Rev-2478/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2478/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HPT – Hrvatska pošta i telekomunikacije, Telekomunikacijski centar Virovitica, koga zastupa punomoćnik C. D. dipl. iur., protiv tuženika G. Ž., iz S. G., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovar od 08. travnja 1999. godine posl. br. Gž-560/1999-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-765/98 od 26. siječnja 1999. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika, te se ukidaju presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-765/98 od 26. siječnja 1999. godine i presuda Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-560/1999-2 od 08. travnja 1999. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 08. travnja 1999. godine posl. br. Gž-560/199-2, potvrđena je presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-765/98 od 26. siječnja 1999. godine, kojom je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.743,42 kn na ime glavnice, zatezne kamate od 12.02.1995. godine do 22.04.1996. godine u iznosu od 921,77 kuna, te od 23.04.1996. godine zatezne kamate po stopi od 18% godišnje, te da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.400,0 kuna a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog, kako iz sadržaja revizije proizlazi, bitne povrede odredbi čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91 i dr. - dalje:ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužitelj s tužbenim zahtjevom. Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja prema tuženiku s osnova neplaćenih računa za korištenje telefona broj … za razdoblje od siječnja 1995. godine –listopada 1995. godine u iznosu od 8.743,42 kuna, te zateznih kamata za razdoblje od 12.02.1995.godine - 22.04.1996. godine u iznosu od 921,77 kuna.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj sklopio s tuženikom dana 20.01.1993. godine ugovor br. TCK45019600 o privremenom korištenju telefonskih usluga na rok od najviše šest mjeseci, te da je tuženik u travnju mjesecu 1994. godine prodao stan u kojem se nalazio predmetni telefon, a da o tome nije obavijestio tužitelja, i odselio na drugu adresu.

Prema odredbi čl. 2. spomenutog Ugovora o privremenom korištenju telefonskih usluga (dalje: Ugovor) «HPT će privremenom korisniku omogućiti korištenje telefonskog priključka u stanu privremenog boravka sukladno Općim uvjetima pružanja ptt usluga bez mogućnosti preseljenja i promjene naziva istog na rok od najviše 6 (šest) mjeseci. Po isteku tog roka prestaju obveze HPT-a».

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su cijelosti prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući da je tuženik bio u obvezi raskinuti zasnovani pretplatnički odnos s tužiteljem, temeljem odredbe čl. 79. st. 9. i st. 11. Zakona o telekomunikacijama («Narodne novine» br. 53/94 - dalje ZT), pa kako to nije učinio da je u obvezi prema tužitelju i za neplaćene telefonske račune i kamate za utuženo razdoblje.

Tuženik u reviziji tvrdi da se ovom slučaju ne primjenjuju odredbe ZT već da se primjenjuju odredbe ugovora o privremenom korištenju telefonskih usluga od 20.01.1993. godine, prema kojem je rok trajanja tog ugovora unaprijed bio određen i koji ugovor je trajao šest mjeseci, pa istekom tog roka tuženik nije bio u obvezi posebno raskidati pretplatnički odnos s tužiteljem.

Zbog pogrešnog pravnog stava da je tuženik u obvezi prema tužitelju za naznačene neplaćene iznose računa za razdoblje od siječnja 1995. godine – listopada 1995. godine, jer da se na odnos između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe čl. 79. st. 9. i st. 11. ZT, nižestupanjski sudovi nisu niti utvrdili stvarno stanje kao i pitanje pretplatničkog odnosa u svezi spornog telefonskog priključka nakon isteka ugovora o privremenom korištenju, odnosno tko je i da li je uopće plaćao račune spornog telefonskog priključka za razdoblje od 20.srpnja 1993. kada je prema odredbi čl. 2. Ugovora tuženiku spomenuti Ugovor istekao, pa do travnja 1994. kada je tuženik odselio s navedene adrese, kao i u razdoblju od travnja 1994. do siječnja 1995. Po ocjeni ovoga suda, ovisno o gore navedenim utvrđenjima, nižestupanjski sudovi će na sporni pravni odnos primijeniti citirane odredbe iz čl. 2. Ugovora ili odredbe čl. 79. ZT.

Iz navedenih je razloga temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP pobijanu presudu ukinuti i riješiti kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 19. prosinca 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.