I Kž-146/1991-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-146/1991-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, mr. Frančula Rudolfa, Potrebica Ante i Šeparović Veseljka kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. M. M. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. u vezi s čl. 164. KZRH, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 14. prosinca 1990, br. K-85/89, u sjednici održanoj 12. lipnja 1991, u prisutnosti branitelja optuženika

Vukorepa Ante, odvjetnika iz Zagreba,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika K. S., kao tužitelja te se potvrđuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom prvostepenog suda oslobođen je, temeljem čl. 350. toč. 3. ZKP, od optužbe opt. M. M. da bi počinio krivično djelo iz čl. 168. st. 2. u vezi s čl. 164. st. 1. KZH na način opisan u izreci presude.

Protiv te presude ošt. kao tužitelj K. S., putem punomoćnika dr. D. Z. odvjetnika iz B., uložio je žalbu zbog: pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da se prvostepena presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Opt. M. M., putem svog branitelja A. V. odvjetnika iz Z., dao je odgovor na žalbu i predložio je da se žalba odbije i potvrdi prvostepena presuda, ujedno je zatražio da se on i njegov branitelj obavijeste o sjednici vijeća.

Temeljem čl. 371. st. 1. ZKP o sjednici vijeća obaviješten Je branitelj optuženika koji se je odazvao te izjavio da je on o sjednici obavijestio optuženika koji se nalazi u inozemstvu i da se ovaj neće odazvati, pa je temeljem čl. 371. st. 4. ZKP sjednica održana u odsutnosti optuženika.

Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.

I Kž 146/1991-4

Prvostepeni je sud, po ocjeni ovog drugostepenog suda, sve odlučne činjenice temeljem izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio. Nakon pažljive, svestrane i kritične analize i ocjene obrane optuženika i izvedenih dokaza, sud prvog stupnja Je određeno i potpuno izložio koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dao je pritom osobito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza. Prvostepeni je sud iznio i iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge oštećenika kao tužitelja, kojim se razlozima rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito zašto smatra kako nije dokazano da bi opt. M. M. počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Za svoje zaključke i stanovišta prvostepeni je sud iznio valjane i prihvatljive razloge i argumente.

Suprotno žalbenim navodima po ocjeni ovog drugostepenog suda temeljnu, spornu činjenicu tj. tko je tempore criminis upravljao automobilom "Zastava 750" registarske oznake … (vlasništvo K. Lj.) prvostepeni je sud tokom glavne rasprave pravilno i nedvojbeno utvrdio.

Istina, svjedoci B. B., V. I. i B. dr. M., na koje se u žalbi poziva oštećenik kao tužitelj, doista su u istrazi i na glavnoj raspravi izjavili da je, kada su oni nakon prometne nesreće došli na lice mjesta, optuženik sjedio djelomično na sjedištu vozača, a sada pok. K. K. bio je na stražnjem sjedištu oslonjen leđima na naslon sjedišta. Međutim, treba imati u vidu da se radi o svjedocima koji nisu očevici nesreće, nisu vidjeli tko je upravljao vozilom u času kada je ovo sletilo van kolnika, da je vozilo bilo nakon slijetanja u kanal odnosno udarca u zemljani nasip, prevrnuto na lijevi bok, i da su ga, za sada neidentificirane osobe, prije nailaska spomenutih svjedoka, povratile na kotače.

Zato s pravom prvostepeni sud nije temeljem iskaza ovih svjedoka, kao ni iskaza svjedoka K. M., utvrdio, a na čemu u žalbi inzistira oštećenik kao tužitelj, tko je u času prometne nesreće upravljao vozilom, već je tu odlučnu činjenicu na nedvojben način utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. P. V. i kombiniranog vještačenja C. dipl.ing. M. i doc. dr. S. J..

Prvenstveno na temelju tjelesnih povreda ošt. K. K. i opt. M. M. prof. dr. P. V. zaključuje da je vozilom vjerojatnije upravljao K. K.. Takav zaključak, ali potpuno određeno, neovisno o mišljenju prof. P., iznijeli su zajedno i dipl. ing. Č. M., prometno-tehnički vještak, i doc. dr. Š. J. sudsko-medicinski vještak. Radi se doista o priznatim vještacima koji su svoje nalaze, mišljenja i zaključke zasnovali na tjelesnim povredama koje su zadobili optuženik i oštećenik, dinamici prometne nesreće i okolnostima pod kojima se ona dogodila, te su logično, argumentirano, uvjerljivo i objektivno obrazložili svoja stanovišta i zaključke. S pravom Je prvostepeni sud, prvenstveno upravo temeljem nalaza i mišljenja ovih vještaka, a kojima u potpunosti vjeruje, utvrdio da je u času prometne nesreće automobilom upravljao K. K., a ne opt. M. M.. Takav zaključak nameće se i pažljivom analizom i ocjenom iskaza svjedoka B. M., inače prijatelja K. K., koji potvrđuje da je te večeri, dok je on bio u društvu sa optuženikom i oštećenikom, vozilom upravljao oštećenik premda već vidno pod utjecajem alkohola i rođaka oštećenika K. M. koji, kao i svjedok B. M., tvrdi da K. K. nije nikada

I Kž 146/1991-4

dao, čak i kada je bio pijan, drugome da upravlja njegovim automobilom.

Kraj ovako nedvojbeno utvrđene činjenice tko je upravljao vozilom u času prometne nesreće, ne može se prihvatiti tvrdnja oštećenika kao tužitelja kada smatra da nije logično i vjerojatno da bi K. K. (visok oko 190 cm, težak preko 110 kg) uslijed sudara vozila u tako tijesnom vozilu kao što je "Zastava 750" preletio na zadnje sjedište.

Nema kontradikcija, kao što smatra žalitelj, u vještačkom nalazu doc. dr. S. J. koji je doista rekao (u nalazu i mišljenju datom zajedno sa vještakom dipl. ing. Č. M.) kako se u sudsko-medicinskom smislu povrede koje je zadobio optuženik u prometnoj nesreći (udarac u glavu, grudni koš, trbuh, zdjelicu i u slabinsku kralježnicu) ne mogu uzeti kao ozljede, (a što nije od odlučne važnosti), jer tijelo optuženika nije bilo izloženo direktnom kontaktu s tvrdim dijelovima kabine vozila, već su te ozljede nastale udarom u tijelo vozača K. K.. Ovaj vještak bio je dovoljno jasan u svom mišljenju da je te ozljede optuženik zadobio naletom na tijelom K. K., koji je upravljao vozilom. Oba sudska- medicinska vještaka tj. prof. P. i doc. dr. Š., smatraju a to je u stvari odlučna okolnost, da su ozljede koje je zadobio K. K. (razderotina desne strane čela, krvni podljev mekog oglavka desno čeono, krvni podljev mekih moždanih ovojnica obostrano čeono i desno tjemeno sljepoočno, nagnječenje mozga desno čeono tjemeno, kompresivni prijelom šestog vratnog kralješka te iščašenje između šestog i sedmog vratnog kralješka s oduzetošću ekstremiteta) tipične za vozača koji vozilom udara lijevom prednjom stranom pod kutom od 45 stupnjeva u zemljanu bankinu. Prilikom udarca vozila u vanjsku stranu jarka vozač - oštećenik K. K. snažno je udario tjemenim dijelom glave u tvrdi dio unutrašnjosti vozila pri čemu je došlo do izvijanja glave prema nazad, te do prijeloma i iščašenja vratne kralježnice. U nezgodi su putnici u vozilu poletjeli prema naprijed i u lijevo. Suvozač, tj. optuženik poletio je u istom pravcu no udario je u tijelo vozača koji se nalazio ispred njega u pravcu kretanja njegovog tijela, čime je amortiziran udarac, pa je optuženik kao suvozač zadobio povrede koje su opisane. Nakon udara prednjim lijevim dijelom vozilo je zaokrenuto, i tijelo vozača - oštećenika uslijed djelovanja centrifugalne sile povučeno je nazad između sjedišta vozača i krova vozila, dok je suvozač, s obzirom da je vozilo klizilo po lijevom boku pao na ispražnjeno mjesto vozača. Ovakav zaključak, kojeg prvostepeni sud s pravom prihvaća, proizlazi iz nalaza i mišljenja spomenutih vještaka.

Po ocjeni ovog drugostepenog suda nema potrebe da se provode daljnji dokazi u pravcu utvrđivanja činjeničnog stanja, kao što je provođenje još jednog kombiniranog prometno-tehničkog i medicinsko-sudskog vještačenja što ga je predlagao oštećenik kao tužitelj tokom prvostepenog postupka a predlaže ga i u žalbi.

Kako je po ocjeni ovog drugostepenog suda činjenično stanje po sudu prvog stupnja potpuno i pravilno utvrđeno, to je žalba oštećenika kao tužitelja neosnovana pa ju je valjalo odbiti i temeljem čl. 384. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. lipnja 1991.

I Kž 146/1991-4

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v.r.

dr. Novoselec Petar, v.r.