Legislator Case Law & Legislation
Rev-760/1992-2 AI generated

Rev-760/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-760/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice N. S., iz V. G., koju zastupa V. F., odvjetnik iz V. G., protiv tuženoga S. B. iz V. G., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužiteljice, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 12. studena 1991. br. Gž-2-237/91-2., kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici? od 13. lipnja 1991. br. P-2-42/91. u sjednici održanoj dana 19. svibnja 1992.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-760/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ostalo je nejasno i nerazjašnjeno da li je u ovom slučaju prekidom intimnih odnosa došlo ujedno i do prekida zajedničkog života u smislu čl. 54. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima, odnosno da li su ispunjeni uvjeti za razvod usprkos utvrdjenju da je do poremećaja bračnih odnosa došlo isključivo krivnjom tužiteljice.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 760/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice N. S., iz V. G., koju zastupa V. F., odvjetnik iz V. G., protiv tuženoga S. B. iz V. G., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužiteljice, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 12. studena 1991. br. Gž-2-237/91-2., kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici? od 13. lipnja 1991. br. P-2-42/91. u sjednici održanoj dana 19. svibnja 1992.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida presuda Okružnog suda u Zagrebu od 12. studena 1991. br. Gž-2-237/91 i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 13. lipnja 1991. br. P-2-42/91. i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 12. studena 1991. br. Gž-2-237/9l-2. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 13. lipnja 1991. br. P-2-42/91. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za razvod braka.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavila reviziju tužiteljica zbog svih revizijskih razloga, te predložila da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak, a podredno da se preinačenjem nižestepenih presuda usvoji tužbeni zahtjev.

Na reviziju tužiteljice nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.

Revizija tužiteljice je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer su presude sudova nižeg stupnja nerazumljive i obrazloženja nisu u skladu sa podacima iz spisa.

Prvostepeni sud je utvrdio da je tužiteljica skrivila poremećaj bračnih odnosa time što je počinila preljub, a da ne postoje uvjeti za razvod braka jer nije ispunjena prethodna pretpostavka da su od prestanka zajedničkog života protekle dvije godine.

Iz ovakvih navoda obrazloženja proizlazi da je do prekida zajedničkog života došlo, ali da od tada do podnošenja tužbe nisu protekle dvije godine.

Naprotiv drugostepeni sud u pobijanoj presudi navodi da je prvostepeni sud utvrdio da do prestanka zajedničkog života bračnih drugova nije došlo, odnosno da nije došlo do potpunog prestanka zajedničkog života.

Ovakve konstatacije nižestepenih sudova u suprotnosti su sa nespornim tvrdnjama stranaka, te dokazima provedenim u toku postupka.

Tužiteljica je u tužbi navela da njihov brak od rodjenja mldb. M. egzistira samo na papiru, a tuženi je u odgovoru na tužbu naveo da je točno da sa tužiteljicom od rodjenja drugog djeteta ne održava intimne odnose. Osim zajedničke brige o djeci, tuženi nije spomenuo ništa drugo o zajedničkom životu sa tužiteljicom.

Ako su stranke suglasno izjavile da su prekinule odnose nakon rodjenja drugog djeteta, te ako se ima u vidu da je drugo dijete rodjeno 1986.g. a tužba u ovom sporu podnijeta 25.III 1991.g., onda ostaje nerazumljiva tvrdnja da od prekida zajedničkog života do podnošenja tužbe nije proteklo dvije godine.

Ostalo je nejasno i nerazjašnjeno da li je u ovom slučaju prekidom intimnih odnosa došlo ujedno i do prekida zajedničkog života u smislu čl. 54. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima, odnosno da li su ispunjeni uvjeti za razvod usprkos utvrdjenju da je do poremećaja bračnih odnosa došlo isključivo krivnjom tužiteljice.

U ponovljenom postupku prvostepeni sud će ocijeniti provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge, te utvrditi da li je i kada došlo do prekida zajedničkog života bračnih drugova i da li postoje izgledi da se uspostavi zajednički život bračnih drugova,, pa će nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o sporu.

Dakle, ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske "NN" br. 53/91.), pa je stoga temeljem čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku prihvaćena revizija tužiteljice, ukinute nižestepene presude i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

U Zagrebu, 19. svibnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.