Revt-178/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 178/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Marini Paulić u pravnoj stvari ovrhovoditelja S. Č., D., kojeg zastupa punomoćnik S. Ć., odvjetnik u S., protiv ovršenika S. d.d. u stečaju, V., kojeg zastupa stečajni upravitelj M. K., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6946/09 od 4. prosinca 2009. kojem je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-722/09 od 21. rujna 2009., 14. prosinca 2011.,

r i j e š i o j e :

Revizija ovršenika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6946/09 od 4. prosinca 2009. odbijena je ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-722/09 od 21. rujna 2009. kojim je određena ovrha na temelju ovršene isprave – pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1235/08 od 19. siječnja 2008. Istim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na novčanoj tražbini ovršenika po računu kod banke.

Protiv navedenog rješenja reviziju podnosi ovršenik temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) preloživši da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijana rješenja i ovršni prijedlog odbaci kao nedopušten, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00 – odluka: USRH, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se, prema odredbi st. 1. čl. 382. ZPP, ne može podnijeti revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a u takvoj reviziji, prema odredbi st. 3. čl. 382. ZPP, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog koje ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju ovršenik, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, nije određeno naveo materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno, potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj revizije nije učinjeno.

Iz navoda, revizije u kojoj se ponavljaju činjenične tvrdnje i osporavaju činjenična utvrđenja sudova nižeg stupnja te ističu argumenti pogrešne primjene materijalnog prava razvidno je da ovršenik nije određeno postavio procesnopravno ili materijalnopravno pitanje koje smatra važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana a time nisu dati niti razlozi zbog kojih smatra da bi postavljeno pitanje bilo važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

S obzirom da predmetna revizija nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, jer ne sadrži niti jedno pravno pitanje zbog koje je jedino mogla biti podnesena, to ista nije dopuštena.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 14. prosinca 2011.

Sutkinja:

Marina Paulić, v.r.