Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to dispute value under 100,000 Kuna threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision as inadmissible because the dispute value fell below the statutory threshold. The case involved a landlord seeking eviction and return of a 37.55 m² apartment, where the annual rent calculated from the lawsuit filing date in November 1996 did not exceed 100,000 Kuna. Since the second-instance judgment was rendered after the 1999 amendment to the Civil Procedure Act, the revised value limit applied, rendering the appeal procedurally barred.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 4. st. 1. ZIDZPP; revizija nije dopuštena u sporovima o potraživanju u novcu ili predaji stvari ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-735/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz N. G., zastupane po punomoćniku N. M., odvjetniku iz N. G., protiv tuženice S. H. iz N. G., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Sl. Brodu od 29. veljače 2000. godine broj Gž-87/00 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 12. siječnja 1999. godine broj P-312/96, u sjednici održanoj dana 6. svibnja 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za iseljenje tuženice i predaju stana u N.G., 2 . Radi se, dakle, o sporu iz odnosa korištenja stana, pa dopuštenost revizije površine 37,55 m
treba cijeniti prema vrijednosnom kriteriju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) u vezi s čl. 38. ZPP, tj. prema jednogodišnjoj najamnini, tako da se najamnina za mjesec u kojem je podnesena tužba pomnoži s brojem 12. Tužba je podnesena dana 12. studenog 1996. godine.
Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 112/99 – dalje ZIDZPP), koji je stupio na snagu 6. studenog 1999. godine, izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP, tako da u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn. Opće je poznata činjenica da jednogodišnja najamnina računajući od dana podnošenja tužbe, tj. 12. studenog 1996. godine, za navedeni stan u N.G. površine od 37,55 m ne prelazi 100.000,00 kn.
U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZIDZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, koja je donesena nakon stupanja na snagu tog Zakona rješava se po tom izmijenjenom Zakonu.
U ovom slučaju drugostupanjska presuda Županijskog suda u Sl. Brodu broj Gž-87/00 donesena je 29. veljače 2000. godine, dakle, nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora po izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, tj. 100.000,00 kn.
Obzirom da ovdje vrijednost predmeta spora pobijane pravomoćne presude ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn, revizija tuženice nije dopuštena, pa je istu valjalo odbaciti temeljem odredbe čl. 392. ZPP kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 6. svibnja 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Hautz, v.r.