Rev-2349/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2349/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. F. iz K., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u R., protiv tuženika C. o. d.d., Z., C. o. d.d., Z., Filijala R., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. Š., T. Z.-J. i A. J., R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 1697/2013-2 od 15. siječnja 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3864/11 od 28. rujna 2012., u sjednici održanoj 19. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-3864/11 od 28. rujna 2012. odbijen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos 100.000,00 kn po polici životnog osiguranja broj ... od 7. siječnja 2003. na temelju ugovora broj ... sklopljenog 19. veljače 2003. na ime J. F. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku iznos 4.405,00 kn na ime parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1697/2013-2 od 15. siječnja 2014. potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu za iznos 76.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja djelomično preinačena prvostupanjska presuda nalaganjem tuženiku isplatiti tužitelju iznos 24.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 17. listopada 2011. pa do isplate po polici životnog osiguranja broj ... od 7. siječnja 2003. na temelju ugovora broj ... sklopljenog 19. veljače 2003. na ime J. F., te je ujedno naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 970,00 kn na ime parničnih troškova, a za više traženo tužbeni zahtjev je odbijen. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja tuženik je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

„1. Da li je ugovor o kombiniranom kolektivnom osiguranju od posljedica nezgode ugovor o životnom osiguranju?

2. Da li se na ugovor o kombiniranom kolektivnom osiguranju od posljedica nezgode primjenjuje zastarni rok za neživotna osiguranja od tri godine ili za životna osiguranja od pet godina – članak 380. stavak 1. ZOO (NN 53/91 sa izmjenama i dopunama)?

3. Kada je nastala tužiteljeva tražbina s osnova smrti osiguranika koja proizlazi iz ugovora o kombiniranom kolektivnom osiguranju od posljedica nesretnog slučaja?“

smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari ali i važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da je o tim pitanjima Vrhovni sud Republike Hrvatske odnosno Županijski sud u Vukovaru, Varaždinu i Rijeci izrazili pravna shvaćanja suprotna onom iz pobijane presude. Predloženo je stoga preinačenjem pobijane presude u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Obzirom na visinu novčanog iznosa prihvaćenog pobijanom drugostupanjskom presudom, a koji ne prelazi iznos 200.000,00 kn propisan odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP) kao vrijednosni minimum za dopuštenost revizije, to nema pretpostavki za izjavljivanje tzv. redovne revizije.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Podnoseći reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a revident u prvom i drugo postavljenom pitanju problematizira pitanje je li ugovor o kombiniranom kolektivnom osiguranju od posljedica nezgode ugovor o životnom osiguranju, te koji se zastarni rok (tri godine ili pet godina) na njega primjenjuje.

Ovako načelno postavljena pitanja ne mogu se smatrati određeno postavljenim pravnim pitanjima u smislu prethodno citirane odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, a kod činjenice da odgovor na njih ne može biti jednoznačan, jer ovisi upravo o sadržaju svakog pojedinog, konkretnog ugovora (koji u sebi može sadržavati i elemente ugovora o životnom osiguranju, ali i ne mora).

Polazeći od toga, a kako dakle prvo i drugo postavljeno pitanje nemaju značaj određeno naznačenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, a što je jedna od zakonom propisanih pretpostavki koje moraju biti kumulativno ispunjene za dopuštenost ove revizije, ocijenjeno je da u tom dijelu revizija nije dopuštena.

Treće, određeno postavljenim pitanjem revident problematizira trenutak nastanka tražbine tužitelja naslijeđene po smrti osiguranika, a koja proizlazi iz ugovora o kombiniranom kolektivnom osiguranju od posljedica nesretnog slučaja.

U odnosu na ovo postavljeno pitanje revident je propustio izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, obzirom da sve sudske odluke na koje se u tom pravcu revident pozvao u reviziji, tako one Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 236/09, Rev 1/08, Rev 2004/98, Rev 2614/00, Rev 623/03, Rev 2309/10) tako i one Županijskog suda u Varaždinu broj Gž 274/03, Županijskog suda u Vukovaru broj Gž 437/03, Županijskog suda u Rijeci broj Gž 659/13, se uopće nisu bavile tim pitanjem. Proizlazi dakle da revizija ni vezano za treće postavljeno pitanje ne sadrži sve propisane pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3.

ZPP-a za dopuštenost tzv. izvanredne revizije.

Stoga je, a na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 19. siječnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.