Rev-2058/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2058/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom uredu B. G., D. C. i K. B. u R., protiv tuženika H.-... d.o.o., E. R., OIB: ... i umješača na strani tuženika C. o. d.d., Filijala R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnice odvjetnice B. Š., T. Z.-J. i A. J. u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-8/16 od 10. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-235/13 od 30. ožujka 2015., u sjednici održanoj 6. veljače 2019.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika glede pitanja „tko se smatra trećom osobom vezano uz potraživanje naknade štete prema naručitelju i izvođaču radova, odnosno ima li radnik izvođača radova pravo na naknadu štete od naručitelja radova“, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž R-8/16 od 10. studenoga 2016. i presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-235/13 od 30. ožujka 2015. u točkama 1. i 2. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova naknade štete isplati iznos od 21.360,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB, iznosi 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od 26. siječnja 2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.219,38 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB, iznosi 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od 31. ožujka 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.568,00 kuna u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od 30. ožujka 2015. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade štete 21.360,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. 1.), kao i parnični trošak od 12.219,38 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. 2.), dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva s osnova naknade štete i troškova parničnog postupka preko dosuđenog mu iznosa (toč. 3.).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u pobijanom dijelu pod točkom 2. izreke, kojom je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno potražuje troškove postupka, uključujući i troškove revizijskog postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 23.600,00 kuna na ime naknade štete, koju isti trpi zbog ozljeđivanja u nezgodi na radu koja se desila 5. ožujka 2012., kada je kao radnik E. P. d.o.o. obavljao poslove za tuženika kao naručitelja radova.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je poslodavac tužitelja E. P. d.o.o. dostavio Državnom inspektoratu obavijest o događaju na radu, slijedom koje je obavljen očevid na mjestu događaja od strane inspektora rada za zaštitu na radu, a koji je sastavio zapisnik, te je uzeo i izjave ozlijeđenog radnika, tužitelja i očevica i sudionika događaja V. P.,

- da se ozljeda na radu dogodila 05. ožujka 2012. na privremenom radilištu u R., ... nakon postavljanja elektrokabela na desnoj strani uz cestu gledajući prema naselju D. kada su tužitelj i V. P. slagali suhozid,

- da je V. P. dodavao kamenje, a tužitelj je slagao isto, kada je u jednom trenutku kamen veličine cca 25 cm i težine cca 5 kg ispao iz ruke V. P. i pao na desnu ruku tužitelja koju je držao na drugom kamenu pri čemu je došlo do ozljeđivanja drugog prsta desne ruke,

- da je tužitelj prevezen u KBC R. službenim vozilom gdje mu je ukazana liječnička pomoć te je istog dana pušten na kućnu njegu,

- da je tužitelj na radu koristio osobna zaštitna sredstva i to niske zaštitne radne cipele sa zaštitnom kapicom, zaštitne kožnate rukavice, dvodijelno radno odijelo i zaštitnu kacigu,

- da je tužitelj prema dostavljenoj potvrdi osposobljen za rad na siguran način s predočenom dokumentacijom o teorijskoj i praktičnoj osposobljenosti za poslove građevinskog radnika, br. potvrde ... od 18. srpnja 2011.,

- da iz izjave o ozljedi na radu očevidca V. P. proizlazi kako su 05. ožujka 2012. na gradilištu tužitelj i on izvodili radove na montaži suhozida i da je tužitelj slagao kamenje u suhozid koji mu je on dodavao, a u jednom trenutku dok mu je dodavao kamenje jedan kamen da mu je iskliznuo iz ruke te pao tužitelju na kažiprst desne šake,

- da iz Okvirnog sporazuma br. ... od 03. lipnja 2011. proizlazi kako je zaključen između tuženika H. – ... d.o.o. E. R. i tužiteljevog poslodavca E. P. d.o.o. sa svrhom uspostave uvjeta pod kojima će izvođač (E. P. d.o.o.) izvoditi naručitelju (H.-O. d.o.o. E. R.) određene vrste radova u okviru ponuđenih radova,

- da odredba članka 13. toga Sporazuma uređuje obveze izvođača pa je između ostalih u članku 13.3. p) ugovoreno kako je izvođač dužan ukloniti privremene objekte te pospremiti i očistiti gradilište po završetku radova i sav okolni teren dovesti u prvobitno stanje, a prije primopredaje radova,

- da iz dopisa HZMO Područna služba u Rijeci od 21. veljače 2014. proizlazi kako je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio zaposlen kod izvođača radova E. P. d.o.o.,

- da iz građevinskog dnevnika za 05. ožujka 2012. (kada se desila predmetna nezgoda) proizlazi kako je toga dana između ostalog došlo do "pikamiranje i razbijanja asfalta na dionici 2 (nogostup), utovar iskopanog materijala na kamion i odvoz na deponij", te da je toga dana na gradilištu bio prisutan i "mini bager",

- da je 04. ožujka 2015. poslodavac tužitelja E. P. d.o.o., dao nalog za rad na dan 05. ožujka 2012., a iz kojega proizlazi da su izvršioci rada bili tužitelj i V. P. te da je u radu sudjelovao stroj bager ..., dok je kao opis poslova navedeno produženo kopanje kanala za provođenje električne mreže i priključenja za novo izgrađene objekte, praćenje stroja u očuvanju starih u funkciji instalacija, usmjeravanje prometa zbog izvođenja radova te održavanje sporedne ceste čistom.

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj mogao tužbu podnijeti ili prema poslodavcu ili prema naručitelju radova jer su isti solidarno odgovorni tužitelju za nastanak štete te da u konkretnom slučaju postoji odgovornost za štetu tuženika kao naručitelja radova na temelju odredbi čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO). Naime, nižestupanjski sudovi zauzimaju shvaćanje da tuženik odgovara po principu objektivne odgovornosti iz razloga što je tužitelj kao radnik svog poslodavca, s kojim je tuženik zaključio Sporazum o izvođenju radova i dovođenje svih radova u prvobitno stanje, bio upućen na izvršenje tih radova, kada je doživio nezgodu na radu, na način što mu je kamen težine 5 kg pao na ruku, koji inače sam po sebi nije opasna stvar, ali rad s takovom veličinom kamena i to ručno predstavlja opasnu stvar, odnosno opasnu djelatnost.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

Tuženik u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

1. Može li osoba koja nije vlasnik opasne stvari, odnosno osoba koja nije registrirana za obavljanje određene opasne djelatnosti, niti je istu obavljala, odgovarati za štete prouzročene takvom stvari odnosno djelatnosti, te ako može, odgovara li po načelu objektivne ili subjektivne odgovornosti?

2. Tko se smatra trećom osobom vezano uz potraživanje naknade štete prema naručitelju i izvođaču radova, odnosno ima li radnik izvođača radova pravo na naknadu štete od naručitelja radova?

Kao razlog važnosti za postavljena materijalnopravna pitanja tuženik ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-158/06 od 19. srpnja 2006. u kojoj je zauzeto shvaćanje suprotno onome zauzetom u pobijanoj odluci, te odluku Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-44/10 od 25. ožujka 2010.

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je drugo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

Naime, ovaj sud je u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje koje navodi tuženik u reviziji, već zauzeo pravno stajalište u nizu odluka pa tako i u odlukama ovog suda br. Revr-158/06 od 19. srpnja 2006. i Revr-758/13 od 7. rujna 2016. prema kojem se radnik izvođača radova ne smatra trećom osobom kojem bi naručitelj i izvođač radova solidarno odgovarali u smislu odredbe čl. 1108. ZOO. U konkretnom slučaju tužitelj se ne može smatrati trećom osobom jer je bio radnik izvođača.

Tuženik također ne odgovara za nastalu štetu ni prema odredbama o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Prema odredbi čl. 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnosti, smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrokom štete. Odredbom čl. 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik stvari, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se takvom djelatnosti bavi. Izvođenjem radova u konkretnom slučaju se bavio E. P. d.o.o. Tuženik ne može odgovarati ni kao imatelj opasne stvari obzirom sukladno čl. 1066. st. 1. umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu.

Nadalje, s obzirom da je drugo postavljeno pitanje prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije tuženika, to o rješavanju ostalih postavljenih pitanja ne ovisi odluka u ovom postupku.

Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti pobijanu presudu na način da se zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan, sve primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

S obzirom da su po reviziji tuženika preinačene nižestupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev odbijen, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka u skladu s čl. 166. st. 2. ZPP. Tuženiku je dosuđen trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 280,00 kuna, pristojbe na žalbu u iznosu od 1.128,00 kuna i pristojbe na reviziju u iznosu od 1.160,00 kuna, što ukupno iznosi 2.568,00 kuna sukladno čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

Također je valjalo odlučiti o troškovima parničnog postupka umješača na strani tuženika u skladu s čl. 166. st. 2. ZPP i 154. st.1 ZPP.

Umješaču je dosuđen trošak sastava podneska od 22. veljače 2013. u iznosu od 250,00 kn na temelju Tbr. 8/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: OT/14), zastupanja na ročištima održanima 4. veljače 2015., 13. ožujka 2014., 24. travnja 2014 i 13. ožujka 2015. svaki u iznosu od 1.000,00 kn na temelju Tbr 9/1 OT/14 te za zastupanje na ročištu 30. ožujka 2015. u iznosu od 500,00 kuna Tbr. 9/3 OT/14. Umješaču je, također, valjalo priznati i iznos PDV-a na gore navedene radnje od 25%, što ukupno iznosi 5.937,50 kuna.

Zagreb, 6. veljače 2019.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v. r.