Rev-289/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-289/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Č. iz Z., zastupanog po punomoćniku S. B.-D., odvjetnici u Z., protiv tuženika “C. ” d.d. Z., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-10051/99 od 29. kolovoza 2000. godine, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr- 659/97 od 15. lipnja 1998. godine, u sjednici održanoj 23. svibnja 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-10051/99 od 29. kolovoza 2000. godine potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-659/97 od 15. lipnja 1998. godine, kojim je odbačena tužiteljeva tužba u ovoj pravnoj stvari.

Protiv drugostupanjskog pravomoćnog rješenja tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju temeljem odredbe čl.

386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka makar i opisno revident ne ukazuje (razlozi na koje revident upire u reviziji predstavljaju prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, a ne prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka!) zaključiti je da pobijano rješenje nije opterećeno bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 19. prosinca 1997. godine nedopuštena i njegovo vraćanje na rad.

Obzirom na nespornu činjenicu da protiv odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, on nije tražio zaštitu svog prava pred nadležnim tijelom tuženika (poslodavcem), već da je odmah zatražio zaštitu svojih prava pred sudom, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbacili tužbu tužitelja kao nedopuštenu. Naime, prema odredbi čl. 126. st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj: 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR) zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo tj. od dana saznanja za povredu zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, time da prema st. 2. tog članka u slučaju ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva zaposlenika istom neudovolji, zaposlenik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

Navedenu odredbu treba tumačiti tako da je traženje zaštite prava zaposlenika pred nadležnim tijelom poslodavca pretpostavka bez koje nije moguće tražiti sudsku zaštitu.

Kako je tužitelj propustio prethodno zaštitu svog povrijeđenog prava ostvarivati pred nadležnim tijelom tuženika, već je zaštitu prava zatražio neposredno pred sudom, to se tužba ukazuje nedopuštenom.

Stoga je temeljem odredbe čl. 400. st. 4., a u svezi s odredbom čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 23. svibnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.