I Kž-279/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 279/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. S.M., zbog krivičnog djela iz čl. 236.b. st. 1. i čl. 236.f. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Zagrebu od 18. ožujka 1993. Kv-311/93 (K-160/93), u sjednici održanoj 15. travnja 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske P.O.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim je rješenjem na temelju čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog postupka i progona za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ili u svezi s tim sukobima i ratom obustavljen krivični postupak protiv opt. S.M. za kriv. djelo iz čl. 236.f. st. 1. KZRH iz optužnice vojnog tužitelja Zagreb od 15. travnja 1992. Ktv-614/92.

Protiv tog rješenja podnio je vojni tužitelj žalbu i predložio da se ona uvaži, pobijano rješenje preinači i odredi nastavak krivičnog postupka protiv optuženika i to za kriv. djelo ugrožavanja teritorijalne ukupnosti iz čl. 236.b. st. 1. KZRH.

Zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske podržao je tu žalbu i predložio da se ona usvoji.

Žalba nije osnovana.

Ne može se prihvatiti stanovište vojnog tužitelja da djelo za koje se optužuje S.M., a kako je ono opisano u optužnici, nosi u sebi pored obilježja kriv. djela oružane pobune iz čl.236.f. st. 1.KZRH - a za koje djelo i vojni tužitelj smatra da podliježe oprostu -

I Kž 279/93

još i obilježja kriv. djela ugrožavanja teritorijalne ukupnosti iz čl. 236.b. st. 1. KZRH, koje bi bilo izuzeto od oprosta jer bi Republika Hrvatska to djelo bila obvezna goniti prema odredbama međunarodnog prava.

Suprotno tom stanovištu žalitelja, pobijanim je rješenjem ispravno ocijenjeno da ponašanje za koje se optužnicom tereti S.M. predstavlja samo kriv. djelo oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZRH. Radnja za koju se optužuje S.M. u objektivnom se pravcu, naime, sastoji u priključenju optuženika naoružanoj mjesnoj straži u L., odnosno u držanju straže na području oko tog sela s drugim naoružanim mještanima i s oružjem koje je primio, a takva aktivnost sama po sebi daleko je ispod aktivnosti koje bi se zahtijevale za pokušaj da se upotrebom sile odcijepi dio teritorija Republike Hrvatske, odnosno za pokušaj da se dio tog teritorija pripoji drugoj državi u smislu čl. 236.b. st. 1. KZRH, sve kada bi se i prihvatilo postojanje osnovane sumnje da je optuženik držao stražu ne samo u cilju organiziranog suprostavljanja dijela pučanstva općine N. legalnim organima vlasti Republike Hrvatske, suspenzije vlasti Republike Hrvatske na tom području i postavljanja nove pobunjeničke vlasti, nego i odvajanja tog područja od Republike Hrvatske, te njegova pripajanja Srbiji, a kako se to navodi u optužnici.

Okolnost da su krajnji ciljevi oružane pobune dijela srpskog stanovništva Republike Hrvatske općenito bili da se pobunjenička vlast trajno zadrži, a kasnije ti krajevi odcijepe od matice zemlje i ostvari "ujedinjenje svih srpskih zemalja", a o čemu piše vojni tužitelj u žalbi i što smatra notornom činjenicom, ne može biti razlogom da se optuženiku kao pojedincu, koji se tereti za golo učestvovanje u naoružanoj seoskoj straži, pripiše izvršenje kriv. djela iz čl. 236.b. st. 1. KZRH. O stjecaju o kojem govori žalitelj između kriv. djela oružane pobune iz čl. 236.f. st. 1. KZRH i ugrožavanja teritorijalne ukupnosti iz čl. 236.b. st. 1. KZRH moglo bi se raditi kod onih učesnika oružane pobune, koji su bili organizatori, rukovoditelji ili koordinatori pobunjeničkih akcija i koji su tako djelovali s već unaprijed postavljenim ciljem odcjepljenja dijela teritorija Republike Hrvatske i njegovog pripojenja drugoj državi, koristeći se pri tome pojedinačnim pobunjeničkim akcijama, pa i takvima u kakvoj je učestvovao optuženik, dok se počiniteljima tih izoliranih pobunjeničkih akcija stjecaj između navedenih djela ne može pripisati.

Stoga je pobijanim rješenjem na temelju čl. 1. cit. Zakona o oprostu zakonito ni postupak, dok je žalbu vojnog tužitelja trebalo na temelju čl. 397. st. 3. obustavljen krivič

ZKP kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 15. travnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Horvatinović mr. Ružica v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)