Croatian Supreme Court dismissed appeal; sister not family member as she didn't live with brother for two years.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the lower court's decision to reject adding the sister to a protected tenancy contract. The sister failed to prove she lived with her brother, the tenant, continuously for the two years preceding the relevant law's enactment. Consequently, the court ruled she did not qualify as a family member under the Housing Law and could not be added to the contract.
Legislator headnote
AI generatedčl. 5. toč. 5. ZNS; čl. 37. st. 1. ZNS; čl. 12. st. 1. bivšeg ZSO: A person is considered a member of the tenant's family household for the purpose of protected tenancy only if they have resided with the tenant continuously for the last two years prior to the law's entry into force.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 251/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Z., …, zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. F.-H. iz Z., …, zastupanog po punomoćniku J. Č., odvjetniku iz Z., radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2911/11-2 od 28. kolovoza 2012., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps- 762/06 od 30. rujna 2010., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2015.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja D. S., kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjski Općinski građanski sud u Zagrebu je presudom poslovnog broja Ps- 762/06-68 od 30. rujna 2010., zamijenio ugovor o najmu stana slijedećeg sadržaja (točka I. izreke):
"Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom
Članak 1.
Najmodavac A. F.-H. iz Z., … daje najmoprimcu D. S. iz Z., … u najam stan, koji se nalazi u Z., …, II kat, koji se sastoji od 4 sobe. kuhinje, kupaonice, smočnice, zahoda i hodnika, ukupne površine 126 m2.
Članak 2.
Najmoprimac ima pravo koristiti zajedničke prostorije i uređaje zgrade, kao i zemljište koje službi redovnoj uporabi zgrade.
Članak 3.
Ugovorne strane ugovaraju zaštićenu najamninu utvrđenu čl.7 Zakona o najmu stanova i to u iznosu od 408,60 kn mjesečno.
Najmoprimac je dužan plaćati najamninu do 15-tog dana u mjesecu.
Članak 4.
Najmoprimac se obvezuje plaćati sve troškove - režije vezane za stanovanje u predmetnom stanu.
Članak 5.
Najmodavac daje u najam najmoprimcu stan iz čl. l. ovog Ugovora u stanju u kojem se nalazi na dan sklapanja ovog Ugovora.
Članak 6.
Sa najmoprimcem stan koristi i A. S., rođena ….. godine, sestra najmoprimca.
Članak 7.
Ovaj Ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme.
Članak 8.
Otkaz odnosno raskid ovog Ugovora najmodavac može dati samo iz razloga i na način određen Zakonom o najmu stanova.
Članak 9.
Najmoprimac je dužan koristiti se stanom, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i zemljišta na način da ih čuva od oštećenja.
Članak 10.
Na prava i obveze ugovornih strana, koja nisu određena ovim Ugovorom, primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova".
Točkom II. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva da se u ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom kao član obiteljskog domaćinstva unese B. S., rođena ..., supruga najmoprimca, a odlukom o troškovima parnice (točka III. izreke) naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka u iznosu 8.917,50 kn, dok je (točka Iv. izreke) tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova.
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2911/11- 2 od 28. kolovoza 2012., djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. njene izreke u odnosu na čl. 1. do 5., te čl. 7. do 10. Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, kao i u točkama III. i IV. izreke (odluka o troškovima). Istom je drugostupanjskom presudom (toka II. izreke) preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na dio točke I. izreke – članak 6. Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, pa je u tom dijelu suđeno:
„Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva da se u ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom kao član obiteljskog domaćinstva unese A. S., rođena …, sestra najmoprimca.“
Protiv točke II. izreke drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu da prihvati reviziju i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu svih troškova postupka ili ukine u pobijanom dijelu presudu drugostupanjskog suda ili presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom odnosno drugostupanjskom suda, uz naknadu troškova sastava ove revizije
Tuženik je odgovorio na reviziju. U odgovoru na reviziju osporava sve navode revizije tužitelja i predlaže odbiti je kao neosnovanu.
Revizija nije osnovana.
U ovom predmetu je drugostupanjska presuda - u dijelu (točka. II. izreke) kojim je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. njene izreke (u odnosu na čl. 6. Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom) - donesena prema odredbama čl. 373. a. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11, dalje: ZPP) koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), pa je protiv tog dijela drugostupanjske presude dopuštena redovna revizija (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).
Stoga je, u tom pobijanom dijelu, prema odredbi čl. 392. a) st. 1. toč. 2. ZPP, pobijana presuda ispitana samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U ovoj reviziji tužitelj ističe revizijski razlog postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
Prije svega, tužitelj u obrazloženju ovog revizijskog razloga prigovara nepravilnoj primjeni odredbi čl. 421. ZPP do koje je došlo prilikom odlučivanja prvostupanjskog suda o prijedlogu tuženika za ponavljanje postupka.
Nepravilna primjena ili propust suda da primjeni koju od odredbi ZPP, ima za posljedicu bitnu povredu postupka samo ako je to bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude, odnosno relativno bitnu povredu postupka (čl. 354. st. 1. ZPP).
Zbog (relativno) bitnih povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP dopušteno je podnositi reviziju samo ako je povreda učinjena pred drugostupanjskim sudom (čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP). S obzirom na to da se revizijski prigovori primjeni odredbe čl. 421. ZPP odnose na postojanje razloga za ponavljanje postupka o čemu je odlučivao prvostupanjski sud (odnose se na postupak pred prvostupanjskim sudom), to osnovanost navedenih prigovora u povodu predmetne revizije nije dopušteno ispitivati.
Suprotno tvrdnjama tužitelja u drugostupanjskoj presudi nije učinjena ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje navodima kojima prigovara načinu na koji je drugostupanjski sud utvrdio pravnorelevantnu činjenicu za odluku u ovome sporu (da li je A. S. dvije godine prije stupanja na snagu ZNS živjela u stanu na koji se odnosi predmetni ugovor).
Drugostupanjska odluka donijeta je (preinačena je prvostupanjska presuda) na temelju ovlaštenja popisanog odredbom čl. 373.a ZPP, kojom je propisano da će drugostupanjski će presudom odbiti žalbu, odnosno preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (čl. 373. a st. 1. ZPP) te da u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje takve presude, drugostupanjski sud može preinačiti prvostupanjski presudu i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je postupio upravo na opisani način kada je na temelju dokaza (isprava u spisu: uvjerenja o prebivalištu, rješenja Centra za socijalni rad te rješenja Gradskog ureda za graditeljstvo) utvrdio činjenično stanje različito od prvostupanjskog suda, pa nije došlo do pogrešne primjene odredbe čl. 8. ZPP (o ocjeni dokaza) niti one iz odredbe čl. 373.a ZPP (o pravu na preinačavanje prvostupanjske presude). Zbog toga, po ocjeni ovog suda, u postupanju drugostupanjskog suda nisu učinjene relativno bitne povrede na koje se tužitelj poziva.
Nadalje, po ocjeni ovoga suda pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP), jer se drugostupanjski sud se obrazloženju svoje odluke pri djelomičnom preinačavanju prvostupanjske presude očitovao o svim žalbenim navodima (tuženika) koji su relevantni za odluku o predmetu spora. Pritom, drugostupanjska presuda sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i primijenjenom materijalnom pravu u odnosu na unošenje A. S. u predmetni Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, pa pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati.
S obzirom na to da u činjeničnim utvrđenjima na kojima je drugostupanjski sud temeljio pobijanu odluku ovaj sud ne nalazi nikakvih protivnosti dokazima ili zapisnicima o provedenim dokazima, to su prigovori tužitelja ocijenjeni kao prigovori koji u svojoj biti predstavljaju revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj navodima revizije zapravo tumači izvedene dokaze (iskaze stranaka i svjedoka) na način kako mu to odgovara i time osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom na to da, prema odredbi čl. 385. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, to navedeni revizijski razlozi nisu mogli biti ispitani u povodu predmetne revizije.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koja postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
Predmetni spor vođen je povodom zahtjeva tužitelja za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana u Z., …, sa zaštićenom najamninom.
U ovoj revizijskoj fazi postupka i dalje je među strankama sporno pitanje je li sestra tužitelja (ranijeg stanara, sada zaštićenog najmoprimca) A. S. imala pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva stanara, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 22/92 I 70/96, dalje: ZSO) da bi prema odredbama Zakona o najmu stanova („Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, dalje: ZNS) stekla pravo na upis u ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom koji se prema nepobijanom dijelu presude sklapa između tužitelja (njezinog brata) kao zaštićenog najmoprimca i tuženika (najmodavca).
Za odluku o spornom pitanju relevantne su slijedeće zakonske odredbe:
- odredba čl. 5. toč. 5. ZNS kojom je propisano sa ugovor o najmu stana sadrži pored ostalog i podatke o osobama koje će zajedno s najmoprimcem koristiti stan.
- odredba čl. 37. st. 1. ZNS kojom je propisano da se osobe koje na dan stupanja na snagu ZNS imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva kod zaštićenog najmoprimca, stečenog prema odredbama ZSO, upisuju se u ugovor o najmu stana, a u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca, ili kad zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu, ovisno o sporazumu tih osoba (čl. 38. st. 1. ZNS).
- odredba čl. 12. st. 1. bivšeg ZSO kojom je propisano da se članovima obiteljskog domaćinstva stanara smatraju se i osobe koje su (između ostalih) njegovi srodnici po krvi u pravoj liniji, te braća i sestre (što je A. S. u odnosu na tužitelja), uz uvjet da s njim stanuju neprekidno posljednje dvije godine.
Drugostupanjski sud je utvrdio da A. S., u trenutku stupanja na snagu ZNS nije bila član obiteljskog domaćinstva, na temelju stanja u spisu (dokaza u spisu) i to:
- Uvjerenja o prebivalištu PU Z. od 21. rujna 1998. iz kojeg proizlazi da je A. S. (rođena 27. veljače 1980.) imala - u razdoblju od 21. listopada 1983. do 26. lipnja 1996. – prijavljeno prebivalište na adresi u Z., …, a tek nakon 26. lipnja 1996. na adresi spornog stana,
- Rješenja RF Socijalne zaštite Centra za socijalni rad, P. M. od 11. lipnja 1996., iz kojeg proizlazi da je (tada mlt.) A. S. povjerena na odgoj i čuvanje ocu B. S. s adresom u Z., …
- Rješenja Gradskog ureda za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze od 18. ožujka 1996., iz kojeg proizlazi da je u postupku priznavanja stanarskog prava tužitelju na spornom stanu, utvrđeno da je tužitelj neprekidno od 1987. stanovao u spornom stanu s tetom Lj. K. kao članom obiteljskog domaćinstva, pri čemu se A. S. ne spominje kao član tog domaćinstva,
- činjenice da se voda za sporni stan naplaćivala za tri osobe (tužitelja, Lj. K. i kupaonicu kao treću osobu – jer nisu svi stanovi imali kupaonicu).
Dakle, na temelju navedenih činjenica drugostupanjski sud je zaključio o postojanju druge činjenice, pa je ocjenjujući odlučno činjenično pitanje da li je A. S. (sestra) na dan stupanja na snagu ZNS bila član obiteljskog domaćinstva svojega brata - tužitelja (stanara) u smislu odredbe iz čl. 12. ZNS, odnosno da li je zajedno s njim stanovala posljednje dvije godine prije stupanja na snagu ZNS, utvrdio da ta zajednica stanovanja nije postojala i da stoga sestra tuženika nije stekla položaj člana obiteljskog domaćinstva stanara.
Na temelju takvog činjeničnog utvrđenja drugostupanjski sud je zaključio da ona nije stekla pravo za upis u ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, pa je odbijanjem tužbenog zahtjeva u tom dijelu pravilno primijenjena odredba čl. 37. st. 1. ZNS.
Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je odbiti kao neosnovanu reviziju tužitelja u odnosu na pobijani dio točke I. izreke drugostupanjske presude (članak 6. Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom).
Zagreb, 22. travnja 2015.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.