Rev-1273/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1273/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Požega iz Požege, kojega zastupaju punomoćnice K. P. i Lj. B., dipl. pravnice, protiv tuženika E. d.o.o. iz P., kojeg zastupa direktor D. K., a njega punomoćnik Ž. D., odvjetnik u P., radi iseljenja i plaćanja naknade, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Požegi broj Gž-9/06 od 31. kolovoza 2006. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj P-611/02 od 22. rujna 2005., u sjednici održanoj 15. studenog 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Požegi broj Gž-9/06 od 31. kolovoza 2006. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj P-611/02 od 22. rujna 2005 odbija se kao neosnovana u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženik dužan tužitelju platiti na ime naknade za korištenje predmetnog prostora za vremensko razdoblje od 2. listopada 1997. do kolovoza 2002. do podnošenja tužbe iznos od 483.654,46 kn, te iznos zakupnine od kolovoza 2002. do iseljenja u mjesečnom iznosu od 8.338,87 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i u dijelu kojim je tužitelju naloženo da tuženiku plati trošak postupka u iznosu od 46.348,00 kn.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Požegi broj Gž-9/06 od 31. kolovoza 2006. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj P-611/02 od 22. rujna 2005. u odbijajućem dijelu da se naloži tuženiku predati tužitelju poslovni prostor 2 , koji se nalazi na … u P. (u kući K.), a sastoji slobodan od osoba i stvari u površini 150,25 m

2 , te ulaza, hodnika, bifea, velike i male se od kancelarija u prizemlju površine od 23,17 m

2 odbacuje

sale, skladišta, sanitarnog čvora, prolaza i natkrivenog ulaza u površini od 127,08 m se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku predati tužitelju poslovni prostor pobliže označen u st. I. izreke slobodan od osoba i stvari kao i zahtjev da je tuženik dužan tužitelju platiti na ime naknade za korištenje predmetnog prostora za vremensko razdoblje od 2. listopada 1997. pa do podnošenja tužbe sudu (22.kolovoz 2002.) iznos od 483.654,46 kn, te iznos zakupnine od kolovoza 2002. do iseljenja u mjesečnom iznosu od 8.338,87 kn sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate i uz naknadu troška postupka. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 46.348,00 kn.

Županijski sud u Požegi je presudom broj Gž-9/06 od 31. kolovoza 2006. potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud prihvati reviziju, ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Revizija je dijelom neosnovana, a dijelom nedopuštena.

U ovom predmetu tužba je podnesena sudu 22.kolovoza 2002., dakle prije 1. prosinca 2003. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje: ZID ZPP/03). Stoga se na ovaj spor, glede postupanja sa revizijom, u smislu odredbe čl. 284. st. 1. ZID ZPP primjenjuju odredbe neizmijenjenog Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99

– dalje: ZPP).

Tužitelj je jedinica lokalne samouprave (ranije društveno -politička zajednica) a tuženik trgovačko društvo te se prema odredbi čl. 489. st. 1. toč. 1. ZPP-a primjenjuju pravila u postupku u trgovačkim sporovima. Prema odredbi čl. 497. ZPP revizija u trgovačkim sporovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 500.000,00 kn.

Tužitelj je protiv tuženika podnio dva tužbena zahtjeva i to zahtjev za predaju u posjed poslovnog prostora te novčani zahtjev na isplatu 483.654,46 kn te iznos zakupnine od kolovoza 2002. do iseljenja u mjesečnom iznosu od 8.338,87 kn. Ova dva zahtjeva proizlaze iz raznih osnova te se stoga vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (čl.37. ZPP).

Tužitelj nije označio vrijednost predmeta spora prvog tužbenog zahtjeva. Radi se o sporu o postojanju zakupnog odnosa, ali se vrijednost predmeta spora za prvi tužbeni zahtjev može odrediti.

Odredbom čl. 38. ZPP propisano je da ukoliko se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa ili iz odnosa korištenja stana odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se računa prema jednogodišnjoj najamnini odnosno zakupnini, osim ako je riječ o najamnom ili zakupnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme.

Iz sadržaja tužbe je vidljivo da tužitelj od tuženika potražuje mjesečnu zakupninu u iznosu od 8.338,87 kn. Ovaj iznos pomnožen sa 12, a sukladno odredbi čl. 38. ZPP iznosi 100.066,44 kn.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude za prvi tužbeni zahtjev ne prelazi 500.000,00 kn, to protiv tog dijela revizija nije dopuštena.

Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbacio kao nedopuštenu reviziju u dijelu u kojem tužitelj traži predaju u posjed poslovnog prostora pobliže označenog u st. I. izreke.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva da je tuženik dužan tužitelju platiti na ime naknade za korištenje predmetnog prostora za vremensko razdoblje od 2. listopada 1997. pa do kolovoza 2002. do podnošenja tužbe iznos od 483.654,46 kn, a od tada do iseljenja mjesečni iznos od 8.338,87 kn te prelazi 500.000,00 kn.To iz razloga jer kada se 8.338,87 kn pomnoži sa 12(čl. 38. ZPP) dobije se iznos od 100.066,44 kn, a kada se tom iznosu pribroji 483.654,46 kn proizlazi da je u tom dijelu pobijani dio drugostupanjske presude 583.720,90 kn. Stoga je u tom dijelu revizija dopuštena.

Tužitelj neosnovano ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu nižestupanjskih presuda kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora u iznosu od 483.654,46 kn za vremensko razdoblje od 2. listopada 1997. pa do 22.kolovoza 2002., kao i za plaćanje mjesečnog iznosa zakupnine od kolovoza 2002. do iseljenja.

Pravomoćnom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva na predaju poslovnog prostora pobliže označenog u st. I. izreke prvostupanjske presude.Tužitelj je temeljem važećeg ugovora o zakupu poslovnih prostorija koji su stranke sklopile 10. kolovoza 1990. i koji proizvodi pravne učinke, kako je to utvrđeno gore spomenutom pravomoćnom presudom, izvršio kompletnu sanaciju i uređenje poslovnog prostora zbog čega je bio oslobođen plaćanja mjesečne zakupnine kroz trideset godina, koji rok još nije istekao.

Stranke su sklopile dvostrani ugovor. Tužitelj je u cijelosti ispunio svoju obvezu preuzetu ugovorom pa tužitelj neosnovano potražuje od njega plaćanje zakupnine kroz utuženo razdoblje, jer bi takav zahtjev mogao postaviti prema tuženiku samo u slučaju da nije ispunio ugovornu obvezu kako to proizlazi iz odredbe čl. 124. ZOO pa se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu novčanog iznosa pobliže označenog u st. II. prvostupanjske presude.

U Zagrebu, 15. studenog 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.