Rev-2016/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2016/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Državno pravobraniteljstvo Županije primorsko-goranske, Rijeka, sada nadležno Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika: 1. Grad Rijeka, Korzo 16, zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetnici u R. i 2. A. F. iz R., radi utvrđenja ništavosti ugovora o prodaji stana, rješavajući reviziju tuženika ad.1. i reviziju tuženika ad.2. izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-2311/99 od 17. studenoga 1999. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj:

P-6471/98 od 07. rujna 1999. godine, u sjednici održanoj 15. listopada 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: P-6471/98 od 07. rujna 1999. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje ništavosti ugovora broj 17367 sklopljen između tuženika ad.1. i tuženika ad.2. dana 06. rujna 1994. godine, te tužitelj obvezan naknaditi tuženiku ad.1. parnični trošak od 3.794,20 kn.

Presudom Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-2311/99 od 17. studenoga 1999. godine djelomično je preinačena prvostupanjska presuda tako da je utvrđen ništavim ugovorom broj 17367 sklopljen 06. rujna 1994. godine između tuženika ad.1. i tuženika ad.2. u dijelu kojim je tuženiku ad.2. priznato pravo popusta (25%) u odnosu na kupoprodajnu cijenu stana, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženik ad.1. i tuženik ad.2. izjavili su reviziju, oba iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje, odbijanjem čitavog tužbenog zahtjeva. Tužitelj nije odgovorio na revizije, niti se o istima izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizije nisu dopuštene.

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 112/99 – dalje: ZID ZPP) po odredbama tog Zakona rješavat će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne drugostupanjske odluke donesene nakon njegovog stupanja na snagu (ZID ZPP stupio je na snagu 06. studenoga 1999. godine).

Kako je u ovom sporu pravomoćna drugostupanjska presuda donesena 17. studenoga 1999. godine, to se dopuštenost revizija tuženika treba cijeniti prema noveliranoj odredbi čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), a prema kojoj je revizija dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo prelazi 100.000,00 kn. Zahtjev tužitelja upravljen je na utvrđenje ništavosti ugovora broj 17367 sklopljenog između tuženika ad.1. i tuženika ad.2. dana 06. rujna 1994. godine, a kako vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn (u podnesku od 17. rujna 1996. godine tužitelj je vrijednost predmeta spora označio s 3.100,00 kn – list 4 spisa), to su revizije nedopuštene, zbog čega ih je trebalo odbaciti, sve temeljem odredbe čl. 392. ZPP-a.

U Zagrebu, 15. listopada 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.