Rev-669/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 669/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. O., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz O., protiv tuženika 1. J. K. i Š. K. iz I., zastupanih po punomoćnici S. G., odvjetnici iz O. i punomoćniku J. G. iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1047/06-2 od 23. lipnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-969/01 od 2. rujna 2003. i dopunska presuda broj P-969/01-43 od 14. veljače 2006., u sjednici održanoj 29. rujna 2009.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 1047/06-2 od 23. lipnja 2006. i presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-969/01-37 od 2. rujna 2003. i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima da isplate tužitelju iznos od 371.676,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. rujna 1997. do isplate i naknade mu parnični trošak u ukupnom iznosu od 71.022,38 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Dopunskom presudom suda prvog stupnja odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 30.168,58 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane, pa su gore navedena presuda i dopunska presuda suda prvog stupnja potvrđene.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, pa se poziva na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže da se pobijane presude ukinu, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i troškove zajedno sa troškovima sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

Ispitujući na takav način pobijanu presudu, nalazi se da je u njenom donošenju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se ona ne može ispitati. Samim time nije moguće ispitati niti pravilnost u primjeni materijalnog prava.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je tužitelj bio izvođač radova na obiteljskoj kući tuženih, te da su prema varijanti C nalaza i mišljenja vještaka saslušanog u toku prvostupanjskog postupka a slijedom vrste, količine i kvalitete izvedenih radova i isporučenog materijala od strane tužitelja, tuženici u obvezi isplatiti tužitelju ukupan iznos od 371.676,18 kn.

Međutim, iz razloga pobijanih presuda proizlazi da sud nije utvrdio kvalitetu i kvantitetu svih izvedenih radova, kao npr. na iskopu temelja, zatim tko je snosio trošak dasaka za izvedeno armirano betonske radove, na koji je način izveden zabatni zid, zatim nije utvrđena kvaliteta radova obzida podruma, stropne konstrukcije, te tko je snosio trošak opeke i ugrađenog geotekstila, kao i tko je nabavio daske i bitumensku ljepenku za krov i tome slično.

U tom kontekstu, navodi suda prema kojima proizlazi da ove stavke sud nije obrazlagao, jer ih nije utvrdio vještak, ne mogu se prihvatiti jer je dužnost suda utvrditi činjenično stanje i navesti u presudi razloge glede toga tko je izvršio određene radove, s čijim materijalom, o čijem trošku, a to ne može biti dužnost vještaka. Na sudu leži teret utvrđenja činjeničnog stanja, pa tako i o ovome o kojem je riječ, a na vještaku je da svojim stručnim znanjem, u onom dijelu kojega sud nema, sudu pomogne davanjem nalaza i mišljenja i to u konkretnom slučaju glede kvantitete izvedenih radova i posebno njihove kvalitete. O kvantiteti izvedenih radova i ugrađenog materijala te njihovoj kvaliteti, ovise obveze stranaka za ispunjenje obveza snošenja troškova i za izvedene radove. Da li je određeni materijal nabavio o svom trošku tužitelj ili tuženik, stvar je utvrđenja činjeničnog stanja po sudu, odnosno stvar je ocjene provedenih dokaza koje sud treba provesti na ove okolnosti. To može biti i stvar primjene instituta tereta dokazivanja (čl. 221.a. ZPP), ali ne može sud, zbog toga što to vještak nije mogao utvrditi, kada to nije njegova dužnost, ne navesti razloge zašto nije uzeo u obzir okolnosti i prigovore tuženika koji mogu utjecati na osnovanost i visinu dosuđenog iznosa.

Nadalje, ako je vještak utvrdio da je potrebna sanacija nekih već izvedenih radova, kao na primjer iskopa temelja, krovišta, tada je potrebno da, u smislu odredbe iz čl. 618, čl. 620. i dr. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 79/91, 3/94 i 7/96 – dalje ZOO) odgovori na pitanje je li otklanjanje nedostataka nužno i koliko bi iznosili troškovi ili ono nije neophodno ali umanjuju vrijednost izvedenih radova. Tada treba utvrditi i za koji iznos dolazi do umanjenja vrijednosti izvedenih radova, jer sve to utječe na osnovanost i visinu dosuđenog iznosa.

Skreće se pozornost da to što tuženici nisu imenovali nadzorni organ i što je bilo propusta u vođenju građevinske knjige, ne može samo po sebi otkloniti osnovanost prigovora tuženika na kvantitetu i kvalitetu izvedenih radova.

Slijedom navedenog, glede iznesenih prigovora tuženika na kvantitetu i kvalitetu izvedenih radova, a prije navedenih, nema razloga u navedenim presudama, kako prvostupanjskog, tako posebno niti drugostupanjskog suda.

U ponovnom je suđenju zato potrebno raspraviti sve prigovore na kvalitetu, količinu i vrstu izvedenih radova, utvrditi činjenice od kojih ovisi ocjena osnovanosti ovih prigovora, kao i što treba cijeniti obveze naručioca radova (dakle tuženika) iznošenja prigovora na kvalitetu izvedenih radova, sukladno odredbi čl. 614. i dr. ZOO, te nakon toga je potrebno da sud, nakon takve raspravljenosti, u svojim presudama navede razloge zašto neke prigovore prihvaća, odnosno ne prihvaća, jer o tome ovise razlozi i zaključci o osnovanosti i visini postavljenog tužbenog zahtjeva.

Iz navedenih je razloga zato valjalo prihvatiti reviziju tuženika i nižestupanjske presude ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pozivom na odredbu iz čl. 394. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 29. rujna 2009.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.