II Rev-193/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

.

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-193/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Damira Mratovića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja T. T. d.o.o. V., koga zastupa N. L., odvjetnik iz V., protiv tuženika P.P-I. V. d.d. V., koga zastupa Z. K., odvjetnik iz V., radi isplate i raskida ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1851/97 od 28. travnja 1998, kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-79/96 od 7. listopada 1996., u sjednici održanoj dana 9. srpnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1851/97 od 28. travnja 1998. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-79/96 od 7. listopada 1996. godine u stavu I. izreke i to u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za iznos od 29.429,40 kn, te u stavu II. kojim je utvrđeno da je Ugovor o poslovnoj suradnji zaključen 1. travnja 1993. godine između stranaka raskinut, s time da se kao dan raskida utvrđuje 31. siječnja 1996. godine. Prvostupanjska presuda potvrđena je i u stavku III. kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga, obrazlažući posebno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer su razlozi pobijane presude u suprotnosti s provedenim dokazima, te da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u primjeni i tumačenju odredbe čl. 133. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje u tekstu ZOO).

Protivna strana nije odgovorila na reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji. Revizija nije osnovana.

Nisu ostvareni revizijski razlozi na koje se ukazuje u reviziji.

U svezi s odbijajućim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 29.429,40 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje s naslova troškova prijevoza (autodani, troškovi poreza na promet i dr.), prvostupanjski, kao i drugostupanjski sud su ocjenom provedenih dokaza, a posebno pismene dokumentacije utvrdili i zaključili, da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja u tom dijelu.

Ukoliko tužitelj svojim prigovorima osporava ustvari pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja treba istaći da se ti prigovori nisu mogli prihvatiti budući da se zbog pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 2. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP).

U pogledu pobijanog dijela kojim je udovoljeno protutužbenom zahtjevu za raskid ugovora o poslovnoj suradnji koji su stranke zaključile 1. travnja 1993. godine i to s danom 31. siječnja 1996. godine treba istaći da su sudovi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenili odredbe čl. 133. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje u tekstu ZOO).

Pri tome polaze od utvrđenja (temeljenih na suglasnim iskazima obje stranke), da je poslovna suradnja između stranaka u potpunosti prestala u siječnju 1996. godine, a ocjenjuju pri tom i raniju korespondenciju stranaka o raskidu ugovora, kao i parnične postupke koji su vođeni između stranaka u svezi s njihovom poslovnom suradnjom temeljem istog Ugovora.

Tužitelj u reviziji također ističe da su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora u smislu čl. 133. ZOO, ali smatra da su ispunjene samo na strani tužitelja, a što pogrešno povezuje s neosnovanim tvrdnjama da su njegova, tj. tužiteljeva potraživanja u cijelosti osnovana, iako su sudovi utvrdili suprotno.

Stoga je, po ocjeni ovog revizijskog suda materijalno pravo pravilno primijenjeno i u dijelu u kojem je udovoljeno protutužbenom zahtjevu za raskid Ugovora o poslovnoj suradnji. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbama čl. 154. st. 2. ZPP, suglasno uspjehu stranaka u parnici.

Reviziju je stoga trebalo odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.