Pž-7841/2013-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

76. Pž-7841/13-3

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Mirni Maržić, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja P. – P. d.o.o., N. G., kojeg zastupa punomoćnik D. U., odvjetnik u N. G., protiv tuženika-protivnika osiguranja P. – T. P. Z. d.o.o., Đ., kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Z., radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-1494/12-30 od 5. srpnja 2013., dopunjenog rješenjem istog suda poslovni broj P-1494/12-36 od 28. kolovoza 2013., 3. listopada 2013.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba protivnika osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-1494/12-30 od 5. srpnja 2013., dopunjenog rješenjem istog suda poslovni broj P-1494/12-36 od 28. kolovoza 2013.

Obrazloženje

Pobijanim, u izreci označenim rješenjem poslovni broj P-1494/12-30 od 5. srpnja 2013., prihvaćen je prijedlog radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, prema protivniku osiguranja, u iznosu od 2,875.610,29 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos pojedinih računa od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, određenih prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena i određena je prethodna mjera zabranom banci da tuženiku – protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu tuženika – protivnika osiguranja s njegova računa i po njegovom nalogu isplati iznos za koji je ista određena.

Prema obrazloženju rješenja, prijedlog za osiguranje je osnovan jer su ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere propisane odredbom čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13; dalje: ZPP).

Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio protivnik osiguranja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba postupka. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da ne postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. i čl. 381. ZPP-a u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava i utvrđeno je da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te valja ocijeniti neosnovanim žalbeni navod da je ista počinjena. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud za odluku o određivanju prethodne mjere dao valjane razloge, zasnovane na dokumentima koji se nalaze u spisu.

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje, za svoju odluku dao jasne, iscrpne i razumljive razloge i pravilno je primijenio odgovarajuće zakonske odredbe što, u smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a prihvaća i ovaj sud bez potrebe ponavljanja.

Naime, odredbom čl. 501.a ZPP-a (čl. 97. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 25/13) propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

Dakle, da bi se ispunile pretpostavke za određivanje prethodne mjere prema prethodno citiranoj odredbi Zakona o parničnom postupku dovoljno je da je predlagatelj postojanje svoje tražbine učinio vjerojatnim, odnosno da je veća vjerojatnost da će on uspjeti u sporu, a ne tuženik. S obzirom na činjenice utvrđene u ovom postupku, predlagatelj osiguranja je prema shvaćanju ovog suda svoju tražbinu učinio ne samo vjerojatnom u dovoljnoj mjeri da bi ostvario zaštitu predviđenu odredbom čl. 501.a ZPP-a, već i izvjesnom čime su se ispunile pretpostavke za određivanje prethodne mjere.

Takav zaključak prvostupanjskog suda žalitelj nije doveo u pitanje žalbenim navodima.

S obzirom na navedeno, valjalo je na osnovi odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje te je riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 3. listopada 2013.

SUDAC

MIRNA MARŽIĆ, v.r.