Legislator Case Law & Legislation
Gzz-322/2003-2 AI generated

Gzz-322/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Gzz-322/2003-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz A., koju zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik u V., protiv tuženika C. o. d.d. Z., F. O. te Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb, oba zastupana po punomoćniku M. T., dipl. pravniku, te tuženika Ž. B. iz V., kojega zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u Z., radi naknade štete, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 10. rujna 2003. godine broj G-DO-1215/03 protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 10. lipnja 2003. godine broj Gž-375/03 i presude Općinskog suda u Vinkovcima od 31. listopada 2002. godine broj P-1125/00, u sjednici održanoj dana 30. lipnja 2004. godine,

Legislator headnote

AI generated

Gzz-322/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijanih presuda u granicama razloga iz zahtjeva za zaštitu zakonitosti (čl. 408. st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da su u pobijanom dijelu presude nižestupanjskih sudova donesene uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 322/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz A., koju zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik u V., protiv tuženika C. o. d.d. Z., F. O. te Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb, oba zastupana po punomoćniku M. T., dipl. pravniku, te tuženika Ž. B. iz V., kojega zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u Z., radi naknade štete, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 10. rujna 2003. godine broj G-DO-1215/03 protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 10. lipnja 2003. godine broj Gž-375/03 i presude Općinskog suda u Vinkovcima od 31. listopada 2002. godine broj P-1125/00, u sjednici održanoj dana 30. lipnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća te se u odnosu na tuženika Hrvatski ured za osiguranje Zagreb ukida presuda Županijskog suda u Vukovaru od 10. lipnja 2003. godine broj Gž-375/03, te u dijelu kojim je u odnosu na tog tuženika prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno o naknadi parničnog troška ukida presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 31. listopada 2002. godine broj P-1125/00 i u tom dijelu se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 10. lipnja 2003. godine broj Gž-375/03 odbijene su žalbe tuženih C. o. d.d. Z., F. O. i Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb i u odnosu na njih potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 31. listopada 2002. godine broj P-1125/00 kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženicima naloženo da solidarno isplate tužiteljici naknadu štete u iznosu od 11.000,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama te da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 3.778,40 Kn, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Protiv ove pravomoćne presude drugostupanjskog suda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Hrvatski ured za osiguranje Zagreb, Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud zahtjev prihvati i pobijane presude preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Hrvatski ured za osiguranje Zagreb. Tužiteljica nije podnijela odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijanih presuda u granicama razloga iz zahtjeva za zaštitu zakonitosti (čl. 408. st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da su u pobijanom dijelu presude nižestupanjskih sudova donesene uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženika Hrvatski ured za osiguranje na temelju utvrđenja da je u štetnom događaju 28. 6. 2000. g. tužiteljica zadobila tjelesne povrede kao putnik u autobusu kojim je upravljao trećetuženik Ž. B. s time da za autobus nije bio zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti.

Tuženik Hrvatski ured za osiguranje tijekom cijelog je postupka ustrajao kod prigovora promašene pasivne legitimacije smatrajući da se ne radi o neosiguranom motornom vozilu jer da je autobus reg. oznake … (u kojem je tužiteljica bila putnik) bio osiguran kod E. o.

Nižestupanjski su sudovi ocijenili navedeni prigovor neosnovanim na temelju činjenice da je E. –.odbilo zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za sporni autobus iako je od isteka ranijeg ugovora o osiguranju zaključenog sa E. o. prošlo 5 dana.

Državni odvjetnik osnovano prigovara navedenom pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova.

Člankom 91. st. 1. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 46/97 – pročišćeni tekst, 116/99 i 11/2000) je propisano da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

Člankom 7. st. 3. Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti koji se primjenjuju od 1. lipnja 1999. godine kod osiguranja zaključenog na jednu godinu, obostrane obveze i prava iz ugovora o osiguranju produžuju se najduže za 30 dana (počekni rok) ako osiguratelju najmanje 3 dana prije isteka osiguranja nije bila uručena izjava ugovaratelja osiguranja da ne pristaje na produženje ugovora o osiguranju.

Kako nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da se radi o neosiguranom vozilu nisu utvrdili da li su bile ispunjene pretpostavke iz čl. 7. st. 3. Uvjeta za produženje prava i obveza iz ugovora o osiguranju u počeknom roku to nije bilo uvjeta za preinačenje pobijanih presuda u odnosu na tuženika Hrvatski ured za osiguranje, već je primjenom čl. 408. st. 2. u svezi s čl. 395. st. 8. ZPP-a zahtjev za zaštitu zakonitosti prihvaćen i u pobijanom dijelu nižestupanjske presude ukinute te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud utvrditi da li su se ispunile pretpostavke za produženje prava i obveza iz ugovora o osiguranju i u počeknom roku, a ako jesu tada se trajanje osiguranja produžava i za vrijeme trajanja počeknog roka, a to pak znači da bi se u takvom slučaju radilo o autobusu kao o osiguranom motornom vozilu u vrijeme nastanka štetnog događaja i nastanka štete.

Tek nakon što postupi po navedenom moći će prvostupanjski sud donijeti u odnosu na tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Hrvatski ured za osiguranje zakonitu odluku.

Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 30. lipnja 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.