Rev-1886/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1886/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Ivke Zlokić i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. K. M. sina A. iz Z., koga zastupa majka i zz N. M., a ovu punomoćnik D. G., odvjetnik iz M., protiv tuženika M. O. d.d. iz P., koga zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik iz P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 19. ožujka 1997. godine, br. Gž 1915/96, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Imotskom od 18. lipnja 1996. godine, br. P 879/95-11, u sjednici održanoj 15. studenoga 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je ta stranka obvezana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 136.700,00 kn sa zateznom kamatom i parnični trošak u svoti od 21.540,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ukinu presude i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu ili da se preinače, time da se tužitelju dosude niža naknada štete (u iznosu od 75.000,00 kn) i niži parnični trošak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Dosuđeni iznos predstavlja 80% nematerijalne i materijalne štete koju je tužitelj (u sedmoj godini života) pretrpio u prometnoj nezgodi izazvanoj krivnjom osiguranika tuženika (80%), a djelomično i samog tužitelja (20%) u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, te trpio fizičke boli, strah, naruženje i smanjenu životnu aktivnost (58%), te materijalnu štetu za liječenje, te tuđu njegu i pomoć.

Kritične zgode je na tada mldb. tužitelja naletio vozilom osiguranik tuženika N.T., koji je zbog toga kazneno - pravomoćno - osuđen zbog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 3. KZRH.

Kako je utvrđeno u postupku, mldb. tužitelj prelazio je cestu (s lijeve na desnu stranu) na mjestu na kojem ga je osiguranik morao vidjeti na udaljenosti od oko 50 metara. Iz pravca kretanja osiguranika bio je prometni znak "djeca na putu", osigurnik nije smanjio brzinu i počeo je kočiti na udaljenosti od oko 15 metara daleko od pješaka i smanjenom brzinom (47,3 km/h), udario tužitelja. Uspio bi se zaustaviti i izbjegao bi nalet na pješaka da se osiguranik kretao brzinom (vještačko mišljenje) od 30 km/h.

Pri takovom utvrđenom stanju i okolnostima kretanja vozača i pješaka (koji je također bio neprezan) sudovi su ocijenili odgovornost tuženika za štetu na 80%, a doprinos tužitelja za 20%.

Polazeći od utvrđenih ozljeda i posljedica koje trpi tužitelj, a on je zadobio potres i kontuziju mozga i epiduralni akutni krvni podljev u frontalnom dijelu lubanje, ranu razderotinu čeono-sljepoočno i prijelom desne natkoljenice, liječenje u bolnici, smanjena mu je životna aktivnost za 58%, skraćena desna noga (zbog čega šepa), trpio je fizičke boli (7 dana jake, 12 srednje i 6 tjedana lakše), te i dalje trpi bolove (2 sata dnevno), pretrpio je jaki primarni i nešto blaži sekundarni strah (od ishoda liječenja i budućnosti) koji je trajao 3 mjeseca, ostali su ožiljci na glavi i nozi, šepa pri hodanju - sudovi su tužitelju utvrdili sljedeće novčane naknade nematerijalne štete (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), a od toga dosudili 80%:

- za fizički boli 10.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah 7.000,00 kn,

- za naruženost 14.000,00 kn i

- za smanjenje životnih aktivnosti 147.000,00 kn.

Tužitelju je dosuđena i materijalna šteta (liječenje i tuđa pomoć i njega - čija visina nije sporna).

Revident smatra da je mnogo veći doprinos štetnom događaju tužitelja od 20%, koliko su utvrdili sudovi, da je čak možda i isključivo odgovoran i kriv za prometnu nezgodu, te također smatra i ističe da je neuobičajeno visoko i protivno ustaljenoj sudskoj praksi dosuđena visina nematerijalne štete, po svim vidovima te vrste štete. Zato i predlaže preinačenje (ili ukidanje presude) na mnogo manje iznose.

Po stajalištu ovog Vrhovnog suda prigovori tuženika u reviziji da je prenisko odmjerena odgovornost osiguranika za štetni događaj i previsoko dosuđena naknada nematerijalne štete nisu osnovani.

Osiguranik tuženika je - približavajući se kritičnom mjestu nezgode - sa oznakom "djeca na putu" vidio dva dječaka (po vlastitom iskazu) sa njegove lijeve strane. Kad je jedan dječak (tužitelj) istrčao sa trotoara na kolnik, nije uspio zaustaviti vozilo (kočio je) i oborio, te ozlijedio dječaka.

Pravilno su sudovi nižeg stupnja ocijenili doprinos osiguranika tuženika za 80% štetnom događaju, jer iz svih relevantnih utvrđenih činjenica o kritičnom događaju proizlazi da je vozač bio nedovoljno pažljiv, da nije odgovarajuće i na vrijeme reagirao vidjevši djecu i nije dovoljno vodio računa o prometnom znaku koji je upozoravao na povećani oprez zbog "djece na putu".

I malodobni je tužitelj bio neoprezan, kako su to pravilno zaključili sudovi, te djelomično pridonio štetnom događaju (čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), pa postoji podijeljena odgovornost, ali oštećeni - tužitelj - nije doprinio štetnom događaju više od 20% i tu su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo.

Što se tiče visine utvrđenih vidova navedene nematerijalne štete, od čega je dosuđeno tužitelju 80%, to ovaj Vrhovni sud nalazi da su sve visine te vrsti štete pravilno utvrđene i da predstavljaju pravičnu novčanu naknadu u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima. Kako je već navedeno, tužitelj je nastradao u dobi od 7 godina, pretrpio je vrlo teške ozljede, sa visokim postotkom posljedica (58% umanjenja životnih aktivnosti), nagrđenje (ostali su ožiljci i šepa), trpio je strah i fizičke boli, pa je dosuđena šteta primjerena i nije previsoko odmjerena kako ističe revident, te su sudovi pri određivanju visine naknade nematerijalne štete pravilno primijenili materijalno pravo (citiranu odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima.

Također je pravilno i primjereno odmjeren parnični trošak tužitelju, u skladu s iznosima iz odvjetničke tarife, a prema vrijednosti spora, odnosno prema vrijednosti iznosa koji su tužitelju dosuđeni, kako je to vidljivo iz troškovnika tužitelja, odnosno obrazloženja prvostupanjskog suda.

Zbog svega navedenog revizija nije osnovana ni iz kojeg razloga, pa ju je trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 15. studenoga 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.