Gž-49/2017-3 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-49/2017-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, Ivice Botice (suca izvjestitelja) i Nediljke Radić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. D., V. B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. I., odvjetniku iz R., protiv tuženika L. R. H. d.d. O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P., G., D., V., K. iz R. , radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-651/2016-11 od 20. srpnja 2016., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2018.,

p r e s u d i o je

Odbija se, kao neosnovana, žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-651 /2016-11 od 20. srpnja 2016.

Obrazloženje

Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana preda tužitelju u posjed nekretninu označenu kao čest. zem. 868/1 u naravi vrt površine 1.100 m[2] upisane u Z.U. 1015 k.o. O. u cijelosti, slobodnu od osoba i stvari. Pored toga, istom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznos od 29.720,00 kuna.

Protiv presude žalbu ulaže tuženik odbijajući presudu iz svih žalbenih razloga iz članka. 353. stavka. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U svom odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

Žalba tuženika nije osnovana.

Neutemeljeno tuženik prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka. 354. stavka. 2. točke. 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoje ni proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju ispravi ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

U provedenom postupku nije počinjena ni bitna povreda parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za povratom posjeda nekretnine označene kao čest. zem. 868/1 u naravi vrt površine 1.100 m[2] upisane u Z.U. 1015 k.o. O. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev nakon stoje u postupku utvrđeno:

-da je predmet postupka zahtjev za povrat dijela od 1.100 m[2] nekretnine označene kao čest. zem. 868/1 u naravi vrt upisan u Z.U. 1015 k.o. O.,

-da tuženik drži u posjedu nekretninu koja je predmet postupka,

-da je rješenje Hrvatskog Fonda za privatizaciju od 5. srpnja 1995. dio nekretnine označen kao čest. zem. 868/1 k.o. O. (Hotel Z.) površine 1.100 m[2] , procjene kao temelji kapital društva,

-da je nekretnina koja je predmet postupka označen kao čest. zem. 868/1 k.o. O. 1947. temeljem odluke o Konfiskaciji upisana kao vlasništvo eks. FNRJ,

-da je 1948. upisana kao opće narodna imovina, sa pravom upravljanja u korist Hotelskog gradskog poduzeća,

-da je 1954. upisan kao organ upravljanja ustanova-U. k. u O., a 1996. se opisuje Grad O. kao vlasnik,

-da je zaključkom službe za imovinsko pravne poslove Ureda državne uprave Primorsko goranske županije, Ispostava O., prihvaćen prijedlog za obnovu postupka,

-da je potpisan sporazum o razrješenju imovinsko pravnih odnosa i prijenosu od 25% + 1 dionice tuženika koji sporazum je potpisan od strane Grada O., Općina L., M. D., M., Republike Hrvatske, Hrvatskog fonda za privatizaciju, te tuženika,

-da se tim sporazumom Grad O. obvezao izdati tabularnu ispravu tuženiku za sve nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala,

-da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske VZZ-3112/9 od 6. svibnja 2015. odbijen zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske US-2031/2010-8 od 16. kolovoza 2012,

-da je presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj US- 2031/2010-8 od 16. veljače 2012. poništeno rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske ... .čije je te je odbijena žalba Republike Hrvatske protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave Primorsko goranske županije Ispostava O. od 20. svibnja 2008.

Takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud, a na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

Naime, sukladno odredbi članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje u tekstu: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik uspio mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženika (članak 162. stavak 1. ZV-a).

Prilikom donošenja pobijane odluke pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 161. i članka 162. ZV-a u svezi članka 163. ZV-a.

Nadalje, u konkretnom slučaju, riječ je o stjecanju vlasništva temeljem oduke suda ili druge vlasti koju propisuje članak 126. stavak 1. ZV-a iz kojeg proizlazi da se odlukom suda ili drugog tijela stječe vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, na način i pod pretpostavkama određenim zakonom stavak 2. propisuje da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno Zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.

Sukladno članku 127. ZV-a je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina odlukom suda ili drugog tijela, ovlaštenje ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Dakle, nije sporno daje nekretnina koja je predmet postupka unijeta u temelji kapital društva, a bivšim vlasnicima, odnosno njegovom nasljedniku (tužitelju) je dato u vlasništvo nešto Što je vlasnicima pripadalo prije donošenja propisa i akata iz članka 2. Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine (92/96, 62/99, 32/99, 42/99, 43/00, 131/00, 127/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje u tekstu: Zakon o naknadi), zbog čega ne dolazi do primjene odredbe članka 390.a ZV-a, u konkretnom slučaju.

Kod donošenja pobijane odluke pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj US-2031/2010-8 od 16. veljače 2012. uvažena tužba te je poništeno rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske uprava za građansko pravo 4. rujna 2009. te je istim rješenjem odbijena žalba Republike Hrvatske izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave zbog čega je odluka o davanju u vlasništvo tužitelju nekretnine koje je predmet ovog postupka postala pravomoćna.

Pravomoćno rješenje o davanju u vlasništvo nekretnine temeljem zakona o naknadi valjana je osnova stjecanje vlasništva odlukom državnog tijela. Takav originaran način stjecanja prava vlasništva temeljem oduke nadležnog tijela stječe se u trenutku pravomoćnosti odluke, a takvo stečeno pravo vlasništva se može upisati u zemljišnu knjigu, što je tužitelj i napravio.

U konkretnom slučaju, odluka nadležnog tijela je konstitutivne prirode jer je istom odlukom izvršen upis u zemljišne knjige nadalje, iz svega navedenog jasno proizlazi aktivna legitimacija tužitelja u ovom postupku obzirom je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine, a tuženik daje drži u posjedu, što isti i ne osporava.

Vodeći računa o svemu navedenom pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev, kojim utvrđenjima se pridružuje i ovaj drugostupanjski sud, zbog čega je pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbio žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrdio pobijanu presudu, kao i odluku o troškovima i odlučio kao u izreci ove presude.

U Splitu 10. svibnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović