Rev-3050/2019-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3050/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. F., odvjetniku u S., protiv tuženika G. S., zastupanog po punomoćnici J. R., zaposlenici tuženika, radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-2704/18-4 od 24. siječnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj IP-2081/05 od 24. listopada 2012., u sjednici održanoj 19. studenoga 2019.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja S. d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž- 2704/18-4 od 24. siječnja 2019., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 52.440,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od

- 50.000,00 kuna teče od 04. veljače 2005.g. pa do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008.g. pa do konačne isplate zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok je za više zatražene kamate, za razdoblje od 24. prosinca 2004.g. pa do 04. veljače 2005.g. tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

- 2.440,00 kuna teče od 17. svibnja 2005. godine pa do 31. prosinca 2007.g., a od 01. siječnja 2008.g. do konačne isplate zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu koji glasi:

"1. Ništetan je ugovor zaključen između G. S. i E. d.o.o. povodom natječaja, objavljenog u listu S. D. dana 22. studenog 2004. godine, kojim ugovor je E. d.o.o. dat u zakup auto kamp S., ukupne površine 39.700 m2 na razdoblje od 10. godine.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iz osnova izmakle dobiti naknaditi tužitelju iznos od 46.683.180,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti teku od dana podnošenja tužbe, a od 01. siječnja 2008. godine u visini zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 55 postotnih poena, pa do isplate.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka."

III Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.980,16 kn."

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalba tužitelja i žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda ud ijelu pod st. II/1, st. II/2 i st. III. izreke.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda pod st. II. i st. III. izreke, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije u pravu tužitelj kada smatra da je u postupku pred prvostupanjskim sudom i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

Suprotno revizijskom navodu tužitelja u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Tužitelj smatra da je navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena na način da m u je onemogućeno raspravljanje jer da mu nije dostavljen podnesak tuženika koji je tuženik predao na sudu (na ročištu za glavnu raspravu od 18. studenoga 2009.) kao niti dokumentacija koju je tuženik dostavio sudu uz taj podnesak.

Iz raspravnog zapisnika od 18. studenoga 2009. (list 26-27 spisa) nedvojbeno proizlazi da na tom ročištu tuženik nije predavao sudu nikakav podnesak (pa dakle niti prateću dokumentaciju – isprave). Iz tog zapisnika nedvojbeno je da je upravo sam tužitelj na tom ročištu predao podnesak za sud i za protivnu stranku. Riječ je evidentno o podnesku tužitelja od 17. studenoga 2009. (list 28-29 spisa).

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim ugovora o zakupu A. S. kojeg je tuženik sklopio s E. d.o.o. povodom natječaja objavljenog 22. studenoga 2004. te tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izmakle dobiti u iznosu od 46,683.180,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od utuženja pa do isplate.

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

- da je tuženik 22. studenoga 2004. objavio natječaj u S. D. kojim daje u zakup A. u S.,

- da su se na natječaj javila trojica natjecatelja (ponuditelja) i to E. d.o.o. iz S., S. d.o.o. u osnivanju iz S. i E. d.o.o. iz S.,

- da je jedan od uvjeta natječaja bio dostavljanje dokaza o financijskoj sposobnosti, odnosno dostavljanje dokaza na okolnost boniteta društva (bon 1 i bon 2 – ne stariji od 120 dana) ili potvrdu o solventnosti od poslovne banke),

- da tužitelj koji je tada bio u osnivanju nije dostavio dokaz o financijskoj sposobnosti i bonitetu, a niti potvrdu o solventnosti od poslovne banke, već da je osnivač tužitelja N. P. u ponudi naveo da je općepoznati ugledni ugostitelj (vlasnik renomiranog restorani E. koji posluje već više od 30 godina),

- da je E. d.o.o. ispunio sve uvjete iz natječaja te da je izabran kao najpovoljniji natjecatelj, a nakon čega je s njim tuženik sklopio ugovor o zakupu A. S..

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetne tužbene zahtjeve tužitelja.

Tužitelj tokom postupka, a što ponavlja i u reviziji, smatra da je predmetni ugovor o zakupu kojeg je tuženik sklopio sa E. d.o.o. ništav (jer da je protivan moralu – tužitelj na određen način ne ukazuje da bi taj ugovor bio protivan određenom prisilnom propisu) jer da je tužiteljeva ponuda bila povoljnija od ponude E. d.o.o. (da je tužitelj ponudio veću zakupninu) (čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a uslijed čega da mu je tuženik odštetno odgovoran za izgubljenu dobit koju bi ostvario da je s njim bio sklopljen ugovor o zakupu A.

S. (čl. 35. st. 2. ZOO).

Kada tuženik u predmetnom natječaju nije naveo kriterije po kojima će biti ocjenjivane ponude, onda je imao autonomno pravo da slobodno ocijeni koja je ponuda najpovoljnija. Po ocjeni ovog revizijskog suda tuženik to pravo nije zloupotrijebio, odnosno predmetni ugovor o zakupu nije protivan moralu, a uslijed čega već samim tim tuženik tužitelju nije niti odštetno odgovoran.

Naime, iz raspisanog natječaja nedvojbeno je vidljivo da je A. S. bilo potrebno urediti i rekonstruirati (tužitelj je u ponudi nudio investiciju od 6,432.800,00 kn) te je nudio godišnju zakupninu od 50.000,00 eura. U takvim okolnostima kada tužitelj (tada u osnivanju) uz ponudu nije dostavio niti dokaz o financijskoj sposobnosti odnosno bonitetu (bon 1 i bon 2), a niti potvrdu o solventnosti od poslovne banke, tuženik je imao opravdan razlog za ocjenu da tužiteljeva ponuda nije najpovoljnija (pa čak i za ocjenu da ta ponuda ne bi uopće bila prihvatljiva). Ovo tim više kraj činjenične tvrdnje tuženika (koju tužitelj ne poriče) da je tužitelj osnovan s kapitalom od svega 20.000,00 kn.

U takvim okolnostima niti sama uopćena ocjena tužitelja da bi njegov osnivač bio ugledan i uspješan dugogodišnji ugostitelj, ne otklanja sumnje u financijsku sposobnost za ispunjenje ponuđenog.

Kada u vezi s tim tužitelj u reviziji navodi da je dostavio potvrdu P. banke Z. o oročenim sredstvima svog osnivača za ukazati je na sljedeće. Iz ponude tužitelja na raspisani natječaj (prilog uz list 4 spisa) ne proizlazi da je tužitelj tuženiku dostavio takvu potvrdu. Nadalje, niti iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelj u ovom parničnom postupku dostavljao takvu potvrdu. K tome, tužitelj niti ne ukazuje o kolikim bi se novčanim sredstvima njegovog osnivača radilo, a posebno ne tvrdi i ne dokazuje da bi s tim sredstvima bio osnovan tužitelj (osnivački ulog). Ovdje je za ponoviti da je tužitelj osnovan s temeljnim kapitalom od svega 20.000,00 kn pa se ocjena financijske sposobnosti tužitelja da ispuni ponuđeno, niti ne može temeljiti na samoj uopćenoj ocjeni tužitelja da bi njegov osnivač bio financijski moćan (čl. 6. st. 1. do st. 4. Zakona o trgovačkim društvima - "Narodne novine", broj 11/93, 34/99 i 118/03).

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 19. studenoga 2019.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.