisutnom osjećaju gušenja i nestašici zraka, bržem umaranju pri većim fizičkim naporima kao što su hodanje uz brijeg, stepenice i sličnim ili većim opterećenjima pri čemu ovako utvrđeno kronično oštećenje plućne funkcije u pravilu ne dovodi do oštećenja srčane funkcije odnosno ne bi imalo utjecaj na srce ukoliko se tužitelj ne bi izlagao ekstremnim fizičkim aktivnostima.

Zbog zadobivene povrede tužitelj je trpio primarni strah u jakom intenzitetu u trajanju od oko šest do sedam minuta kao direktnu posljedicu neposredne fizičke ugroženosti na koji srah se nadovezuje tzv. sekundarni strah odnosno strah kao bojazan za ishod liječenja u jakom intenzitetu od oko dva dana, srednjem narednih deset i lakom tri do pet mjeseci pri čemu je iz psihijatrijskih nalaza vidljivo da je nakon akutne stresne reakcije kod tužitelja došlo do razvoja posttraumatskog stresnog sindroma (PTSP), u trajanju od oko godinu i pol dana, zbog čega je imao smanjene životne aktivnosti u visini od 20%, nakon čega su se simptomi potpuno izgubili i nestali.

S obzirom na navedena činjenična utvrđenja koja se odnose na trajnost i intenzitet pretrpljenog straha te duševne boli koje tužitelj trpi zbog posljedice trajnog oštećenja, imajući u vidu njegovu životnu dob, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, temeljem odredbe članka 200. ZOO-a, tužitelju za pretrpljeni strah dosudio iznos od 15.000,00 kuna te duševne boli zbog umanjene životne aktivnosti iznos od 21.000,00 kuna.

Naime, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor tužitelja vezano za ocjenu trajnih posljedica izazvanih predmetnom nezgodom, koju je iskazao tijekom postupka specijalist internist dr. B. B. Naime, radi se o osobi koja je sudjelovala u procesu tužiteljeva liječenja u svezi s predmetnom ozljedom, što je razvidno iz spisu priležeće medicinske dokumentacije za tužitelja, pa utoliko s pravom prvostupanjski sud otklanja njegov nalaz i mišljenje i to neovisno o tomu što u vrijeme davanja svog nalaza i mišljenja u postupku nije evidentiran kao osoba sa stalne liste sudskih vještaka Županijskog suda u Splitu niti je u tom svojstvu ad hoc imenovan od strane suda.

S druge pak strane opservacija o mogućem oštećenju srca zbog oštećenja plućne funkcije u predmetnoj radnoj nezgodi vezuje se isključivo za ekstremne aktivnosti tužitelja u budućnosti, što nije predmetom ovog postupka već eventualno novog postupka zbog mogućeg pogoršanja zdravlja izazvanog posljedicama predmetne radne nezgode. U prilog tomu govori i podatak da se u medicinskoj dokumentaciji tužitelja, prema nalazu i mišljenju vještaka, ne nalazi podatak o evidentiranom oštećenja srca, pa je utoliko pravilno prvostupanjski sud na okolnost posljedica predmetne radne nezgode, primjenom odredbe članka 260. i 261. ZPP-a izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima medicinske struke, specijalnosti određene prema karakteru zadobivenih ozljeda u predmetnoj nezgodi i posljedicama istih koje se manifestiraju na zdravlje tužitelja.

Pravilna je i ocjena prvostupanjskog suda prilikom nepriznavanja tužiteljeva zahtjev s naslova naknade za pretrpljene fizičke boli, za koje je utvrđeno da nisu posljedica ozljeđivanja tužitelja u predmetnoj nezgodi.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete u vidu gubitka plaće časnika trgovačke mornarice, pozivom na odredbu članka 195. ZOO-a. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka specijaliste medicine rada, koju kao pravilnu i dovoljno argumentiranu prihvaća prvostupanjski sud i na koju nije bilo primjedaba od strane stranaka u postupku, proizlazi da kod tužitelja blago oštećenje respiracijske funkcije pluća, kao posljedica zadobivene ozljede, ne utječe na tužiteljevu radnu sposobnost za obavljanje poslova inženjera pomorskog prometa smjera nautika za koje se školovao, a sukladno pravilniku o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti članova posade broda prema kojima se radna sposobnost utvrđuje spirometrijom odnosno radiološkom obradom pluća koje su kod tužitelja višekratno ponavljane i bile uredne.

Naime, postojanje uzročno-posljedične veze između oštećenja zdravlja kod tužitelja i gubitka zarade, odnosno imovinske koristi koju bi tužitelj mogao ostvarivati radom po redovnom tijeku stvari da nije došlo do štetnog događaja, jer nužna pretpostavka za potraživanje s ovog osnova (članak 195. stavak 2. u svezi s odredbom članka 189. stavak 3. ZOO-a).

U tom pravcu uzročnost predstavlja pretpostavsku odgovornost za štetu, odnosno vezu između štetne radnje, kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Od više, pak, mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljoj vezi s nastalom štetom uzima se upravo onaj koji je pravno relevantan i adekvatan i tipičan. Tipičan je pak onaj uzrok koji redovno dovodi do određene štete, a koje životno iskustvo pokazuje da je uzrok određene štetne posljedice, za razliko od događaja koju su na određeni način išli u kompleks tijeka koji su prethodili šteti, ali upravo oni nisu tipični za nastanak takve štete.

Stoga se navedenim činjeničnim okolnostima kada je utvrđeno da zbog posljedica ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnoj radnoj nezgodi nije došlo do izgubljene radne sposobnosti za rad mjesta na kojem radi odnosne prigode odnosno radnog mjesta za koje se školovao, nije bilo mjesta ni obvezivanja tuženika za isplatu izgubljene zarade s ovog osnova.

Naime, sud prvog stupnja je vezan činjeničnim supstratom koji opredjeljuje postupanje u svakom konkretnom slučaju od kako je zahtjev tužitelja postavljen s osnova izgubljene zarade zbog mogućnosti zaposlenja i napredovanja kao časnika trgovačke mornarice, koje činjenice tužitelj nije dokazao, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja s ovog osnova.

Osim toga tužitelj nije dokazao da bi se pokušao zaposliti na radnom mjestu za zvanje za koje se školovao po završetku školovanja i koje je uslijedilo pune dvije godine nakon predmetne radne nezgode.

Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 1. u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a s obzirom na vrijednost predmeta spora utemeljena na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04 i 148/09).

U Splitu 13. ožujka 2014.

Predsjednik vijeća:

Luka Grgat, v. r.