Court dismisses appeal against court fee order, ruling the 100% increase for appeals is legally correct.
Legislator summary
AI generatedThe High Commercial Court dismissed the plaintiff's appeal against a first-instance court order requiring a 10,000 kn court fee. The plaintiff argued the maximum fee was only 5,000 kn, but the lower court correctly applied the tariff rule doubling the base amount for appeals. The appellate court confirmed the lower court's decision was based on proper statutory interpretation of the Court Fees Act and the relevant fee schedule.
Legislator headnote
AI generatedčl. 39. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama; Tarifni broj 3. st. 1. Tarife sudskih pristojbi: For appeals against judgments or rulings, the court fee is calculated as the base amount increased by 100%, not subject to a fixed maximum cap.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
23. Pž-8337/13-3
R J E Š E N J E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Vesni Buljan, u pravnoj stvari tužitelja F. S. F., OIB ..., iz L.,., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u R., protiv tuženika R. F..S. T. A. d.o.o. u stečaju, OIB ... L., , radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1505/12-18 od 10. srpnja 2013., 25. listopada 2013.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1505/12-18 od 10. srpnja 2013.
Obrazloženje
Prvostupanjski je sud rješenjem označenim u izreci ovog rješenja odbio kao neosnovan tužiteljev prigovor protiv rješenja poslovni broj P-1505/12 od 5. lipnja 2013. kojim je naloženo plaćanje sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 10.000,00 kn, i dodatne pristojbe za to rješenje u iznosu od 100,00 kn, odnosno ukupno u iznosu od 10.100,00 kn. U prigovoru tužitelj osporava visinu utvrđene sudske pristojbe koju je pozvan uplatiti, uz tvrdnju da najviši iznos sudske pristojbe iznosi 5.000,00 kn. Obrazlažući svoju odluku sud prvog stupnja navodi da je rješenje poslovni broj P-1505/12 od 5. lipnja 2013. doneseno na temelju čl. 39. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02 i 125/11), da je visina sudske pristojbe utvrđena primjenom Tarife sudskih pristojbi, Tarifnog broja 3. st. 1 kojim je propisano da se za žalbu i reviziju protiv presude te za žalbu protiv rješenja u sporovima zbog smetanja posjeda plaća iznos pristojbe iz st. 1. Tarifnog broja 1. povećan za 100% (čl. 7. ZID Zakona o sudskim pristojbama - „Narodne novine“ broj 125/11) pa da sudska pristojba u konkretnom slučaju iznosi 10.000,00 kn (5.000,00 x 2). Stoga nalazi da je prigovor tužitelja neosnovan.
Protiv tog rješenja žalbu podnosi tužitelj s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se njegov prigovor usvoji, jer na temelju zakona najviši iznos sudske pristojbe iznosi 5.000,00 kn.
Žalba nije osnovana.
Ispitavši pobijano rješenje po čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
Iz spisa proizlazi da je sud prvog stupnja rješenjem naložio plaćanje sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 10.000,00 kn te dodatnu pristojbu u iznosu od 100,00 kn u korist računa prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske (list 28. spisa). Protiv tog rješenja tužitelj je podnio prigovor (list 34. spisa) u kojem je, u bitnom, naveo da je na temelju Zakona propisano da se pristojba plaća u maksimalnom iznosu od 5.000,00 kn pa da stoga nije bilo osnove da ga sud pozove na plaćanje veće sudske pristojbe. U prigovoru je predložio da se rješenje preinači.
Sud prvog stupnja je pravilno obvezao tuženika na plaćanje sudske pristojbe za žalbu rješenjem, utemeljenom na čl. 39. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama. Glede visine sudske pristojbe, prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tar. br. 3. t. 1. Tarife sudskih pristojbi.
Zakonom o sudskim pristojbama, Tarifom sudskih pristojbi Tar. br. 1., odnosi se na plaćanje sudske pristojbe na podneske, a ista obaveza plaćanja sudske pristojbe iz Tar. br. 1. Tarifa sudskih pristojbi odnosi se na plaćanje odluka (Tar. br. 2.). Međutim, odredbom Tar. br. 3. t. 1. Tarife sudskih pristojbi propisano je da se za žalbu protiv presude plaća iznos pristojbe iz Tar. br. 1. st. 1. povećan za 100 %, što u konkretnom slučaju s obzirom na vrijednost predmeta spora po tužbi (1,153.619,91 kn) daje upravo iznos od 10.000,00 kn, odnosno iznos od 5.000,00 kn uvećan za 100%.
Stoga se tužiteljevi žalbeni navodi ukazuju neosnovanima.
Iz tih je razloga primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
U Zagrebu 25. listopada 2013.
SUDAC
VESNA BULJAN, v.r.