Vrhovni sud odbio reviziju za vlasništvo ali odobrio dio za parnični trošak protiv drugotužene.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the first defendant's appeal regarding property ownership while partially accepting the second defendant's appeal concerning court costs. The court found the plaintiff validly acquired title through inheritance and prior purchase under the old land law, rendering the defendants' claims invalid. Consequently, the first appeal was rejected as unfounded, but the second appeal was allowed to award the second defendant 3,000 Croatian kunas in litigation expenses.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 393.; Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.; Revizija se odbija kao neosnovana ako su donijetili pravilnu presudu, ali se dio odluke o parničnom trošku može preinačiti ako je druga strana uspješna u parnici.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1695/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S UDA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. H. koju zastupa punomoćnik S. D., odvjetnica u B., protiv tuženika Z. B. i K. B., oboje iz S., koje zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u B., radi priznanja prava vlasništva i predaje u posjed nekretnina i uspostave prijašnjeg zemljišnogknjižnog stanja, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 10. lipnja 1999. godine, br. Gž 487/99-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 2. listopada 1998. godine, br. P 1229/96-91, u sjednici održanoj 28. veljače 2001. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženog Z.B. kao neosnovana.
Djelomično se prihvaća revizija drugotužene K.B., te se preinačuju nižestupanjske presude u odluci o trošku, tako da je tužiteljica J.H. dužna naknaditi parnični trošak tuženoj K.B. u iznosu od 3.000,00 kn koji joj je dužna isplatiti u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
Drugostupanjski je sud odbio žalbu tuženih i potvrdio prvostupanjsku presudu koja glasi:
" I. Utvrđuje se da je tužiteljica J.H. isključiva i neograničena vlasnica nekretnina upisanih u zk.ul.br. 705 k.o. V.T., kao i klijeti koja se nalazi na tim nekretninama, te je slijedom toga tuženik Z.B. dužan predati navedene nekretnine u njeno isključivo raspolaganje i korištenje u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženu K.B., prema kojem joj kao isključivoj i neograničenoj vlasnici tužena dužna predati nekretnine navedene u toč. I. izreke ove presude i u isključivo raspolaganje i korištenje.
III. Utvrđuje se da je zemljišnoknjižni upis na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 705 k.o. V.T. u vlasništvo i za korist tuženika Z.B. pravno nevaljan, što je tuženi Z.B. dužan priznati i dozvoliti da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, te da se na istim nekretnimama ponovo upiše kao vlasnica tužiteljica J.H., što će u protivnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana.
IV. Tuženik Z.B. dužan je tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.604,90 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
Protiv drugostupanjske presude su tuženi pravovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka (drugotužena samo zbog odluke o parničnom trošku), te predlažu da se preinače obje presude i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a da se drugotuženoj dosudi parnični trošak.
U pismenom odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da se revizije odbiju.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija prvotuženika Z.B. nije osnovana.
Revizija drugotužene K.B. je osnovana.
Sudovi nižeg stupnja su u postupku utvrdili slijedeće činjenično stanje:
Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u predmetu br. O 34/78 iza pok. I.B. koji je umro 2. studenog 1977. godine, proglašena je za univerzalnog nasljednika tužiteljica J.H. i to na temelju njegove oporuke od 28. prosinca 1973. godine. Ona je proglašena i nasljednicom predmetnih - spornih nekretnina koje su u ostavinskom postpuku utvrđene kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja.
Nakon provođenja ostavinskog postupka tužiteljica je ustala tužbom protiv I. i M.M., zemljišnoknjižnih vlasnika predmetnih nekretnina, te je pravomoćnom špresudom prvostupanjskog suda br. P 360/82-91 od 13. prosinca 1982. godine (potvrđena drugostupanjskom presudom tada Okružnog suda u Bjelovaru) utvrđeno da je ona vlasnik predmetnih nekretnina, a tuženi u tom predmetu obvezani su da joj izdaju tabularnu ispravu za upis prava vlasništva.
Sudovi su utvrdili, da je ostavitelj I.B. predmetne nekretnine kupio od I. i M.M. u proljeće 1976. godine, uredno ih platio i primio u posjed, te bio u posjedu do svoje smrti kada ga je naslijedila - po oporuci - tužiteljica.
U parničnom predmetu istog prvostupanjskog suda br. P 467/91, ovdje tuženi Z.B. ustao je tužbom protiv zemljišnoknjižnih vlasnika predmetnih nekretnina I. i M.M. i M.U. (u tijeku postupka proširena je tužba i protiv njega kao osobe koja je od M. kupila te nekretnine, pa ih kasnije prodala Z.B. ), te pravomoćnom presudom na temelju priznanja br. P 467/91-7 od 15. prosinca 1992. godine utvrđeno da je on stekao pravo vlasništva tih nekretnina na temelju kupoprodajne pogodbe od 15. listopada 1979. i da su mu tuženi u tom predmetu dužni izdati valjanu tabularnu ispravu.
Zatim je utvrđeno da je tuženik - revident predmetne nekretnine prodao trećoj osobi nakon pravomoćnosti presude u ovom predmetu, kada je bio odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, ali je ovaj Vrhovni sud u povodu revizije tužiteljice ukinuo obje presude (Rev 721/93), te su nižestupanjske presude donijete nakon navedenog ukidanja (predmetne presude br. Gž 2704/91 i P 371/90).
Nakon smrti ostavitelja I.B., nakon što je od I. i M.M., preko M.U. tuženi Z.B. kupio nekretnine (što su mu prodavaoci I. i M.M., koji su ostali upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici priznali), tuženik je ušao u posjed nekretnina koje je - do tada - držao u posjedu ostavitelj kojeg je nasljedila tužiteljica.
Postoje, dakle, dvije pravomoćne odluke koje se odnose na iste - predmetne nekretnine, a koje glase - jedna u korist tužiteljice, a druga u korist jednog od tuženih - Z.B.
Nakon što je tužiteljica dobila pravomoćnu presudu br. P 360/82-91, ona je u zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja predala prijedlog za izvršnu uknjižbu prava vlasništva tih nekretnina pod brojem I-646/83 dana 11. srpnja 1983. godine.
Izvršni prijedlog tužiteljici nije riješen u njenu korist, niti je u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnom ulošku u kojem su upisane predmetne nekretnine evidentiran prijedlog za uknjižbu - stavljena - "plomba".
Tuženik Z.B. je pak zatražio uknjižbu presude br. P 467/91 u predmetu I-1249/83, 30. kolovoza 1983. godine (dakle, nakon što je to učinila tužiteljica) i njegov je prijedlog riješen 31. kolovoza 1983. godine, dakle, dan kasnije, tako što je on uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama.
Kada je zemljišnoknjižni odjel suda prvog stupnja utvrdio - da je upisom tuženika kao vlasnika, a ne tužiteljice koja je prije podnijela molbu za uknjižbu - povrijeđeno pravo prvenstva iz čl. 29. Zakona o zemljišnim knjigama (koji se primjenjuje kao pravno pravilo) na štetu tužiteljice, taj odjel - na osnovi uredovnog izvješća od 7. ožujka 1984. godine koji je utvrdio redoslijed primitaka podnesaka stranaka za uknjižbu rješenjem br. Z 577/84 dopustio brisanje tuženika Z.B. kao vlasnika i uspostavio prijašnje zemljišnoknjižno stanje u korist I. i A.M. U povodu žalbe Z.B. protiv tog rješenja je Okružni sud u Bjelovaru rješenjem od 4. svibnja 1984. godine, br. Gž 745/84-2 ukinuo prvostupanjsko rješenje. Prema navedenog, tuženi Z.B. je sada uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina koje su u času tužbe bile u njegovom posjedu.
Tužiteljica je ustala tužbom radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina i izdavanja tabularne isprave, te predaje u posjed nekretnina i brisanjem tuženika kao vlasnika upisanog u zemljišnim knjigama, pozivajući se na rješenje o nasljeđivanu i pravomoćnu presudu, te činjenicu da je prva zatražila upis, pa da je na njenu štetu povrijeđeno pravo prvenstva upisa u zemljišnim knjigama.
Sudovi nižeg stupnja su pravilno prihvatili tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Z.B. iz slijedećih razloga:
Tužiteljica je kao univerzalna nasljednica ostavitelja pok. I.B. stekla sva prava na nekretninama koje je on imao - dakle, pravo vlasništva i pravo na posjed (koji je imao u času smrti).
I.B. (ostavitelj koga je naslijedila u cijelosti tužiteljica pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju) stekao je kupoprodajom u proljeće 1976. godine od bivših vlasnika - prodavatelja I. i A.M., vlasništvo predmetnih nekretnina.
Ugovor između M. i B. zaključen je 1976. godine, dakle u vrijeme važnosti bivšeg OGZ-a (koji se je primjenjivao kao pravno pravilo), a prije donošenja i stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list" SFRJ, broj 6/80, stupio na snagu 1. rujna 1980. godine - dalje: ZOVO).
Po ustaljenoj sudskoj praksi, za važenja OGZ-a, a prije donošenja ZOVO-a, kupac je stjecao pravo vlasništva nekretnina zaključivanjem i izvršenjem ugovora, dakle, i bez uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama (što se danas traži), pa je zato ostavitelj I.B. postao vlasnikom predmetnih nekretnina, a tužiteljica nasljeđivanjem od bivšeg vlasnika (B. ).
Iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica, kao nasljednik pok. B. stekla pravo vlasništva i pravo na posjed predmetnih nekretnina u času njegove smrti (1977. godine), a on je postao vlasnikom istih kupoprodajom tih nekretnina od bivših vlasnika I. i A.M.
Prema tome, tužiteljičin je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti jer je utvrđeno da je ona vlasnik nekretnina, da kao takova ima pravo na posjed, a također i na uknjižbu prava vlasništva u njezinu korist. Tuženik je 1979. godine sticao nekretnine od nevlasnika - I. i A.M., jer su oni izgubili pravo vlasništva prodajom tih nekretnina predniku tužiteljice, ostavitelju B. Okolnost da je tuženik u tijeku ovog parničnog postupka (nakon što je drugostupanjska presuda postala pravomoćna, a prije ukidanja iste po revizijskom - ranijoj odluci ovoga suda broj Rev-721/93-2) predmetne nekretnine prodao trećoj osobi, nije relevantna niti od značaja za odlučivanje jer je prodaju učinio nevlasnik.
Zato su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo, a nisu ostvarili bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju ističe revident (ali je posebno ne obrazlaže), pa je ovaj sud ispitao da li je ostvarena ona na koju pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP - a utvrđeno je da takova povreda nije ostvarena).
Revizija tuženika Z.B. odbijena je kao neosnovana, a po odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
Budući da je drugotužena K.B. uspijela u ovoj parnici time da je protiv nje odbijen tužbeni zahtjev, to ima pravo na parnični trošak i priznat joj je dio iz popisa - troškovnika koje su tuženi predali, a u iznosu od 3.000,00 kn.
Na temelju svega navedenog suđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. veljače 2001. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.