II Kž-591/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 591/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. u svezi s čl. 61. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. A. C., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 12. listopada 2011. broj Kv-314/11 (K-16/11-222) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. studenog 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. A. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. I. B. i dr., zbog kaznenih djela iz 173. st. 2. u svezi s čl. 61. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), produljen je pritvor protiv opt. A. C. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. A. C. putem branitelja M. I., odvjetnika iz P., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv opt. A. C. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da mu je povrijeđeno pravo na obranu time što ni on ni njegov branitelj nisu uredno pozvani na sjednicu vijeća na kojoj se odlučivalo o produljenju pritvora. Budući da je odredbom čl. 105. st. 1. ZKP-a propisano da se na sjednicu vijeća na kojoj se nakon predaje optužnice ispituje postoje li razlozi za pritvor, odnosno na kojoj se odlučuje o određivanju, ukidanju ili produljenju pritvora, pozivaju državni odvjetnik i branitelj, a po ocjeni vijeća i okrivljenik, odnosno pritvorenik, pozivanje pritvorenika na tu

II Kž 591/11-4

sjednicu nije obavezno. U odnosu na pozivanje optuženikova branitelja, valja reći da iz potvrde o dostavi putem faxa (list 1185 spisa) proizlazi da je obavijest o održavanju sjednice određene za ... u … sati, branitelju optuženika, odvjetniku M. I. poslana toga dana u 10,00 sati, dakle pet sati prije održavanja sjednice, što se, sukladno čl. 153. st. 2. ZKP/97, ima smatrati urednom dostavom. Slijedom svega izloženoga, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP/97, na koju upire žalitelj.

Imajući u vidu da je opt. A. C. već osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, očito je da ranija osuda na njega nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom i suzdrži se od daljnjeg činjenja kaznenih djela. Dovodeći navedeno u korelaciju s rezultatima psihijatrijskog vještačenja kojim je utvrđena ovisnost optuženika o opojnoj drogi mefedron, čija mu se neovlaštena prodaja, kupovanje radi prodaje i posredovanje u prodaji stavljaju na teret u ovom postupku, kao i s činjenicom da je optuženik nezaposlen i bez imovine, ispravnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika. Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, protiv njega i nadalje nužna primjena mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97.

Pogrešno žalitelj tumači načelo beneficium cohaesionis i ističe da se pravni učinci žalbe opt. I. B. na prethodno rješenje kojim je odlučeno o produljenju pritvora u odnosu na njih obojicu, sukladno tome načelu imaju odnositi i na njega, iako se on na to rješenje nije žalio. Naime, rješenje Županijskog suda u Puli-Pola od 8. kolovoza 2011. broj Kv-229/11 (K- 16/11-187), kojim je produljen pritvor opt. I. B. i opt. A. C., u odnosu na opt. I. B. postalo je pravomoćno donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. kolovoza 2011. broj II Kž 424/11, kojim je odbijena žalba tog optuženika kao neosnovana, dok je u odnosu na opt. A. C. postalo pravomoćno protekom roka za žalbu.

Branitelj opt. A. C., iako je to zatraženo u žalbi, nije obaviješten o sjednici vijeća na kojoj se odlučivalo o žalbi na pobijano rješenje budući da se, sukladno čl. 399. ZKP/97, na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuju odredbe iz čl. 374. ZKP/94.

Kako žalbenim navodima opt. A. C. nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to je na temelju čl. 398. st. 3. i st. 4. ZKP/97 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 16. studenog 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.