UsIgr-257/2016-8 · Upravni sud u Splitu

Poslovni broj: 15 UsIgr-257/15-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Abaza kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice L. S. iz S., I. 9, zastupane po opunomoćeniku L. S., sinu tužiteljice iz S., I. 9, protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., R. A. 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe A. B. iz S., O. 24a, zastupanog po opunomoćeniku S. B., odvjetniku u S., S. 2/I, radi priznavanja svojstva stranke u upravnom postupku, nakon javne i usmene rasprave zaključene 14. ožujka 2017. godine u prisutnosti tužiteljice, opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 22. ožujka 2017. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, KLASA: UP/II-361-03/15-02/26, URBROJ: 531-05-2-2-1-15-2 od 18. ožujka 2015. godine te rješenja S.-d. županije, Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I 361-03/14-01/00095, URBROJ: 2181/01-03-02/09-14-0009 od 12. prosinca 2014. godine.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 02. lipnja 2015. godine koja je podnesena protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, KLASA: UP/II-361-03/15- 02/26, URBROJ: 531-05-2-2-1-15-2 od 18. ožujka 2015. godine, a kojom se traži poništenje i prvostupanjskog rješenja S.-d. županije, Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I 361-03/14-01/00095, URBROJ: 2181/01-03-02/09-14-0009 od 12. prosinca 2014. godine te na raspravi održanoj pred ovim sudom 14. ožujka 2017. godine, na kojoj je konačno uređen tužbeni zahtjev, tužiteljica u bitnom navodi kako su osporena rješenja donijeta protivno Zakonu o općem upravnom postupku, Zakonu o zemljišnim knjigama, Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, Zakonu o prostornom uređenju, Uredbi Vlade RH od 13. rujna 2004. godine, Zakonu o sudovima i Ustavu RH.

Naime, ona da se 29. kolovoza 2014. godine pisanim zahtjevom obratila tijelu prvog stupnja u svezi zahtjeva A. B. za izmjenom i dopunom građevinske dozvole za stambenu zgradu-zaštitni zid terena na kat. čest. zem 1924/11, 1924/21 i 1924/1 K.O. S., te da se u taj postupak htjela uključiti iz razloga što je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u S. upisana zabilježba nad nekretninom čest. zem. 257 K.O. S. zbog tužbe radi utvrđenja prava vlasništva koja je podignuta od strane njezinog pokojnog supruga, a koja da je podignuta protiv Grada S., slijedom čega da označena nekretnina nikada nije bila u ingerenciji pomorskog dobra, a koje da nije bilo upisano posebice u trenutku podizanja navedene tužbe.

Zbog iznijetog, da je svaka naknadna parcelacija ove nekretnine nezakonita jer da je samo vlasnik iste imao pravo provođenja parcelacije i to samo nakon završetka vlasničkog spora, dok svi ostali da to pravo nisu imali bez suglasnosti upisanog vlasnika. Isto tako, njoj da nije dostavljen odgovor na njezinu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, koji je dostavljen u spis od strane A. B. prije nego što je tuženik odlučio o istoj pa da su u tom smislu povrijeđena njezina prava, a također da prvostupanjsko tijelo svoje rješenje nije donijelo u zakonskom roku, kao niti tuženik.

Nadalje, od strane investitora da su provedene nezakonite radnje s elementima kaznenog djela o čemu da je obaviješteno Državno odvjetništvo RH, pa da je trebalo prekinuti postupak do donošenja odluke ovog tijela, a također da je Grad S. pogodovao investitoru kao privatnoj osobi jer da se za predmetnu gradnju ne može dati koncesija na pomorskom dobru s tim da se ni ne radi o nekretnini koja bi se nalazila u pomorskom dobru, što da proizlazi iz GUP-a Grada S. budući da se pomorsko dobro ne odnosi na naselja za koja postoji obveza donošenja GUP-a kao i za naselja u kojima se više od 50% postojećih građevina koristi za stalno stanovanje osoba koje imaju prebivalište u tom naselju.

Zatim, iz građevinske dozvole od 20. rujna 2004. godine koja je izdana na zahtjev A. B. da proizlazi kako se ista može produžiti za još dvije godine ako se nisu promijenili uvjeti iz čl.

47. st.

1. Zakona o gradnji, odnosno ako se nisu promijenili bitni uvjeti za građevinu prema odredbama Zakona u skladu s kojim je izdana, ali iz dopisa Uprave za inspekcijske poslove od 30. lipnja 2005. godine da je razvidno kako je dotični izvodio građevinske radove protivno citiranoj dozvoli i to na čest. zem. 257 K.O. S., a tadašnje katastarske oznake 1924/18 K.O. S., slijedom čega da su se promijenili uvjeti za predmetnu građevinu. Stoga, budući da je isteklo važenje građevinske dozvole, a imajući u vidu da investitor nije postupio sukladno prethodno donijetoj lokacijskoj dozvoli, da on nije mogao tražiti izdavanje izmjene i dopune građevinske dozvole u svezi s čim tužiteljica ističe kako je 19. kolovoza 2014. godine tijelo prvog stupanja dostavilo poziv strankama radi očitovanja, no da ona nije pozvana iako da ima prava na čest. zem. 257 K.O.

S. Pored iznijetog, investitor da nema potrebnu kvadraturu na nekretnini za izgradnju predmetnog objekta, pa da je on u tom smislu poduzeo niz nezakonitih radnji kako bi ostvario potrebni broj kvadrata, međutim da nije moguće mijenjati situaciju na terenu sve dok se pravomoćno ne okonča spor kojeg ona vodi pred nadležnim sudom radi utvrđenja prava vlasništva. Stoga, ona da je trebala biti stranka u upravnom postupku budući da je nositelj stvarnih prava na nekretnini koja graniči s nekretninama za koje je A. B. izdana izmjena i dopuna građevinske dozvole, a koja da je izdana bez njezine suglasnosti, na kojoj da je izvršena zabilježba spora u zemljišnoj knjizi, zbog čega da se pogodovalo investitoru i da su povrijeđena njezina prava s obzirom da su upisanom zabilježbom bili vezani svi subjekti koji su odlučivali u konkretnoj upravnoj stvari.

Slijedom iznijetog, tužiteljica je predložila u konačno uređenom tužbenom zahtjevu na raspravi pred ovim sudom 14. ožujka 2017. godine da sud donese presudu kojom će njezinu tužbu uvažiti i poništiti rješenja tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju pobijanog akta, slijedom čega je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

Zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu te na raspravi održanoj pred ovim sudom 14. ožujka 2017. godine, u bitnom je navela kako je ispravan pravni stav upravnih tijela u pogledu toga da tužiteljica nije stranka u predmetnom upravnom postupku pa da je u tom smislu pravilno odbijen njezin zahtjev za sudjelovanje u istom, s čim u vezi se poziva na odredbu čl. 115. st. 1. Zakona o gradnji iz koje da je razvidno kako tužiteljica nije mogla biti stranka u tom postupku. Nadalje, tužiteljica da se poziva na upis zabilježbe spora u zemljišnoj knjizi u svezi tužbe njezinog pok. supruga podignute protiv Grada S. radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu čest. zem. 96/1, 257/2 i 257/4 K.O. S., međutim, njezin tužbeni zahtjev u odnosu na dio čest. zem. 96/1 K.O. S. protiv Grada S. da je pravomoćno odbijen kao neosnovan presudom Županijskog suda u S. pod poslovnim brojem Gž-151/2014 od 03. lipnja 2015. godine, kojom da je potvrđena presuda Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst- 479/12 od 04. listopada 2013. godine, u svezi s čim je zainteresirana osoba u privitku odgovora na tužbu dostavila izjavljenu reviziju tužiteljice protiv citirane presude Županijskog suda. Također, neosnovanost tužiteljičine tužbe da proizlazi i iz presude Upravnog suda u S. pod poslovnim brojem UsIkat-2/14 od 20. travnja 2016. godine kojom da je odbijen njezin tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državne geodetske uprave, a kojim da njoj nije omogućeno da kao zainteresirana osoba sudjeluje u postupku promjene na nekretninama koje su predmet i ovog spora, a navedena presuda je također dostavljena uz odgovor na tužbu, sve ovo tim više što da se čest. zem. 96/8, 257/2 i 257/4 K.O. S. u zemljišnim knjigama vode kao pomorsko dobro na kojem se ne mogu stjecati bilo kakva stvarna prava. Stoga, da je nedvojbeno kako tužiteljica nema pravo biti stranka u konkretnoj upravnoj stvari pa da njezinu tužbu treba odbiti kao neosnovanu s obzirom da ona nije nositelj nikakvih stvarnih prava na nekretnini za koju se izdaje dozvola, niti na nekretninama koje neposredno graniče s onima za koje se dozvola izdaje.

U sporu je održana rasprava 14. ožujka 2017. godine, čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14.-dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili tužiteljica i njezin opunomoćenik kao i opunomoćenik zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe zajedno sa svim prilozima te spis upravnog tijela, dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je zahtjev za uvid u spis predmeta i priznavanje svojstva stranke tužiteljici u ovom sporu u postupku izdavanja izmjene i dopune građevinske dozvole za građenje stambene zgrade sa zaštitnim zidom terena na građevnoj čestici koju čine kat. čest. zem. 1924/11, 1924/21, dio 1924/1 (nova 1924/24) K.O. S., odnosno sudskim čest. zem. 96/3, 96/8, dio 257/2 (nova 257/4) K.O. S., investitora A. B., zainteresirane osobe u ovom sporu. Naime, rješenjem S.-d. županije, Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za graditeljstvo, KLASA:

UP/I 361-03/14-01/00095, URBROJ: 2181/01-03-02/09-14-0009 od 12. prosinca 2014. godine odbijen je tužiteljičin zahtjev za uvid u spis predmeta i priznavanje svojstva stranke tužiteljici u ovom sporu u postupku izdavanja izmjene i dopune građevinske dozvole za građenje stambene zgrade sa zaštitnim zidom terena na građevnoj čestici koju čine kat. čest. zem. 1924/11, 1924/21, dio 1924/1 (nova 1924/24) K.O. S., odnosno sudskim čest. zem. 96/3, 96/8, dio 257/2 (nova 257/4) K.O. S., investitora A. B., zainteresirane osobe u ovom sporu, a u bitnom iz razloga što je ovo tijelo utvrdilo kako tužiteljica nije stranka u smislu odredbe čl. 115. st.

1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13), pa je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbe čl. 118. st.

2. citiranog Zakona te čl.

53. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09). Također, rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, KLASA: UP/II-361-03/15-02/26, URBROJ: 531-05-2-2-1-15-2 od 18. ožujka 2015. godine, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, a u bitnom iz identičnih razloga na koje se poziva i tijelo prvog stupnja u svom rješenju. Iz podataka u spisu razvidno je kako je tužiteljica 29. kolovoza 2014. godine podnijela zahtjev tijelu prvog stupanja za priznavanje svojstva stranke i uvid u spis u postupku izdavanja izmjene i dopune građevinske dozvole koju je izdao Ured državne uprave u S.- d.

županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u S., KLASA: UP/I 361-03/03-02/00196, URBROJ: 2181-05-04-23 od 20. rujna 2004. godine za građenje stambene zgrade sa zaštitnim zidom terena na građevnoj čestici koju čine kat. čest. zem. 1924/11, 1924/21, dio 1924/1 (nova 1924/24) K.O. S., odnosno sudskim čest. zem. 96/3, 96/8, dio 257/2 (nova 257/4) K.O. S., investitora A. B., koja se izdaje na temelju Izmjene i dopune lokacijske dozvole, KLASA: UP/I 350-05/13-01/00140, URBROJ: 2181/01-03-01/03-14-0003 od 03. veljače 2014. godine.

Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica svoj zahtjev temeljila na odredbi čl.

4. st.

1. ZUP-a, a iz razloga što da je u zemljišnoj knjizi izvršena zabilježba spora protiv Grada S., kao pravnog slijednika upisanog vlasnika Odlomak Općine S. radi utvrđenja prava vlasništva na kat. čest. zem. 1924 K.O. S., koja je parcelacijom prešla u broj 1924/18 K.O. S. te da se na sud. čest. zem. 96/1 K.O. S. vodi spor radi utvrđenja prava vlasništva protiv Grada S. kao pravnog slijednika upisanog vlasnika, a tužiteljica je uz svoj zahtjev priložila dopis Uprave za inspekcijske poslove od 13. lipnja 2005. godine, rješenje o zabilježbi spora broj Z-1186/11 i Z-17470/08, rješenje o preuzimanju parnice IP-1354/08, tužbu podnijetu Upravnom sudu u S. od 08. siječnja 2014. godine te prijedlog za zabilježbu spora na z.k.

čest. zem. 96/3 i 96/1 K.O. S. od 26. kolovoza 2013. godine. Nadalje, spisu upravnog tijela prileže geodetski projekt broj 112-20/2014 koji je izrađen od ovlaštenog ing. geod. Z. Š., dipl. ing. geod., ovl. br. Geo 998 iz tvrtke „M.“ S., koji je sastavni dio glavnog projekta zajedničke oznake Z.O.P. 02-14-BL, glavnog projektanta H. Č., dipl. ing. arh., ovl. br. A 336 iz tvrtke „V. projekt“ d.o.o. S., koji je ovjeren od strane Državne geodetske uprave, KLASA: 932-06/14-02/451, URBROJ: 541-26-01/1-14-3 od 09. prosinca 2014. godine iz kojeg je pak razvidno da kat.

čest. zem. 1924/11, 1924/21 i 1924/1 (nova prema geodetskom projektu 1924/24) K.O. S., odnosno sud. čest. zem. 96/3, 96/8 i 257/2 (nova prema geodetskom projektu 257/4) K.O. S., koje čine građevinsku česticu kako je to određeno Izmjenom i dopunom lokacijske dozvole neposredno graniče s kat. čest. zem. 1924/1, 1925, 1924/9, 2540/4 i 1924/20 K.O. S., odnosno sa sudskim čest. zem. 257/2, 97, 96/1, 923/5, 96/7 i 96/10 K.O. S. Također, spisu prileže izvadci iz zemljišne knjige Općinskog suda u S. koji su priloženi geodetskom projektu za ZU br. 630, 2128 i 2132 K.O.

S. od 15. rujna 2014. godine iz kojih je razvidno kako je vlasnik čest. zem. 96/3 A. B., te da su čest. zem. 96/8 i 257/2 upisane kao pomorsko dobro s uknjiženim pravom koncesije u svrhu posebne upotrebe u korist investitora A. B. Isto tako, iz verificiranih E-izvadaka iz zemljišne knjige Općinskog suda u S. za ZU br 1713, 1933 i 1310 K.O. S. od 08. prosinca 2014. godine za čest. zem. 97, 96/1, 923/5, 96/7 i 96/10 K.O. S., koji prileže spisu proizlazi da tužiteljica nije vlasnica niti nositeljica drugih stvarnih prava na nekretninama koje neposredno graniče s nekretninama za koje se izdaje izmjena i dopuna građevinske dozvole.

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi kako je tijelo prvog stupnja na temelju naprijed navedene dokumentacije utvrdilo kako tužiteljica ne može imati svojstvo stranke u smislu odredbe čl. 115. st.

1. Zakona o gradnji, pa da joj se to svojstvo ne može priznati, time niti omogućiti uvid u spis, pa je ovo tijelo donijelo svoje rješenje 12. prosinca 2014. godine naprijed navedenog sadržaja, protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, u odnosu na koje je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor. Odredbom čl. 115. st.

1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13) propisano je da je stranka u postupku građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.

Odredbom čl. 118. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13) propisano je da je osoba koja se odazove pozivu za uvid u spis predmeta dužna je dokazati da ima svojstvo stranke., a st. 2. istog čl. da osobi koja ne dokaže svojstvo stranke odbit će se rješenjem zahtjev za uvid u spis predmeta. Žalba protiv tog rješenja ne zadržava tijek postupka.

Odredbom čl. 53. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da ako u tijeku postupka osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku traži da joj se prizna svojstvo stranke u tom postupku, službena osoba ispitat će njezino pravo da kao stranka sudjeluje u postupku i o tome donijeti rješenje. Žalba protiv tog rješenja ne zaustavlja tijek postupka.

Odredbom čl. 84. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za uvid u spis predmeta i priznavanje svojstva stranke tužiteljici u ovom sporu u postupku izdavanja izmjene i dopune građevinske dozvole za građenje stambene zgrade sa zaštitnim zidom terena na građevnoj čestici koju čine kat. čest. zem. 1924/11, 1924/21, dio 1924/1 (nova 1924/24) K.O. S., odnosno sudskim čest. zem. 96/3, 96/8, dio 257/2 (nova 257/4) K.O. S., investitora A. B., zainteresirane osobe u ovom sporu, jer i ovaj sud drži da u konkretnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 115. st.

1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13), zbog kojih bi trebalo udovoljiti zahtjevu tužiteljice da joj se u prethodno citiranom upravnom postupku prizna svojstvo stranke i omogući uvid u spis predmeta, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti, pa sud cijeni da su osporena rješenja kako tuženika, tako i prvostupanjskog upravnog tijela u cijelosti pravilna i zakonita. Prije svega, za naglasiti je kako ovaj sud zaključuje da su prvostupanjsko upravno tijelo i tuženik pravilno utvrdili da tužiteljici nije moguće priznati svojstvo stranke u prethodno navedenom upravnom postupku iz razloga što za to nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 115. st.

1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13). Naime, iz dokumentacije koja prileže spisu upravnog tijela nedvojbeno je kako tužiteljica nije vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola, nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini niti vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola, a što ona neosnovano tvrdi u svojoj tužbi. U tom smislu u cijelosti su pravilna utvrđenja upravnih tijela, a ovo iz razloga što iz geodetskog projekta broj 112-20/2014 potvrđenog od strane Državne geodetske uprave neprijeporno proizlazi da kat.

čest. zem. 1924/11, 1924/21 i 1924/1 (nova prema geodetskom projektu 1924/24) K.O. S., odnosno sud. čest. zem. 96/3, 96/8 i 257/2 (nova prema geodetskom projektu 257/4) K.O. S., koje čine građevinsku česticu kako je to određeno Izmjenom i dopunom lokacijske dozvole neposredno graniče s kat. čest. zem. 1924/1, 1925, 1924/9, 2540/4 i 1924/20 K.O. S., odnosno sa sudskim čest. zem. 257/2, 97, 96/1, 923/5, 96/7 i 96/10 K.O. S.. Nadalje, iz izvadaka iz zemljišne knjige Općinskog suda u S. koji su priloženi geodetskom projektu za ZU br. 630, 2128 i 2132 K.O.

S. od 15. rujna 2014. godine nedvojbeno je kako je vlasnik čest. zem. 96/3 A. B., te da su čest. zem. 96/8 i 257/2 upisane kao pomorsko dobro s uknjiženim pravom koncesije u svrhu posebne upotrebe u korist investitora A. B., dok iz verificiranih E-izvadaka iz zemljišne knjige Općinskog suda u S. za ZU br. 1713, 1933 i 1310 K.O. S. od 08. prosinca 2014. godine za čest. zem. 97, 96/1, 923/5, 96/7 i 96/10 K.O. S., koji prileže spisu nedvojbeno je da tužiteljica nije vlasnica niti nositeljica drugih stvarnih prava na nekretninama koje neposredno graniče s nekretninama za koje se izdaje izmjena i dopuna građevinske dozvole.

Stoga, na temelju ovakvih utvrđenja koje sud drži pravilnim i potpunim, posve je jasno da tužiteljica nije trebala biti stranka u upravnom postupku izdavanja izmjene i dopune građevinske dozvole kojeg je pokrenuo A. B., zainteresirana osoba iz ovog spora, pa joj to svojstvo nije moglo biti priznato, samim time ni uvid u spis predmeta, zbog čega ovaj sud nalazi da su osporena rješenja u tom pogledu pravilna i zakonita.

U odnosu na tužbene prigovore tužiteljice koji se odnose na zabilježbu spora koja da je upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u S. u odnosu na čest. zem. 257/2 K.O. S., a koja je predmet izmjene i dopune građevinske dozvole, sve radi vlasničkog spora koji je pokrenuo pokojni suprug tužiteljice, a kojeg je ona preuzela, pa da bi to bio razlog zbog kojeg bi njoj pripalo pravo da kao stranka sudjeluje u upravnom postupku, za istaknuti je kako su isti u cijelosti neosnovani. Ovo stoga, što je neprijeporno kako je u odnosu na prethodno označenu čest. zem. doista bila upisana zabilježba spora, ali ova neupitna okolnost nikako ne može biti od utjecaja na predmetnu upravnu stvar, odnosno da bi samo iz ovog razloga tužiteljica trebala biti stranka u upravnom postupku jer time što je upisana zabilježba spora tužiteljica ne bi iz tog osnova bila vlasnik nekretnine, niti nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s onom za koju se izdaje građevinska dozvola, a što bi bio preduvjet da bi joj se taj status mogao priznati, budući da zabilježba spora ne predstavlja nikakvo pravo koje bi propadalo tužiteljici, već se radi samo o upisu u zemljišnoj knjizi da se u svezi te nekretnine vodi sudski spor. Također, iako to nije predmet ovog upravnog spora, u odnosu na sudski spor zbog kojeg je bila upisana zabilježba spora u zemljišnoj knjizi, za navesti je da je isti prema podacima spisa pravomoćno okončan na način što je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi vlasnicom predmetne nekretnine i to presudom Županijskog suda u S. pod poslovnim brojem Gž-151/2014 od 03. lipnja 2015. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem Pst-479/12 od 04. listopada 2013. godine, s tim da je tužiteljica u odnosu na presudu Županijskog suda u S. pokrenula postupak revizije pred Vrhovnim sudom RH.

U odnosu na tužbene prigovore tužiteljice u kojima ona ističe da je u odnosu na čest. zem. 257/2 K.O. S. u zemljišnoj knjizi nezakonito proveden upis koncesije u korist zainteresirane osobe iz ovog spora, kao i da je prethodno nezakonito proveden postupak parcelacije zemljišta, za naglasiti je kako takvi prigovori ne mogu biti relevantni za predmetni upravni spor, ovo stoga što je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, pa se ovaj sud nije ovlašten upuštati u ocjenu zakonitosti postupaka koji se odnose na upis koncesije te provedbu parcelacije, slijedom čega je takve prigovore tužiteljica mogla isticati isključivu u tim postupcima, dok to nije moguće u ovom sporu, s čime u vezi je za navesti, iako ni to nije predmet ovog spora, da je tužiteljica već u upravnom sporu pred ovim sudom osporavala rješenja Državne geodetske uprave od 11. prosinca 2013. godine, kao i Područnog ureda za katastar S. od 23. siječnja 2013. godine, s tim da je njezin tužbeni zahtjev u odnosu na poništenje navedenih rješenja odbijen presudom Upravnog suda u S. pod poslovnim brojem UsIkat-2/14 od 20. travnja 2016. godine. Također, u cijelosti su neosnovani i tužbeni prigovori tužiteljice koji se odnose na osporavanje građevinske dozvole izdane od Ureda državne uprave u S.- d. županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove u S., KLASA: UP/I 361-03/03-02/00196, URBROJ: 2181-05-04-23 od 20. rujna 2004. godine, kao i na Izmjenu i dopunu građevinske dozvole izdane od S.-d. županije, Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I 361-03/14- 01/00095, URBROJ: 2181/01-03-02/09-14-0010 od 15. prosinca 2014. godine, jer za ponoviti je kako ni navedeni akti nisu, niti mogu biti predmet ovog spora, s obzirom da je u ovom sporu sud nadležan isključivo ocijeniti zakonitost rješenja tuženika od 18. ožujka 2015. godine, te prvostupanjskog upravnog tijela od 12. prosinca 2014. godine koja se odnose na zahtjev tužiteljice da joj se prizna status stranke u upravnom postupku, te da joj se omogući uvid u predmet spisa, dok građevinska dozvola, kao ni izmjena i dopuna iste ne mogu biti predmet ocjene zakonitosti u ovom sporu.

Glede tužbenog prigovora tužiteljice kako je njoj od strane tijela prvog stupnja trebao biti upućen poziv za sudjelovanje u predmetnom upravnom postupku, za navesti je kako je isti neutemeljen iz razloga što tužiteljica u tom upravnom postupku nije imala svojstvo stranke, pa je potpuno jasno da prvostupanjsko tijelo nije imalo obvezu pozivati je da sudjeluje u navedenom postupku, dok tužbeni prigovori tužiteljice koji se odnose na činjenicu kako se rješenja oba upravna tijela donijeta izvan zakonskih rokova, nisu pravno relevantni za predmetnu upravnu stvar budući da donošenje rješenja od strane nadležnih upravnih tijela izvan propisanih rokova ne može biti od utjecaja na njihovu zakonitost, slijedom čega time nisu povrijeđena prava tužiteljice, kao ni time što joj ne bi bio dostavljen odgovor na njezinu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, koji je dostavljen u spis od strane A. B., a kako ona to neosnovano tvrdi u svojoj tužbi.

Dakle, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužiteljice i to kako u pogledu njezinih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužiteljice.

Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje zakonitima, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

.

U Splitu, 22. ožujka 2017. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice L. S. iz S., I. 9, uz zapisnik o objavi

- tuženiku Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., R. A. 20, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti

- opunomoćeniku zainteresirane osobe S. B., odvjetniku u S., S. 2/I, uz zapisnik o objavi - u spis

Rj./

I. Naplatiti sudsku pristojbu sukladno čl. 5. ZOSP-a te u svezi sa Tbr. 30 i 30a u iznosu od 1.000,00 kuna (500,00 kuna tužba i 500,00 kuna presuda).

II. Spis u kalendar 30 dana.