II Kž-320/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 320/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 27. travnja 2009. broj K-25/09 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 20. svibnja 2009. godine

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. I. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) produljen je pritvor protiv opt. I. P. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka nakon donošenja nepravomoćne presude, kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

Protiv tog rješenja žali se opt. I. P. po branitelju F. G., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se pritvor protiv optuženika ukine ili zamijeni od jednom od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. I. P. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

II Kž 320/09-3

Prema izvodu iz kaznene evidencije, optuženik je 29. siječnja 2004. pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, te je u tijeku 2006. osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uvjetno četiri godine.

Navedeni podaci ukazuju da inkriminiranu djelatnost, za koju je nepravomoćno oglašen krivim, čini u vrijeme dok je bio u roku kušnje. Očito da izrečene kazne u navedenim odlukama nisu na optuženika u dovoljnoj mjeri djelovale da uskladi svoje ponašanje sa zakonskim propisima.

Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke proizlazi da je optuženik ovisnik o opojnim drogama, zbog čega je počinio navedeno kazneno djelo, pa je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, što je i učinjeno u nepravomoćnoj presudi.

Sve naprijed istaknute činjenice i okolnosti u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti upućuju na postojanje osobitih okolnosti da bi optuženik boravkom na slobodi ponovio isto ili slično kazneno djelo.

Zbog toga je i daljnja primjena mjere pritvora protiv optuženika iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdana i na zakonu utemeljena.

Mjerama opreza propisanima u čl. 90. ZKP, s obzirom na sve prethodno istaknuto, ne bi se mogla ostvariti ona ista svrha kao mjerom pritvora produljenim po navedenoj osnovi.

Slijedom svega izloženog, a primjenom odredbe iz čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. svibnja 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.