Rev-x-1156/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1156/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari I tužiteljice Z. B., OIB ..., II tužitelja A. B. , OIB ..., III tužiteljice A. B. , OIB ... i IV tužiteljice M. mldb. B., OIB ..., zastupana po majci i I tužiteljici Z. B., svi iz Z., svi zastupani po punomoćniku T. V., odvjetniku u ZOU Ž. & V. iz Z., protiv tuženika S. J., OIB ... iz Z., sada u KPD L., koga zastupa punomoćnica S. S. V., odvjetnica u I. G., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-4993/15-3 od 19. srpnja 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-2913/02-38 od 30. siječnja 2015., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-2913/02-44 od 25. travnja 2016., u sjednici održanoj 5. lipnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da svakom od tužitelja plati 220.000,00 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate (toč. I i II izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljima na ime naknade štete za izgubljeno uzdržavanje za period od 6.12.1999. do 6.5.2002. i to svakom po 29.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a za period od 6.5.2002. nadalje na ime rente daljnji mjesečni iznos od 1.000,00 kn dok za to budu postojali uvjeti (toč. III izreke). Ujedno je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva svakog od tužitelja za 30.000,00 kn te za izgubljeno uzdržavanje 29.000,00 kn za svakog od tužitelja za razdoblje od 6.12.1999. do 6.5.2002., te od 6.5.2002. nadalje sa iznosom od 1.000,00 kn (toč. IV izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi trošak postupka od 132.302,69 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2015. pa do isplate (toč. V izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I i II izreke dok je ukinuta u dijelu pod toč. III i V izreke i tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP) samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ističući da pobijana odluka sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

Neosnovano tuženik prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. i čl. 221.a ZPP-a jer je sud drugog stupnja obrazložio da nakon odgovora na tužbu i dva podneska, tuženik u daljnjem tijeku postupka i na ročištima za glavnu raspravu nije više isticao dokazni prijedlog za njegovim saslušanjem dok je za posljednjem ročištu za glavnu raspravu po punomoćniku izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju su pretrpjeli uslijed ubojstva sada pok. M. B., supruga I tužiteljice i oca II do IV tužitelja.

Tijekom prvostupanjskog postupka sud je utvrdio da je tuženik pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj K-87/00 osuđen na kaznu zatvora. Sud je utvrdio da su prednik tužitelja i tuženik bili u poslovnim odnosima te da su 21. svibnja 1998. sklopili ugovor o zajmu. Budući da tuženik nije vratio pozajmljeni iznos, temelju sporazuma o prijenosu vlasništva svoje kuće u Z., određena je ovrha iseljenjem iz kuće onog dana kad je tuženik ubio prednika tužitelja. Kazneni je sud zaključio da je tuženik ubio prednika tužitelja iz bezobzirne osvete.

Polazeći od navedenog te od činjenice da je čl. 12. ZPP-a propisano da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim sudovi su zaključili da je tuženik odgovoran za štetu koju su tužitelji pretrpjeli.

U odnosu na prigovor doprinosa sada pok. prednika tužitelja sudovi su zaključili da kad bi bili i točni navodi da je sada pok. prednik tužitelja ranije prisiljavao tuženika na zaključivanje određenih pravnih poslova i ucjenjivao ga, to ne predstavlja okolnost koja bi opravdavala činjenicu da je prednika tužitelja nakon toga išao lišiti života iz osvete.

U tom smislu nisu osnovani revizijski prigovori tuženika da bi zlostavljanje prije događaja kao i prijetnja sada pok. prednika tuženiku u vidu iseljavanja iz doma njega i njegove obitelji djelomično ipak opravdala postupak tuženika ubojstvom sada pok. prednika tužitelja, odnosno predstavljala doprinos sada pok. prednika tužitelja za nastanak tog događaja.

Revizijski navodi tuženik da je u međuvremenu pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-12364/00 utvrđeno da se radi o ništavom pravnom poslu i da je ovrha radi iseljenja obustavljena, predstavlja novu činjenicu koja tijekom postupka nižestupanjski sudovi nisu mogli ni razmatrati pa je u tom smislu ni ovaj sud ne može uzeti u obzir.

Budući da se sud drugog stupnja pozvao na odredbu čl. 201. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH to tuženik neosnovano prigovara da je sud morao izvesti dokaze (ne navodi koje) na okolnost pripada li tužiteljima naknada za neimovinsku štetu u dosuđenim iznosima.

Također, sudovi su na temelju čl. 193. ZOO-a tuženiku naložili isplatu materijalne štete izrade nadgrobnog spomenika na temelj priloženog računa te potvrde o plaćenom računu te su obrazložili zašto su dosudili isplatu troška žalobne odjeće (I tužiteljici 2.000,00 kn a II- IV tužiteljima po 1.000,00 kn)

Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 5. lipnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.