Rev-3032/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3032/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te Zlatka Crnića, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz D. M., koju zastupa R. B., odvjetnik iz O., protiv tuženih M. B. i M. M. oboje iz O., koje zastupa J. K., odvjetnik iz V., radi utvrdjenja zajednički stečene imovine, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 1. veljače 1990. br. Gž 3038/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Donjem Miholncu od 7. travnja 1989. br. P 202/88-42, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 1991.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom utvrdjeno je da su zajednička imovina tužiteljice i tuženih nekretnine upisane u z. k. ul. br. 3777 k. o. D. M. koje u naravi čine stambeni objekt još neupisan u zemljišnim knjigama. Istom presudom utvrdjeno je da udio tužiteljice u toj imovini iznosi 1/11 dijelova, a drugotuženoj M. M. nalaže se da izda tužiteljici ispravu podobnu za upis suvlasničkog omjera tužiteljice na spomenutom stambenom objektu u zemljišne knjige što će u protivnom zamijeniti presuda.

Pobijanom drugostepenom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda.

Revizijom tužiteljica pobija drugostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno hiti se javni tužilac izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Neosnovane su tvrdnje tužiteljice da su u postupku pred nižestepenim sudovima počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i to baš one iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP.

Ne postoji proturječnost izmedju onoga što se u razlozima presude navodi sa sadržajem zapisnika o iskazima saslušanih svjedoka, niti proturječnost sa drugim izvedenim dokazima kako to proizvoljno tvrdi tužiteljica.

Pazeći po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, ovaj revizioni sud ne nalazi ni takovih povreda, pa se stoga revizija tužiteljice u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

Kada je u valjano provedenom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) utvrdjeno, da su tuženici prije dolaska tužiteljice u njihovo domaćinstvo stavili predmetni stambeni objekt pod krov, izgradili ga i izvršili i značajan dio unutrašnjih poslova, da je tužiteljica s prvotuženikom zaključila brak … 1977. godine a da je bračna zajednica raskinuta već u … 1980. godine, i da je tek u tom periodu tužiteljica suučestvovala u radovima i na izgradnji predmetnih objekata, tada je pravilna odluka nižestepenih sudova da njezin udio u zajedničkoj imovini iznosi svega 1/11 dijelova a ne kako to ona traži tužbenim zahtjevom 1/3.

Konačno tužiteljica revizijom zapravo isključivo nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrdjenja nižestepenih sudova, posebno onih koje idu u pravcu da je u predmetne stambene objekte uložila svojih 10.000 DM, zanemarujući medjutim, pri tome da su utvrdjenja nižestepenih sudova drugačija i da se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja niti ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Trebalo je s obzirom na sve izloženo reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 16. siječnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.