III Kr-202/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 202/1998-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i višeg savjetnika Rašo Marka, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. T. Ž. zbog kaznenog djela iz čl. 85. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Puli od 20. studenog 1997. K-94/97 i presuda Županijskog suda u Puli od 9. veljače 1998. Kž-21/98, u sjednici održanoj 22. rujna 1998., presudio je:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. T.Ž. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Uvodno citiranom pravomoćnom presudom os. T.Ž. osuđen je zbog kaznenog djela iz čl. 85. st. 1. u svezi s čl. 79. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

Protiv te presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog "povrede prava osuđenika na obranu učinjenu u žalbenom postupku." Predložio je da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na zahtjev osuđenika državni odvjetnik Republike Hrvatske u smislu čl. 415. st. 4. ZKP/93 predložio je, da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Neovisno o tome što prema čl. 414. toč. 3. ZKP/93 kao osnova za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije predviđena "povreda prava osuđenika na obranu učinjena u žalbenom postupku", kako je svoj zahtjev označio osuđenik, u konkretnom slučaju nije ostvarena ni povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku time što drugostupanjski sud nije prihvatio žalbeni prijedlog osuđenika da se u ponovljenom postupku kao svjedok sasluša njegova supruga.

Naime, nigdje u zakonu nije propisana obveza suda da prihvati pojedini dokazni prijedlog stranaka, jer dokazivanje u smislu čl. 312. st. 2. ZKP/93 obuhvaća one činjenice za koje sud, dakle ne i stranke, smatra da su važne za pravilno presuđenje, pa osuđenik stoga i ne može u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude isticati da je povrijeđeno njegovo pravo obrane i to u žalbenom postupku time što nije prihvaćena njegova žalba i dokazni prijedlozi u toj žalbi.

Uostalom, zahtjev osuđenika sadržajno predstavlja pobijanje pravomoćne presude zbog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu međutim u ovom postupku se ne može raspravljati, jer u čl. 414. ZKP/93 nije predviđena mogućnost podnošenja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako dakle nije ostvarena povreda prava koju ističe osuđenik u svom zahtjevu, trebalo je na temelju čl. 421. u svezi s čl. 429. ZKP/97 presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. rujna 1998.

Zapisničar: Predsjednik vijeća:

Rašo Marko v.r. Potrebica Ante v.r.