Croatian Supreme Court dismisses appeal on merits and inadmissibility regarding debt collection and contract invalidity.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the appellant's appeal on the merits, upholding the lower courts' decision to award damages based on a valid contract. The court found the appellant breached payment obligations, justifying the award of principal and interest, while rejecting arguments regarding contract invalidity. However, the appeal was partially inadmissible because the disputed value of the counterclaim did not exceed the statutory threshold for review.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392. ZPP; čl. 382. ZPP; čl. 40. ZPP; čl. 277. ZOO; čl. 371. ZOO: An appeal on the merits is rejected if the lower courts correctly applied substantive law, while an appeal is inadmissible if the disputed value of the counterclaim falls below the statutory threshold for review.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 1427/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića. Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. D. iz Z., koga zastupa punomoćnica M. Đ., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja I. G. iz P., koga zastupa punomoćnica A. M.-V. D., odvjetnica u Z., radi isplate odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja, protiv presude Županijskog suda u Virovitici br. Gž 111/08-2 od 21. kolovoza 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pitomači br. P 85/07-201 od 27. studenog 2007., u sjednici održanoj 2. rujna 2010.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
Revizija tuženika-protutužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu kojem se pobija presuda Županijskog suda u Virovitici br. Gž 111/08-2 od 21. kolovoza 2008. u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Pitomači br. P 85/07-201 od 27. studenog 2007. u dijelu kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev.
Revizija tuženika-protutužitelja u dijelu kojem se pobija presuda Županijskog suda u Virovitici br. Gž 111/08-2 od 21. kolovoza 2008. u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Pitomači br. P 85/07-201 od 27. studenog 2007. u dijelu kojem je odbijen protutužbeni zahtjev, odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku-protutužitelju (dalje u tekstu tuženik) da plati tužitelju-protutuženiku (dalje u tekstu tužitelj) 108.599,94 kn sa zateznim kamatama na glavnicu od 60.641,34 kn od 5. rujna 2007. do isplate, a odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti sporazuma što su ga sklopile stranke 5. travnja 2000. kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova, te je tuženik dužan tužitelju naknaditi ne troškove u iznosu od 6.955,00 kn.
parnič
Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude pravovremeno, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom i da se preinači ili ukine i vrati na ponovni postupak.
Tužitelj na reviziju nije odgovorio.
Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.
Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu 108.599,94 kn sa zateznim kamatama na glavnicu od 60.641, 34 kn od 5. rujna 2007. do isplate, koji tužitelj temelji na sporazumu stranaka od 5. travnja 2000. i protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti toga sporazuma.
U smislu odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su stranke 5. travnja 2000. sklopile sporazum u kojem je između ostaloga navedeno:
„Ja I. G. (JMBG: …) sa adresom u autokamp Š.-P., obvezujem se na slijedeće:
1. priznajem dugovanje u iznosu 67.457,50 kn po rn. br. 2296 od 11.06.1996. i 1940,00 dm kunske protuvrijednosti na ime troškova zbog odustajanja od ugovora sa njemačkim partnerom. Na ove iznose slijede i pripadajuće zakonske kamate.
2. Obvezujem se na ime dugovanja mjesečno, za najkasnije do 10og u mjesecu uplati iznos od najmanje 500,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti u korist tekućeg računa M. D.. Broj tekućeg računa kod H. p. b. Z., na ime D. M. je: ….
3. Ukoliko dužnik neuredno vraća dugovanje, pristaje da se dugovno potraživanje sa kamatama dospije odmah u cijelom iznosu.“
- da je iz toga dana javni bilježnik M. G. u Z. ovjerio tuženikov potpis na istom sporazumu,
- da je tuženik u to vrijeme bio direktor K.-P. d.o.o., a tužitelj je bio vlasnik S.-P. d.o.o. iz Z.,
- da tuženik nije uredno ispunjavao obvezu plaćanja prema tužitelju u smislu navedenog sporazuma,
- da je dugovanje prema istom sporazumu na dan vještačenja 5. rujna 2007. iznosilo ukupno 134.970,73 kn i to na ime glavnice 60.641,34 kn, a na ime zateznih kamata 74.329,37 kn.
Pravilnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika da plati tužitelju 108.599,94 kn sa zateznim kamatama na glavnicu od 60.641,34 kn od 5. rujna 2007. do isplate.
Prema odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.
U ovom slučaju tuženik se navedenim sporazumom obvezao tužitelju izvršiti ugovoreno plaćanje, a tuženik tu obvezu nije u potpunosti ispunio.
Kada dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zateznu kamatu (čl. 277. st. 1. ZOO-a).
Nije odlučno što je tuženikov dug prema tužiteljima na dan vještačenja bio veći od iznosa tužbenog zahtjeva, jer se presudom odlučuje samo u granicama tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP).
S obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 30. kolovoza 2004. pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja. Naime prema odredbi čl. 371. ZOO potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drug rok zastare.
Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjska presuda u svojoj izreci i obrazloženju nije protivna izvedenim dokazima.
Činjenična razmatranja u reviziji ne mogu se uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argumenti čl. 385. ZPP).
Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu u dijelu kojem se pobija drugostupanjska presuda, u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (čl. 393. ZPP).
Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presuda prelazi 100.000,00 kn.
Tuženik nije u protutužbi označio vrijednost predmeta spora, a prvostupanjski sud nije tijekom glavne rasprave u smislu čl. 40. st. 4. i 5. ZPP utvrdio vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev.
Člankom 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) koji je stupio na snagu 1. listopada 2008. izmijenjen je čl. 40. st. 5. ZPP tako da prema sada važećoj odredbi čl. 40. st. 5. ZPP – ako prvostupanjski sud u slučaju iz st. 4. toga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.
Kako vrijednost predmeta spora u ovom slučaju u odnosu na protutužbeni zahtjev ne prelazi 100.000,00 kn, revizija tuženika u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojem je odbijen protutužbeni zahtjev, nije dopuštena, valjalo je reviziju u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 2. rujna 2010.
Predsjednik vijeća:
Nenad Perin, v.r.