I Kž-510/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-510/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog, Erike Kocijančić, Milana Gudelja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnijetim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 06. veljače 2001. godine, broj: K- 259/00, u sjednici održanoj 04. rujna 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e:

I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i opt. Z. M., po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalbe državnog odvjetnika i opt. Z. M. su bespredmetne.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. Z. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. KZ-a, opisanog u njezinoj izreci, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju odredbe čl. 63. st. 1. KZ-a u izrečenu kaznu optuženiku se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 17. studenoga 2000. do 06. ožujka 2001. godine.

Na temelju odredbe čl. 80. st. 1. i 3. u svezi s čl. 173. st. 7. KZ-a optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, tj. 151,86 grama opojne droge hašiša.

Na temelju odredbe čl. 76. KZ-a optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, koja traje do prestanka razloga zbog kojih se primjenjuje, ali najviše do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. Z. M. putem branitelja L.

V., odvjetnika u Z..

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženiku izreče kaznu zatvora u dužem trajanju.

Opt. Z. M. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da je preinači i da mu izreče blažu kaznu.

Stranke nisu podnijele odgovore na žalbe.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP, nakon razgledavanja spisa vratio ih je ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 06. kolovoza 2001. godine, broj: KŽ-DO-1186/01, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika uvaži, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe stranaka su bespredmetne.

Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1. ZKP, jer nije bio propisno sastavljen.

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 13. prosinca 2000. godine, broj: DO-K-497/00, optuženiku je stavljeno na teret kazneno djelo zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 2. KZ-a počinjeno u tijeku studenoga 2000. godine, za koje je odredbom tog članka propisana kao alternativna i kazna dugotrajnog zatvora. Iako državni odvjetnik u tijeku postupka nije izmijenio pravnu oznaku djela u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 129/00), glavna rasprava održana je pred vijećem sastavljenim od jednog suca i dva suca porotnika, tj. protivno s odredbom čl. 20. st. 1. ZKP u svezi s čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 112/99). Naime, prema citiranim odredbama glavna rasprava se trebala održati pred vijećem sastavljenim od dva suca i tri suca porotnika, bez obzira što je prije održavanja glavne rasprave stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 129/00), koji je odredbom čl. 25. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a propisao kao maksimalnu kaznu zatvor u trajanju od dvanaest godina, a kazna dugotrajnog zatvora je brisana. Upravo da je prvostupanjski sud prema optuženiku u skladu s odredbom čl. 3. st. 2. KZ-a primijenio blaži zakon, a to nije ni učinio, jer se uopće ne poziva na odredbu čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona kao blaži zakon, i u tom slučaju raspravno vijeće je trebalo biti sastavljeno prema propisanoj kazni za kazneno djelo iz optužnice, tj. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, jer o primjeni blažeg zakona može odlučivati samo nadležno vijeće sastavljeno u skladu s zakonom.

Dakle, na temelju izloženog nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjski sud bio nepropisno sastavljen, te je time počinio bitnu povredu odredbe kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1. ZKP. Zbog navedene bitne postupovne povrede ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je na temelju odredbe čl. 388. st. 1. ZKP po službenoj dužnosti ukinuo pobijanu presudu i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Uslijed toga žalbe državnog odvjetnika i optuženika su postale bespredmetne.

Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud je dužan otkloniti navedenu postupovnu povredu na koju je upozorio ovaj sud u ovom rješenju, te nakon ponovno provedenog postupka i savjesne ocjene dokaza donijet će novu i zakonitu presudu koju treba valjano obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. i 8. ZKP.

U Zagrebu, 04. rujna 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.