Rev-876/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 876/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja J.S. iz Z., koga zastupaju mr. M.M. i T.B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika I. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 6. srpnja 1993. br. Gž 4190/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. siječnja 1993. br. Pn 3831/91, u sjednici održanoj dana 25. listopada 1995.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Okružnog suda u Zagrebu od 6. srpnja 1993. br. Gž 4190/93-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. siječnja 1993. br. Pn 3831/91 u dijelu kojim je odlučeno da je tuženik dužan tužitelju platiti naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 2,000.000 HRD zajedno s kamatama, pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ostalom dijelu ostaje nepromijenjena presuda suda drugog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja među ostalim dosuđena je tužitelju naknada nematerijalne štete za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 2,000.000 HRD.

Sud drugog stupnja je u toj odluci potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv tog dijela presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Tužitelj je doživio nesreću na radu kod tuženika.

Tuženik je i u ranijem postupku tvrdio a posebice u žalbi, da je tužitelju u cijelosti naknađena šteta za pretrpljene fizičke boli isplatom temeljem kolektivnog osiguranja radnika od rizika odgovornosti za štetu u iznosu od 166.500 bivših jugoslavenskih dinara, koji iznos da je u času utuženja pretstavljao primjerenu naknadu ove vrste nematerijalne štete.

Taj prigovor tuženik iznosi i u reviziji.

Po prihvaćenoj sudskoj praksi u tumačenju ugovora o kolektivnom osiguranju radnika od posljedica nesretnog slučaja kakav je konkretni, pretpostavlja se da je ugovoreno osobno osiguranje kad je premija za osiguranje plaćena iz sredstava za osobne dohotke ili iz sredstava za zajedničku potrošnju.

Ako je premija za osiguranje plaćena iz drugih sredstava npr. onih iz čl. 48. st. 2. alineja 10. iz st. 3. istoga člana Zakona o utvrđivanju i raspoređivanju ukupnog prihoda i dohotka ("Sl. list SFRJ" br. 63/80), pretpostavlja se da je zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti.

Sudovi nižega stupnja u razrješenju konkretnoga spora nisu primijenili prije spomenuto pravno stajalište sudske prakse, pa stoga nisu utvrdili odlučne činjenice za ovaj spor.

U prvom redu ti sudovi nisu utvrdili da li je tuženik isplatio tužitelju prije navedeni iznos temeljem kolektivnog osiguranja, kao ni daljnju činjenicu iz kojih sredstava je plaćena premija za to osiguranje kako bi se moglo odlučiti da li se radi o osobnom osiguranju radnika u kojem slučaju se ta osigurnina ne bi uračunavala u naknadu štete, ili pak iz drugih prije spomenutih sredstava tj. u slučaju da se radi o osiguranju od odgovornosti što doduše tuženik tvrdi u reviziji u kojem slučaju bi do tog uračunavanja trebalo doći.

Kako dakle zbog pogrešne primjene materijalnog prava je i činjenično stanje u navedenoj odluci nepotpuno utvrđeno, trebalo je reviziju tuženika kao osnovanu prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

U ponovljenom postupku taj sud će nakon što utvrdi sve odlučne činjenice o ovom djelu tužiteljeva zahtjeva donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 25. listopada 1995.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.