Gzp-789/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 789/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja M. d.o.o. Z., zastupanog po direktoru dr. Z. M., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 15. svibnja 2009., dana 19. studenoga 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-5158/09 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju M. d.o.o. Z., …, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 13.500,00 kn (trinaesttisućapetstokuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 15. svibnja 2009. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 i 113/08 dalje u tekstu: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka, vođenog kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3805/95, a koji se nalazio u žalbenom stadiju postupka kod Županijskog suda u Zagrebu.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3805/95 i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 4. rujna 2009., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav):

užitelj S. S. je 17. svibnja 1995. podnio kod Općinskog suda u Zagrebu tužbu protiv - t

Z. š. d.d. (prednika ovdje predlagatelja), radi raskida ugovora o kreditu;

- na ročištu održanom 21. rujna 1999. sud je udovoljio prijedlogu tuženika i odredio mu rok od 15 dana radi dostave odgovora na tužbu;

- na ročištu održanom 18. siječnja 2000. tuženiku je uručena dokumentacija te mu je sud odredio rok od 15 dana za očitovanje na istu;

- podneskom od 7. ožujka 2000. tužitelj se očitovao na navode tuženika, a na ročištu održanom 16. ožujka 2000. sud je udovoljio traženju tuženika i odredio mu rok od 30 dana radi podnošenja protutužbe;

- 28. lipnja 2000. tuženik je dostavio u spis odgovor na tužbu i podnio je protutužbu, a podneskom od 13. srpnja 2000. tuženik-protutužitelj se očitovao na podnesak tužitelja- protutuženika;

- na ročištu održanom 5. listopada 2000. sud je odredio tuženiku-protutužitelju rok od 15 dana radi dostave pisanog očitovanja na podnesak tužitelja-protutuženika predanog na ročištu, po čemu je postupljeno 20. veljače 2001;

- podneskom od 12. ožujka 2001. tužitelj-protutuženik se očitovao na navode iz podneska tuženika-protutužitelja od 20. veljače 2001;

- na ročištu održanom 15. ožujka 2001. sud je odredio tuženiku-protutužitelju rok od 30 dana radi očitovanja na podnesak tužitelja-protutuženika, po čemu je postupljeno 26. rujna 2001;

- na ročištu održanom 16. listopada 2001. sud je tuženiku-protutužitelju odredio rok od 15 dana radi očitovanja na podnesak tužitelja-protutuženika;

- na ročištu održanom 4. ožujka 2004. određeno je saslušanje dva svjedoka koje je predložio tužitelj-protutuženik, a punomoćnik tuženika-protutužitelja je predao u spis podnesak kojim je preinačio protutužbu u pogledu valute i naznačio da je pravni sljednik dotadašnjeg tuženika M. d.o.o. (ovdje predlagatelj), a tužitelj-protutuženik je istaknuo svoje protivljenje navedenoj preinaci u podnesku od 29. ožujka 2004;

- na ročištu održanom 9. lipnja 2004. nisu saslušani svjedoci zbog neuredne dostave poziva, radi čega je sud naložio tužitelju-protutuženiku da dostavi točne adrese za iste, po čemu je postupljeno;

- na ročištu održanom 8. prosinca 2004. sud je raspravljao o meritumu spora te je odredio da će na slijedećem ročištu saslušati svjedoke koji nisu pristupili na to ročište, kao i saslušanje tužitelja-protutuženika, kojem je sud odredio rok od 30 dana za dostavu očitovanja na navode iz podneska koji mu je uručen;

- podneskom od 11. travnja 2005. tužitelj-protutuženik se očitovao na podnesak tuženika-protutužitelja, a podneskom od 18. svibnja 2005. tuženik-protutužitelj se očitovao na podnesak tužitelja-protutuženika i dostavio dokumentaciju;

- na ročištu održanom 6. srpnja 2005. saslušan je svjedok I. L., a tuženiku- protutužitelju je naloženo da dostavi u spis dokaz da je tuženik-protutužitelj po Ugovoru o kreditu isplatio sredstva Hrvatskom fondu za privatizaciju, a kojim sredstvima je tužitelj- protutuženik kupio dionice;

- podneskom od 4. srpnja 2005. tužitelj-protutuženik se očitovao na navode iz podneska tuženika-protutužitelja od 18. svibnja 2005;

- uz podnesak od 5. listopada 2005. tuženik-protutužitelj je dostavio traženu dokumentaciju, na što se tuženik-protutužitelj očitovao u podnesku od 31. listopada 2005.;

- na ročištu održanom 6. ožujka 2006. zaključena je glavna rasprava i objavljena je presuda poslovni broj P-3805/95 kojom je tužbeni zahtjev odbijen, a prihvaćen protutužbeni zahtjev;

- tuženik-protutužitelj je 29. ožujka 2006. podnio prijedlog za donošenje dopunske presude, a tužitelj-protutuženik je 6. travnja 2004. podnio žalbu protiv prvostupanjske presude dok je odgovor tuženika-protutužitelja na žalbu zaprimljen u spis 18. svibnja 2006;

- rješenjem poslovni broj P-3805/95 od 20. prosinca 2006. ispravljena je presuda poslovni broj P-3805/95 od 6. ožujka 2006;

- cijeli spis je 21. veljače 2007. dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Zagrebu povodom žalbe tužitelja-protutuženika;

- Županijski sud u Zagrebu je vratio cijeli spis Općinskom sudu u Zagrebu uz dopis poslovni broj Gž-911/07-2 od 4. ožujka 2008. radi pribave dokaza o pravnom sljedništvu provobitnog tuženika i punomoći odnosno ovlaštenja Z. S. za zastupanje tuženika- protutužitelja u predmetnom postupku;

- dopisima od 9. travnja 2008. i 21. srpnja 2008. prvostupanjski sud je od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio dostavu izvadka iz sudskog registra za M. d.o.o;

- Trgovački sud u Zagrebu je 30. travnja 2008. dostavio traženi izvadak, nakon čega je spis ponovno vraćen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je ponovno vratio cijeli spis prvostupanjskom sudu uz dopis poslovni broj Gž-7062/08-2 od 4. studenog 2008. jer sud nije u potpunosti postupio po prethodnoj uputi suda i zatražio punomoć odnosno ovlaštenje Z. S. za zastupanje tuženika-protutužitelja u predmetnom postupku;

- dopisom od 21. siječnja 2009. prvostupanjski sud je zatražio od Trgovačkog suda u Zagrebu izvadak iz sudskog registra za Z. š. d.d., čemu je Trgovački sud u Zagrebu udovoljio 12. veljače 2009., nakon čega je spis ponovno dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Zagrebu uz popratno izvješće od 4. ožujka 2009;

- Županijski sud u Zagrebu je treći put vratio cijeli spis Općinskom građanskom sudu u Zagrebu uz dopis poslovni broj Gž-1953/09-2 od 7. travnja 2009. jer još uvijek nije bio pribavljen dokaz odnosno punomoć kojom je Z. S. ovlašten za zastupanje tuženika- protutužitelja;

- dopisom od 29. svibnja 2009. prvostupanjski sud je odredio rok od 30 dana tuženiku- protutužitelju za dostavu punomoći kojom je ovlastio Z. S. za zastupanje, po čemu je postupljeno 10. lipnja 2009., nakon čega je spis ponovno dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Zagrebu u srpnju 2009., kod kojeg je isti zaveden pod poslovnim brojem

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o predmetnom zahtjevu predlagatelja.

Međutim, u predmetnom postupku tužba je podnesena 17. svibnja 1995. pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenoga 1997. (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je stupio na snagu 5. studenoga 1997.- „Narodne novine“ Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99-ispr., 14/02) i traje do 19. studenoga 2009. kada je donesena odluka o predmetnom zahtjevu (s obzirom da parnični postupak još nije dovršen). Dakle, postupak traje 12 (dvanaest) godina i 13 (trinaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležni Općinski građanski sud u Zagrebu, u navedenom pravno relevantnom razdoblju nije bio ažuran i ekonomičan u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08). To se naročito ogleda u početnom stadiju kada je sudu trebalo dvije godine i šest mjeseci od početka tijeka pravno relevantnog razdoblja do održanog prvog ročišta (odnosno preko četiri godine od podnošenja tužbe pa do održanog prvog ročišta), kao i u činjenici da je prvostupanjska presuda, kojom postupak nije pravomoćno dovršen, donesena tek nakon deset godina od podnošenja tužbe. Žalbeni stadij traje već tri godine i osam mjeseci, tijekom kojeg je Županijski sud u Zagrebu tri puta vraćao predmet Općinskom građanskom sudu u Zagrebu radi pribave podatka o pravnom sljedništvu prijašnjeg tuženika Z. š. d.o.o., kao i dokaz odnosno punomoć kojom je Z. S. ovlašten za zastupanje ovdje predlagatelja kao tuženika-protutužitelja.

Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – dalje: Ustav).

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju, predmet je činjenično i pravno složen jer je tužba podnesena radi raskida ugovora o kreditu sklopljenog 15. svibnja 1993. između tuženika (prednika ovdje predlagatelja) kao davatelja kredita i tužitelja kao primatelja kredita (namjenskog kredita radi isključive kupnje-otplate dionica trgovačkog društva M. d.d. iz G.), a protutužba je podnesena radi isplate ugovorenog kredita, odnosno ispunjenja ugovorne obveze.

Predlagatelj je kao tuženik-protutužitelj u većoj mjeri doprinio trajanju predmetnog postupka svojim ponašanjem, jer nije već uz podnesak od 4. ožujka 2004. kojim je preinačio protutužbu, dostavio izvadak iz sudskog registra kao dokaz da je pravni sljednik dotadašnjeg tuženika-protutužitelja i jer nije već tada dostavio u spis punomoć kojom je ovlastio Z. S. (osobu koja je zastupala prednika tuženika-protutužitelja) za zastupanje u predmetnom postupku.

Imajući na umu ukupno trajanje postupka pred nadležnim sudovima, njihovo postupanje, činjenicu da je riječ o složenom predmetu te okolnost da postupak i dalje traje, ovaj sud ocjenjuje da je osnovan predlagateljev zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Visinu naknade u iznosu od 13.500,00 kn (trinaesttisućapetstokuna) Vrhovni sud Republike Hrvatske je odmjerio uzimajući u obzir sve navedeno, uz uvažavanje socijalnih i općepoznatih složenih i otežanih ukupnih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. studenoga 2009.

S U D A C

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.