Rev-1030/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1030/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari tužiteljice M. A. iz Z., koju zastupa punomoćnik Z. F., odvjetnik iz S. G., protiv I- tuženika I. A., II-tuženika G. A. i III-tužene M. A., svih iz J. i svih zastupanih po punomoćniku J. A. M., odvjetniku iz S., radi utvrđenja ostavinske mase i prave volje ostavitelja, te u pravnoj stvari I-protutužitelja I. A., II- protutužitelja G. A. i III- protutužiteljice M. A., svih iz J. i svih zastupanih po punomoćniku J. A. M., odvjetniku iz S., protiv protutuženice M. A. iz Z., koju zastupa punomoćnik Z. F., odvjetnik iz S. G., radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3867/07 od 13. ožujka 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj P-121/04- 26 od 27. listopada 2006., 09. travnja 2010.,

r i j e š i o j e :

I. Odbacuje se revizija tuženih - protutužitelja kao nedopuštena.

II. Tužiteljici-protutuženoj se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev te je utvrđeno da u ostavinsku masu iza pok. J. A. iz J. ulaze čest. zgr. 262 ZU , čest. zgr. 264/2 ZU 907 površine 12m , ½ dijela čest. zgr. 263 ZU 2137 u površini od 61m

1091 u površini od 108m , čest. zem. 1438/1 ZU 2137 u površini od 61m , te čest. zem. 2 , sve k.o. J.. Također je utvrđeno da je prava volja 1438/2 u ZU 1884 u površini od 137m

oporučitelja J. A. bila da tužiteljici-protutuženoj oporukom od 10. ožujka 1993. ostavi u nasljedstvo 1/3 dijela stojne kuće u J. označene naprijed navedenim oznakama, a ne stojne kuće oznake čest. zgr. 241/1 i 242/6 k.o. J., te je naloženo tuženima solidarno isplatiti tužiteljici na ime parničnog troška 33.890,00 kuna.

U istoj odluci drugostupanjskog suda – ali rješenjem - potvrđeno je i prvostupanjsko rješenje (u prvostupanjskoj odluci označeno stavom II. presude) kojim je odbačena protutužba tuženika-protutužitelja.

Protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda o prihvaćanju tužbenih zahtjeva tužiteljice-protutužene, reviziju su izjavili tuženici- protutužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukinu nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužiteljica-protutužena u odgovoru na reviziju predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, te tuženike-protutužitelje obveže da joj naknade trošak odgovora.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382.st.1. t.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine„ broj 53/91,91/92,112/99,88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP-a) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.

Kada je u pitanju spor u kojem se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, kao što je to ovdje slučaj, za ocjenu dopuštenosti revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 2. ZPP-a).

U tužbi je naznačena vrijednost predmeta spora 101.000,00 kuna.

Na temelju odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

U ovome predmetu istaknuta su dva tužbena zahtjeva koji proizlaze iz raznih osnova: jedan na utvrđenje ostavinske mase, a drugi na utvrđenje prave volje oporučitelja. Riječ je, dakle, o objektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva. U takvom slučaju vrijednost predmeta spora svakog od dvaju zahtjeva istaknutih u istoj tužbi, kad je tužiteljica vrijednost predmeta spora označila u jednom iznosu, određuje se tako da se naznačeni iznos vrijednosti predmeta spora podijeli sa dva – slijedom čega proizlazi da je vrijednost predmeta spora svakog zahtjeva 50.500,00 kuna, odnosno da ni kod jednog od istaknutih tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna, te da je u ovom predmetu revizija u odnosu na odluku o tim zahtjevima nedopuštena.

Stoga je valjalo riješiti kao u izreci i reviziju odbaciti temeljem odredbe čl. 392. st. 1 ZPP-a.

Tužiteljici-protutuženoj nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155 st. 1. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a).

U Zagrebu, 09. travnja 2010.

SUDAC:

Branko Medančić, v.r.