I Kž-607/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 607/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. ožujka 2007. broj K-269/06, u sjednici održanoj dana 27. svibnja 2008. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e :

Žalba optuženog D. V. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi D. V. što je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te temeljem istih zakonskih propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. U ovu kaznu temeljem čl. 63. Kaznenog zakona uračunato mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 16. svibnja 2003. do 12. rujna 2003. godine.

Prema optuženiku je temeljem čl. 76. Kaznenog zakona primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali svakako do prestanka izvršenja kazne zatvora na koju je optuženik osuđen. Temeljem čl. 80. Kaznenog zakona optuženom je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to 35,48 gr heroina, 11,56 gr kokaina, 0,65 gr hašiša, 45,94 gr

I Kž 607/07-3

marihuane, 98 komada tablete Heptanona, te sklopivog noža, skalpela, već oduzeto prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.

U odnosu na troškove kaznenog postupka riješeno je da je optuženik temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku oslobođen dužnosti naknade plaćanja istih.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi D. V. po braniteljici S. P., odvjetnici iz Z., žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona koju žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže, te zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika blaže kazni, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno, što obrazlaže odbijanjem dokaznih prijedloga obrane za saslušanje svjedoka - zatvorske liječnice, odnosno za dopunsko vještačenje vještaka neurokirurga, s obzirom na navod obrane o intenzivnim bolovima zbog kojih je koristio oduzetu materiju.

Prvostupanjski sud je doista odbio ove dokazne prijedloge, obrazlažući ih i u pisanom otpravku presude na način da su isti dokazni prijedlozi odbijeni kao nevažni. Obrazloženje koje je navedeno na listu 4. pisanog otpravka presude u potpunosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, te u odnosu na ostale ispravno utvrđene činjenice nalazi da doista nije bilo potrebe za provođenjem ovih dokaza. Nije sporno da je optuženik utvrđen kao dugogodišnji politoksikomanski ovisnik, zbog čega i utvrđenje u izreci presude da je droga dijelom bila namijenjena i osobnoj konzumaciji, a dokazi koje je on predlagao da se provedu ne bi mogli dovesti do drugačijeg utvrđenja u pogledu činjeničnog stanja nego li je ono utvrđeno prvostupanjskom presudom. Jednako tako, sud je zdravstveno stanje optuženika u trenutku zaprimanja u pritvor utvrdio na temelju medicinske dokumentacije koju je pribavio od zatvorske bolnice što je povezao sa ostalim izvedenim dokazima, pa nije bilo potrebe da se na ove okolnosti provode dodatni dokazi.

Pritom posebno valja imati u vidu raznovrsnost droga koje su pronađene i oduzeta od optuženika, karakteristično pakiranje droge tipično za uličnu prodaju u manje paketiće, te osobito raspored mjesta gdje je drogu optuženik čuvao tj. gdje je ista pronađena. Naime, dio droge pronađen je u kući optuženika, dio u automobilu, dio sakriven u čarapi, dio sakriven u donjem rublju, dok je tek jedan dio optuženik predao djelatnicima policije.

Obzirom na ove okolnosti, utvrđenu politoksikomaniju, i po utvrđenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ispravno nalazi prvostupanjski sud da je droga koju je optuženik posjedovao bila namijenjena kako za njegove osobne potrebe, tako i za daljnju prodaju.

I Kž 607/07-3

Stoga nije u pravu optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje u tome dijelu pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

U odnosu na odluku o kazni, nije u pravu optuženik da je ista kazna prestroga i neprimjerena, te da sud nije uzeo u dovoljnoj mjeri sve olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika.

U tome dijelu prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne. Pri tome posebno su istaknute kao olakotne okolnosti smanjena ubrojivost optuženika, činjenica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu, kao i činjenica odlikovanja i ranjavanja.

Suprotno navodu žalbe, prvostupanjski sud je ispravno vrednovao ovako utvrđene olakotne okolnosti, te ih stavio u odgovarajući razmjer s utvrđenim otegotnim okolnostima i nakon toga osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od jedna godina i šest mjeseci što je tek nešto više od minimalne zakonom propisane kazne,. Ovakvu kaznu i Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra primjerenom ispravno utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, te njihovom valjanom vrednovanju, kao i osobi samog optuženika kao počinitelja ovog kaznenog djela.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. svibnja 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ranko Marijan, v.r.