I Kž-306/1995-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 306/1995-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. J.K. zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 2. i 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 22. ožujka 1995. godine br. K-70/95, u sjednici održanoj 9. svibnja 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.D.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se uvažava žalba opt. J.K., preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni i izriče da je optuženik djelima opisanim u toč. 1., 2., 4. i 5. izreke pobijane presude, počinio jedno produženo krivično djelo obljube s djetetom iz čl. 83. st. 2. i 1. KZRH i jedno produženo krivično djelo rodoskvrnuća iz čl. 93. KZRH, a djelom opisanim u toč. 3. izreke pobijane presude krivično djelo bludne radnje iz čl. 85. st. 1. u svezi čl. 83. st. 2. KZRH, pa mu se za krivično djelo iz čl. 83. st. 2. KZRH na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od šest godina, za krivično djelo iz čl. 93. KZRH na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a za krivično djelo iz čl. 85. st. 1. KZRH utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa se opt. J.K. za ta krivična djela na temelju istih zakonskih propisa i uz primjenu čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina.

osuđuje

Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH optuženiku se u ovu izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 4. veljače 1995. godine, pa dalje.

II. U ostalom dijelu žalba opt. J.K. odbija se kao neosnovana i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojni sud u Osijeku oglasio je krivim opt. J.K. da je učinima opisanim u toč. 1., 2., 4. i 5. izreke pobijane presude počinio krivična djela obljube s djetetom u idealnom stjecaju sa krivičnim djelima rodoskvrnuća, pa mu je za svako krivično djelo obljube s djetetom utvrdio kazne zatvora u trajanju od po pet godina, a za svako krivično djelo rodoskvrnuća kaznu zatvora u trajanju od po jednu godinu i šest mjeseci. U toč. 3. izreke pobijane presude optuženik je oglašen krivim zbog krivičnog djela bludnih radnji iz čl. 85. st. 1. KZRH u svezi čl. 83. st. 1. i 2. KZRH, za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, pa je za sva ta djela, na temelju istih zakonskih propisa i uz primjenu čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina.

Istom presudom optuženik je oslobođen od optužbe, da je u stjecaju sa djelom opisanim u toč. 3. izreke pobijane presude počinio i krivično djelo rodoskvrnuća.

Protiv osuđujućeg dijela presude optuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede krivičnog zakona i zbog odluke o kazni i predložio, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači i izrekne mu blaža kazna.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, vraćajući spis na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, da se žalba optuženika djelomično uvaži i prvostupanjska presuda preinači u pravnoj oznaci djela te optuženik oglasi krivim za produžena krivična djela obljube s djetetom i rodoskvrnuća.

Žalba optuženika je djelomično osnovana.

Optuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, ali određeno ne navodi i ne obrazlaže o kojim odlučnim činjenicama pobijana presuda nema razloga, odnosno koji su to razlozi "nejasni, neobrazloženi i proturječni".

Međutim, ovaj sud nije našao da su razlozi presude suda prvog stupnja manjkavi, nejasni i proturječni, već naprotiv, našao je, da su razlozi izloženi na način kako to nalaže odredba čl. 347. st. 7. ZKP i da su oni razumljivi i potpuni.

Stoga u presudi nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP.

Žalbeni prigovor da "nije jasno po čemu se djelo pod toč. 3. izreke razlikuje od ostalih djela, zašto je isto djelo okvalificirano kao bludna radnja a ostala su okvalificirana kao obljuba s djetetom, kada je radnja izvršenja ista, jer ni u jednom slučaju optuženik nije počinio obljubu, nije došlo do prodiranja spolnog organa u spolni organ maloljetne oštećenice", u stvari predstavlja prigovor kojim se presuda prvog stupnja pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa će u okviru tog žalbenog osnova biti i razmotren.

Međutim, navedeni žalbeni prigovori, razmatrani i u okviru tog žalbenog osnova nisu osnovani, budući da oni u svemu predstavljaju ponavljanje one obrane, koju je optuženik već iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, a koja se svodi na to, da on nije izvršio obljubu s djetetom, a koju obranu je sud prvog stupnja pravilno ocijenio i otklonio kao neistinitu.

Za takova svoja utvrđenja, u kojima se - osim na vrlo opširan i uvjerljiv iskaz maloljetne oštećenice B.K., tada stare svega jedanaest godina - oslanja i na iskaz sudskog vještaka dr. M.M., dao je u obrazloženju svoje presude logične i uvjerljive razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud, pa ih nema potrebe ovdje ponavljati.

Naime, nema nikakove dvojbe, da je optuženik kroz inkriminirano razdoblje od gotovo godinu dana zloupotrebljavao svoj položaj oca i u više navrata prisiljavao na obljubu svoju maloljetnu kći, na način kako je to opisano u navedenim izrekama pobijane presude, pa je time počinio krivično djelo obljube s djetetom u stjecaju s krivičnim djelom rodoskvrnuća.

Stoga, inzistiranje žalitelja na potpunijoj ocjeni nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra o uračunljivosti optuženika, odnosno na provođenju novog vještačenja, jer da optuženik ima sklonosti ka pedofiliji, ukazuje se potpuno suvišnim, budući da je sud prvog stupnja vodio računa o duševnom zdravlju optuženika, proveo je neuropsihijatrijsko vještačenje pregledom optuženika i sve okolnosti i činjenice koje se ističu sada u žalbi, razmatrane su od strane vještaka neuropsihijatra dr. N.M. tako da je vještak dao svoj

I Kž 305/96

konačni zaključak, prema kojem je sposobnost optuženika da upravlja svojim postupcima i da shvati značenje tih postupaka, bila samo smanjena ali ne bitno, a nije bilo nikakovog razloga da sud prvog stupnja navedeni nalaz vještaka ne prihvati.

Radi toga, a jer su pobijanom presudom sve odlučne činjenice i potpuno i pravilno utvrđene, te na valjan i dostatan način obrazložene, prigovori žalitelja na potpunost i pravilnost činjeničnog utvrđenja nisu mogli biti uvaženi.

Međutim, osnovana je žalba optuženika zbog povrede krivičnog zakona.

Ovaj je sud naime našao, da je time, što je optuženik oglašen krivim za više krivičnih djela obljube s djetetom i rodoskvrnuća, na štetu optuženika povrijeđen krivični zakon, jer je prema pravnom stajalištu ovog suda (za toč. 1., 2., 4. i 5. izreke pobijane presude), optuženik počinio jedno produženo krivično djelo iz čl. 83. st. 1. i 2. KZRH i jedno produženo krivično djelo rodoskvrnuća iz čl. 93. KZRH.

To zato, što je u postupku utvrđeno da je optuženik na štetu svoje kćerke, dakle iste oštećenice, počinio više istovrsnih radnji, da su te radnje počinjene u vremenskom kontinuitetu od jedne godine tako da predstavljaju jednu prirodnu cjelinu, pa kako se radi i o istom obliku krivnje i jedinstvenom umišljaju, trebalo je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijeniti krivični zakon, preinačiti prvostupanjsku presudu - za radnje opisane u toč. 1., 2., 4. i 5. izreke - u pravnoj oznaci djela i optuženika oglasiti krivim za jedno produljeno krivično djelo obljube s djetetom u idealnom stjecaju.

Nadalje, kako je sud prvog stupnja našao, da je optuženik u vremenu i pod okolnostima opisanim u toč. 3. izreke pobijane presude počinio samo bludnu radnju, kao samostalno krivično djelo, koje ne može ući u sastav produženog krivičnog djela a niti se istom mogu istovremeno ostvariti i obilježja krivičnog djela rodoskvrnuća, jer da bi ovo krivičnog djelo bilo ostvareno, mora uvijek - između rođaka nabrojenih u čl. 93. KZRH - doći do obljube, tj. spolnog odnosa, do kojeg u opisanom slučaju nije došlo, to je pravilno postupio kada je optuženika oglasio krivim za krivično djelo bludnih radnji - a s tim u svezi -za krivično djelo rodoskvrnuća, oslobodio od optužbe.

Budući da je optuženik sada, u krivičnopravnom smislu oglašen krivim samo za tri, a ne za devet krivičnih djela, kao što je to bio prvostupanjskom presudom, ipak je ta činjenica, zajedno sa onim olakotnim okolnostima koje je sud prvog stupnja našao na strani optuženika, trebala imati odraza i kod odmjeravanja kazne optuženiku, neovisno o tomu što se u suštini i ne radi o nekoj manjoj kriminalnoj količini. Međutim, svakako je trebalo voditi računa i o onoj otegotnoj okolnosti koja se odnosi na dosadašnju osuđivanost optuženika, jer se optuženik - prema vlastitoj obrani - nalazi u istovrsnom povratu kada je u pitanju krivično djelo obljube s djetetom.

Stoga je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, vodeći računa o svim otegotnim i olakotnim okolnostima optuženiku, za svako djelo za koje je sada oglašen krivim, utvrdio pojedinačne kazne kao u izreci ove drugostupanjske presude, te izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, smatrajući, da se radi o adekvatnoj kazni kojom će se u cijelosti postići svrha kažnjavanja predviđena u čl. 31. u svezi čl. 4. st. 2. OKZRH.

Iz svih iznesenih razloga, sa žalbom optuženika na temelju čl. 374. i 377. st. 1. ZKP postupljeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 9. svibnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

Katica Jelić v.r.