Legislator Case Law & Legislation
Uzp-162/2007-5 AI generated

Supreme Court dismisses request for speedy trial protection as administrative proceedings duration was not excessive.

Case Number Uzp-162/2007-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the applicants' request for protection of the right to a trial within a reasonable time. The applicants argued that the administrative proceedings regarding land nationalization compensation violated their rights, but the court determined the relevant period began only when the appeal was filed in November 2004, not when the administrative procedure started. The court found that the applicants failed to utilize the statutory remedy for administrative silence during the second-instance delay and concluded that the 11-month duration of the judicial review was not excessive.

Legislator headnote

AI generated

Article 27(1) of the Law on Courts; Article 26(1) of the Administrative Disputes Act; Article 29(1) of the Constitution: The right to a trial within a reasonable time is not violated if the applicant fails to use available statutory remedies against administrative silence during prolonged second-instance proceedings, and the subsequent judicial review duration remains within acceptable limits.

Keywords

AI generated
reasonable time requirement administrative silence remedy second instance delay judicial review duration right to speedy trial administrative procedure length constitutional protection

Cited Legislation

AI generated
Article 27(1) of the Law on Courts
Article 26(1) of the Administrative Disputes Act
Article 29(1) of the Constitution of the Republic of Croatia

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Uzp 162/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja J. F. Š. pok. J. iz R., J. F. Š. pok. J. iz R. i A. F. Š. iz R., svi zastupani po punomoćniku I. D., odvjetniku u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 17. svibnja 2007., dana 21. siječnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan.

Obrazloženje

Predlagatelji su 17. svibnja 2007. podnijeli ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku navodeći da im je pravo na suđenje u razumnom povrijeđeno u predmetu Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-2015/07, kao i u upravnom postupku koji je prethodio postupku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, dok je odredbom stavka 2. navedenog članka propisano da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda iz zahtjeva predlagatelja, pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-2015/07 i očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske od 11. srpnja 2007. utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva:

- da je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Rab Klasa:UP/I-942/05/97-01/95, ur.br.:2170-08/07-04-23 od 21. listopada 2004. utvrđeno pravo na naknadu za nacionalizirano građevinsko zemljište te je odbijen zahtjev predlagatelja za naknadu troškova pravnog zastupanja u tom predmetu i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

- da su protiv dijela navedenog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka predlagatelji 9. studenog 2004. izjavili žalbu Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske

- da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske o navedenoj žalbi odlučilo rješenjem Klasa:UP/II-942-01/04-01/1183, ur.br.:514-03-07/5-06-4 od 24. studenog 2006., kojim je odbilo žalbu predlagatelja.

- da su predlagatelji 20. veljače 2007. podnijeli tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske, radi poništenja navedenog drugostupanjskog rješenja, koji postupak se pred tim sudom vodio pod posl. brojem Us-2015/07,

- da je sud rješenjem od 26. veljače 2007. pozvao punomoćnika predlagatelja da dostavi u spis uredno sastavljenu punomoć za zastupanje tužitelja u tom postupku, čemu je udovoljeno podneskom od 15. ožujka 2007.

- da je sud rješenjem od 19. ožujka 2007. pozvao tuženo tijelo da dostavi odgovor na tužbu te primjerak tužbe dostavio zainteresiranoj osobi u tom postupku,

- da je odgovor na tužbu sa spisom predmeta tuženog tijela zaprimljen kod suda 15. lipnja 2007.,

- da do trenutka odlučivanja o zahtjevu predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku Upravni sud Republike Hrvatske o tužbi tužitelja još nije donio odluku.

Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, koju praksu prihvaća i ovaj sud, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02 - dalje Konvencija), spor u upravnom postupku nastaje na dan kada je stranka po prvi puta izjavila redovni pravni lijek u upravnom postupku (žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno tužbu u upravnom sporu ako žalba protiv prvostupanjskog rješenja nije dopuštena).

U konkretnom slučaju, spor je, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije, nastao 9. studenog 2004. tj. danom izjavljivanja žalbe Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske protiv dijela djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Rab Klasa:UP/I-942/05/97-01/95, ur.br.:2170-08/07-04-23 od 21. listopada 2004..

U tom smislu kao pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu da li predlagateljima pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u konkretnom slučaju ne može se uzeti razdoblje od pokretanja upravnog postupka, kako to u zahtjevu postavljaju predlagatelji, već razdoblje od 9. studenog 2004. kao dana izjavljivanja žalbe predlagatelja protiv navedenog prvostupanjskog upravnog akta do 21. siječnja 2008. kao dana donošenja odluke u ovom predmetu.

Međutim, iz podataka spisa koji se odnose na prethodno trajanje upravnog postupka vidljivo je predlagatelji nisu koristili institut tužbe zbog šutnje administracije tijekom trajanja drugostupanjskog upravnog postupka u smislu odredbe članka 26. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92), kao zakonom priznatog sredstva pravne zaštite protiv šutnje administracije kako bi ubrzali upravni postupak dok je on još bio u tijeku.

Naime, prema odredbi čl. 26. st. 1. ZUS-a ako drugostupanjski organ nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku, donio rješenje o žalbi stranke protiv prvostupanjskog rješenja, a ne donese ga niti u daljnjem roku od sedam dana nakon ponovljenog traženja, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Imajući u vidu navedenu odredbu ZUS-a te činjenicu da je žalba predlagatelja protiv prvostupanjskog upravnog akta izjavljena 9. studenog 2004., a da je o toj žalbi drugostupanjski organ odlučio tek 24. studenog 2006. (dakle, nakon više od 2 godine), a da pri tome, predlagatelji nisu koristili zakonom predviđeno sredstvo pravne zaštite protiv šutnje administracije, ovaj sud zaključuje da predlagatelji neosnovano prigovaraju duljini trajanja predmetnog upravnog postupka.

Nastavno, glede trajanja upravnog spora utvrđenje ovog suda je da je od dana podnošenja tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske 20. veljače 2007. do 21. siječnja 2008. kao dana donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku postupak traje ukupno 11 mjeseci i 1 dan, što je ujedno razdoblje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja.

Stoga, imajući u vidu navedenu relevantnu činjenicu duljine trajanja postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, ovaj sud je ocjene da u konkretnom slučaju, barem za sada, nije došlo do povrede prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01- pročišćeni tekst, 55/01).

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 28. ZS-a zahtjev predlagatelja odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 21. siječnja 2008.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.