Croatian court partially allows appeal against bank share liquidation, correcting cost allocation based on shareholder stakes.
Legislator summary
AI generatedThe Županijski sud u Varaždinu partially upheld the appeal against a first-instance judgment regarding the liquidation of bank shares. The court found that while the liquidation of shares was lawful, the first-instance court incorrectly applied the cost allocation rule, treating all plaintiffs equally despite their vastly different shareholdings. Consequently, the court confirmed the main ruling on the shares but modified the cost order to allocate expenses proportionally to each plaintiff's stake in the case value.
Legislator headnote
AI generatedčl. 161. st. 1. i st. 2. ZPP; čl. 380. toč. 3. ZPP; When multiple plaintiffs have unequal stakes in a dispute, court costs must be allocated proportionally to their respective shares rather than uniformly, and the liquidation of shares following a government decision does not constitute an unlawful deprivation of property.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU
Varaždin, Bra ć e Radi ć a 2
Broj: 37 Gžx-131/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vije ć u sastavljenom od sutkinja toga suda Dubravki Vincekovi ć kao predsjednici vije ć a, te Tanji Novak-Premec kao č lanici vije ć a i sutkinji izvjestiteljici i Dijani Hofer, kao č lanici vije ć a, u pravnoj stvari I-tužitelja J. d.d. Ž., II-tužitelja Š. R. iz Ž., III-tužitelja A. M. iz D., IV-tužitelja K. d.o.o., V-tužiteljice R. B. iz Ž., VI-tužitelja E., Ž., VII- tužitelja B. d.o.o., VIII-tužitelja N. d.o.o., IX-tužitelja S. M. iz P.P., X- tužitelja D. M. iz P. P., XI-tužitelja P. L. iz Ž., J., XII-tužitelja Ž. B. d.o.o., XIII-tužitelja Lj. B., XIV tužitelja T. Š. iz D., XV-tužitelja R. J. iz Ž., XVI- tužitelja F. d.o.o., XVII-tužitelja P. B. iz B. G., XVIII tužitelja D. d.o.o., XIX- tužitelja S. Č . iz Ž., XX-tužiteljice N. M. iz Ž., XXI-tužitelja P. M. iz P. P., XXII-tužitelja J. H. iz P. P., XXIII-tužitelja I. L. iz D., XXIV-tužiteljice V. P. iz D., XXV-tužitelja I. G. iz D., XXVI-tužitelja F. Z. iz D., XXVII-tužitelja Đ . G. iz D., XXVIII-tužitelja P. F. iz Ž., XXIX-tužitelja S. Š. iz S., XXX-tužitelja N. T. iz S., XXXI-tužitelja P. B. Š. d.o.o.,XXXII-tužitelja B. M. iz V., XXXIII-tužitelja K. B. iz S. B., XXXIV-tužitelja J. Š. iz R., XXXV-tužitelja I. M. iz Đ ., XXXVI- tužitelja Đ . P. iz Ž., XXXVII-tužitelja N. Ž. iz Š., XXXVIII-tužitelja I. D. iz B. G., XXXIX-tužiteljice D. B. iz Ž., XL tužitelja D. Š. iz V., i XLI- tužitelja Z. I. iz Ž., svi zastupani po punomo ć nici G. Š. odvjetnici iz Ž., protiv I-tuženika R. H., zastupane po državnom odvjetništvu u Z., Gra đ ansko-upravnom odjelu i II-tuženika AGENCIJE…, Z., radi isplate, povodom žalbe svih tužitelja izjavljene protiv presude Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu od 03. svibnja 2012. godine broj: 99 P-2285/12-35, u sjednici vije ć a održanoj dana 15. travnja 2013. godine,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
Žalba tužitelja djelomi č no se odbija kao neosnovana, a djelomi č no se prihva ć a te se presuda Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu broj: 99 P- 2285/12-35 od 03. svibnja 2012. godine;
- potvr đ uje u pobijanoj to č .I./ i II./ izreke ,
- preina č uje u odluci o troškovima u to č .III./ izreke i rješava:
Nalaže se tužiteljima da I-tuženiku naknade troškove parni č nog postupka i to I-tužitelj u iznosu od 7.330,05 kn, II-tužitelj u iznosu od 4.093,64 kn, III-tužitelj u iznosu od 2.057,31 kn, IV-tužitelj u iznosu od 10.496,50 kn, V-tužitelj u iznosu od 923,69 kn, VI-tužitelj u iznosu od 7.998,33 kn, VII-tužitelj u iznosu od 2.204,27 kn, VIII- tužitelj u iznosu od 1.175,61 kn, IX-tužitelj u iznosu od 2.918,03 kn, X-tužitelj u iznosu od 1.889,37 kn, XI-tužitelj u iznosu od 713,76 kn, XII-tužitelj u iznosu od 14.275,24 kn, XIII-tužitelj u iznosu od 2.652,78 kn, XIV-tužitelj u iznosu od 230,92 kn, XV-tužitelj u iznosu od 461,85 kn, XVI-tužitelj u iznosu od 7.767,41 kn, XVII-tužitelj u iznosu od 3.736,75 kn, XVIII-tužitelj u iznosu od 1.196,60 kn, XIX- tužitelj u iznosu od 650,78 kn, XX-tužitelj u iznosu od 209,93 kn, XXI-tužitelj u iznosu od 419,86 kn, XXII-tužitelj u iznosu od 293,90 kn, XXIII-tužitelj u iznosu od 629,79 kn, XXIV-tužitelj u iznosu od 419,86 kn, XXV-tužitelj u iznosu od 83,97 kn, XXVI-tužitelj u iznosu od 167,94 kn, XXVII-tužitelj u iznosu od 104,97 kn, XXVIII-tužitelj u iznosu od 1.133,62 kn, XXIX-tužitelj u iznosu od 1.427,52 kn, XXX- tužitelj u iznosu od 356,88 kn, XXXI-tužitelj u iznosu od 713,76 kn, XXXII-tužitelj u iznosu od 9.551,82 kn, XXXIII-tužitelj u iznosu od 23.575,14 kn, XXXIV-tužitelj u iznosu od 35.289,23 kn, XXXV-tužitelj u iznosu od 29.621,12 kn, XXXVI-tužitelj u iznosu od 6.423,86 kn, XXXVII-tužitelj u iznosu od 6.423,86 kn, XXXVIII-tužitelj u iznosu od 6.443,11 kn, XXXIX-tužitelj u iznosu od 6.443,11 kn, XL-tužitelj u iznosu od 3.211,93 kn i XLI-tužitelj u iznosu od 3.211,93 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Pobijanom presudom u to č .I./ izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi svih tužitelja kojim traže utvr đ enje da su dioni č ari C. banke d.d., odnosno imatelji vlasni č kih prava na odre đ enom broju dionica i odre đ enog nominalnog iznosa te da im osim vlasni č kih prava iz dionica pripadaju sva prava ste č ena ulaganjem kapitala u C. banku d.d. od njezinog osnivanja pa nadalje, a što su tuženici dužni priznati, kao i sa tužbenim zahtjevom da se II-tuženiku naloži izdati im valjanu ispravu podobnu za stjecanje i upis prava vlasništva na dionicama C. banke d.d. u odre đ enom nominalnom iznosu u roku 8 dana a u protivnom ć e to isto zamijeniti presuda.
To č .II./ izreke odbijeni su tužitelji sa eventualnim tužbenim zahtjevima kojim traže da im oba tuženika solidarno isplate svakom od njih u toj to č ki izreke odre đ ene iznose sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate s time da se tuženici mogu osloboditi svoje obveze ukoliko tužiteljima predaju u vlasništvo dionice C. banke d.d. u identi č noj nominalnoj vrijednosti.
To č .III./ izreke obvezani su tužitelji I-tuženiku naknaditi troškove parni č nog postupka u iznosu od 209.930,00 kn.
Navedenu presudu pravodobnom izjavljenom žalbom pobijaju svi tužitelji iz svih žalbenih razloga iz č l.353.st.1. Zakona o parni č nom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preina č i prvostupanjsku presudu i usvoji glavni, odnosno eventualno tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu naknade cjelokupnih troškova parni č nog postupka uklju č uju ć i i troškove žalbe, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlu č ivanje.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba tužitelja nije osnovana.
Prvostupanjski sud svoju odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva kao i neosnovanosti eventualnog tužbenog zahtjeva temelji na sljede ć im nespornim č injenicama:
- da su tužitelji bili dioni č ari C. banke d.d., te da je svaki od njih bio vlasnik odre đ enog broja dionica nazna č enih u tužbi nominalne vrijednosti 200,00 kn, serije A;
- da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o sanaciji i restrukturiranju C. banke d.d. koja je objavljena u Narodnim novinama br. 98/99 dana 27. rujna 1999.g. (nastavno: Odluka Vlade);
- da je Odlukom Vlade u to č .VII odre đ eno da se danom objave te Odluke povla č e i poništavaju dosadašnje dionice C. banke d.d. (nastavno: Banka), te da ć e se izdati nove dionice u iznosu od 217.000.000,00 kn koje ć e se u cijelosti prenijeti u vlasništvo Agencije… (u daljnjem tekstu: Agencija), ovdje II-tuženika;
- da su stoga sva prava tužitelja kao imatelja dionica prestala budu ć i da su dionice povu č ene te su time tužitelji prestali biti dioni č ari Banke;
- da je Odluku Vlada Republike Hrvatska donijela na temelju č l.15. st.1. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka („Narodne novine“ br. 44/94);
- da su Odlukom Vlade RH istovremeno prestale funkcije Skupštine, Nadzornog odbora Banke te ovlaštenja Uprave Banke kao i prava dioni č ara Banke koja su i tužiteljima kao dioni č arima pripadala na temelju dosadašnjih dionica, konkretno sva č lanska prava sukladno odredbama Zakona o trgova č kim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/93, 121/99 i 55/00, nastavno: ZTD);
- da su izdane nove dionice koje su predane Agenciji – II- tuženiku u visini izvršene dokapitalizacije Banke od strane Agencije;
- da je u konkretnom slu č aju za otpis potencijalnih gubitaka nesporno iskorišten cijeli temeljni kapital Banke zbog č ega povu č ene dionice dosadašnjih dioni č ara nisu zamijenjene novim dionicama u eventualno smanjenoj vrijednosti.
Na temelju iznesenih č injeni č nih utvr đ enja prvostupanjski sud zauzima materijalno pravno stajalište da tužitelji nemaju ni pravo vlasništva na novoizdanim dionicama, a niti pravo na isplatu nominalne vrijednosti povu č enih dionica kojima su bili imatelji stoga što su Odlukom Vlade RH sve dionice C. banke d.d., pa tako i dionice kojih su bili imatelji, povu č ene i poništene, a budu ć i da temeljni kapital Banke nije bio dostatan za pokri ć e gubitaka, nema ni osnove za zamjenu njihovih povu č enih i poništenih dionica novo izdanim dionicama.
Obzirom da tužitelji prvostupanjsku presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba parni č nog postupka koju sadržajem žalbe uop ć e ne konkretiziraju, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u pravcu ostvarenja bitnih povreda odredaba parni č nog postupka iz č l.354. st.2. to č .2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje bitne povrede osnovom č l.365. st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, te je utvrdio da nije ostvarena ni jedna od navedenih bitnih povreda parni č nog postupka pa je stoga navedeni žalbeni razlog tužitelja ocijenjen neosnovanim.
Ostalim sadržajem žalbe tužitelji osporavaju materijalno pravno stajalište prvostupanjskog suda osnovom kojeg ocjenjuje njihov tužbeni zahtjev neosnovanim pri č emu isti č u da svoj tužbeni zahtjev temelje na odredbi č l.161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno č l.18. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka te i citiraju odredbu č l.18. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka iz koje izvode zaklju č ak da su njima kao imateljima povu č enih dionica trebale biti izdane zamjenske dionice u istoj nominalnoj vrijednosti koju su imali prije povla č enja njihovih dionica ali samo po Odluci Vlade i to prema jasnim kriterijima temeljem kojih se pojedine pravne osobe isklju č uju od ovog prava.
U odnosu na Odluku Vlade tužitelji se pozivaju na odluku Ustavnog suda RH br. U-II-454/2000 od 30. sije č nja 2003.g. u kojoj je izražen stav da je Odluka Vlade po pravnoj prirodi podzakonski op ć i normativni akt (propis) koji u č l.VIII st.1. neposredno zadire u pojedina č na prava jedne kategorije gra đ ana – osniva č a, odnosno bivših dioni č ara C. banke d.d. Stoga smatraju da je ta Odluka Vlade u suprotnosti sa odredbom č l.18. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka zbog č ega se u konkretnom slu č aju treba primijeniti ta odredba navedenog Zakona, a ne Odluka Vlade kao podzakonski akt budu ć i da povla č enje dionica ne podrazumijeva prestanak svojstva dioni č ara. Posljedi č no navedenom smatraju da nisu ni prestali biti dioni č ari Banke budu ć i da su povla č enjem dionica postali nositelji zahtjeva prema Republici Hrvatskoj.
Tužitelji nadalje isti č u da eventualni tužbeni zahtjev predstavlja za oba tuženika elegantno rješenje spora nov č anim ispunjenjem svoje zakonske obveze u smislu č l.18. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka prema kojoj je drža va dužna predati za mjenske dionice bivšim dioni č arima u istoj nominalnoj vrijednosti koju su imali do tada.
Smatraju da im je Odlukom Vlade kojom je poništeno pravo koje im pripada temeljem č l.18. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka povrije đ eno pravo iz č l.6. st.1. Konvencije, Protokol 1 jer je takvom odlukom došlo do nelegitimnog miješanja države u njihovu imovinu/vlasništvo lišenjem te imovine koja je predmetom zaštite č l.1. Protokola 1, pri č emu nije vo đ eno ra č una o pravi č noj ravnoteži i prekomjernom teretu za dioni č are koji su ostali bez svoje imovine bez pravne mogu ć nosti da odgovaraju ć im pravnim sredstvima zaštite svoja vlasni č ka prava, a da i nepostojanje jasnih kriterija nije sukladno Konvenciji. Posebno isti č u da poništenje dionica nije u skladu ni sa č l.17. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka koji poznaje samo povla č enje dionica pa stoga ponovno ukazuju da povla č enje dionica ujedno ne podrazumijeva prestanak svojstva dioni č ara i da oni nisu prestali biti dioni č ari ve ć su zapravo povla č enjem dionica sada postali nositelji zahtjeva prema Republici Hrvatskoj. Iz navedenog zaklju č uju da je povrije đ en princip pravne sigurnosti i zakonitosti u smislu č l.1. Protokola 1.
Materijalno pravno stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva tužitelja za utvr đ enjem da su imatelji vlasni č kih prava na odre đ enom broju dionica nominalnog iznosa 200,00 kn i da im stoga pripadaju sva ste č ena prava ulaganjem kapitala u C. banku d.d. od njezinog osnivanja pa nadalje kao i neosnovanosti njihovog zahtjeva u odnosu na II- tuženika za izdavanjem valjane isprave podobne za stjecanje i upis prava vlasništva na dionicama Banke u nominalnom iznosu koji odgovara broju dionica koje su imali prije donošenja Odluke Vlade od 23. rujna 2009.g., a koje prvostupanjski sud temelji na naprijed iznesenim nespornim č injenicama, pravilnim prihva ć a i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.
Naime, prije svega valja navesti da se tužitelji u žalbi pogrešno pozivaju na odredbe č l.17. i 18. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka č iji citirani sadržaj odgovara istoimenom Zakonu objavljenom u „Narodnim novinama“ br. 27/91 koji je prestao važiti danom stupanja na snagu Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka objavljenom u „Narodnim novinama“ br. 44/94 dana 03. lipnja 1994.g.
Odredbom č l.15. st.1. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka iz 1994.g. koji valja primijeniti u konkretnom slu č aju, odre đ eno je da se danom objavljivanja Odluke o sanaciji i restrukturiranju odre đ ene banke povla č e sve dosadašnje dionice te banke dok je st.2. istog č lanka odre đ eno da banka izdaje zamjenske dionice u skladu sa č l.16. tog Zakona. Prema č l.16. st.1. banka ć e izvršiti emisiju novih zamjenskih dionica na ukupni iznos koji odgovara visini potrebnog temeljnog kapitala za redovno poslovanje banke, a najmanje u visini temeljnog kapitala iz č l.6. Zakona o bankama i štedionicama. Te nove zamjenske dionice prema č l.16. st.2. banke predaju se Agenciji koja provodi postupak po toj odluci u ime i za ra č un države u visini izvršene dokapitalizacije banke od strane Agencije. U st.3. istog č lanka odre đ eno je da za slu č aj kada primjenom č l.12. st.1. to č .3. tog Zakona za otpis potencijalnih gubitaka nije iskorišten cijeli temeljni kapital banke, dosadašnjim dioni č a rima se pov u č ene dionice po odredbi č l.15. st.1. ovog Zakona, zamjenjuju novim dionicama u umanjenoj vrijednosti koja odgovara neotpisanom dijelu temeljnog kapitala.
Valja navesti i da prema č l.5. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka postupak za ocjenu mogu ć nosti i ekonomske opravdanosti sanacije i restrukturiranje banke provodi Narodna banka Hrvatske po službenoj dužnosti, a da sukladno č l.11. tog Zakona odluku o sanaciji i restrukturiranju banke donosi Vlada RH na prijedlog Narodne banke Hrvatske.
Odlukom Vlade od 23. rujna 1999.g. („Narodne novine“ br.98/99) izmijenjenom Odlukom o izmjenama i dopunama odluke o sanaciji i restrukturiranju C. banke d.d. od 25. svibnja 2000.g. objavljene u „Narodnim novinama“ br. 53/00, u to č .II. utvr đ eno je da je Banka na dan 31. svibnja 1999.g. iskazala rizi č ne plasmane i potencijalne obveze u iznosu od 1.797,5 milijuna kuna u kojima su sadržani i potencijalni gubici od 517 milijuna kuna, da sumnjiva i sporna potraživanja kojima su u cijelosti tere ć eni troškovi banke iznose 446 milijuna kuna te da gubici iz poslovanja u 1998.g. i poslovanja od 01. sije č nja do 31. svibnja 1999.g. iznose ukupno 622,3 milijuna kuna. U to č .III. odre đ eno je da se gubici iz poslovanja otpisuju na teret bruto temeljnog kapitala u iznosu od 277,1 milijuna kuna umanjenog za trošak stjecanja vlastitih dionica u iznosu od 264,8 milijuna kuna i na teret posebnih rezervi za neidentificirane gubitke u iznos od 8,6 milijuna kuna. Nadalje u to č .IV. odre đ eno je da ć e Agencija za sanaciju banke osigurati 553,5 milijuna kuna od č ega iznos od 348,9 milijuna kuna za pokri ć e gubitaka iz poslovanja koje se nisu mogle otpisati na teret bruto temeljnog kapitala umanjenog za trošak stjecanja vlastitih dionica odnosno posebnih rezervi za neidentificirane gubitke, a iznos od 204,6 milijuna kuna kao sredstva potrebnih za po č etnu dokapitalizaciju Banke.
Iz naprijed citiranih to č aka Odluke Vlade razvidno je, a što nije bilo ni sporno tijekom postupka, da su gubici Banke na dan 31.svibnja 1999.g. bili ve ć i od bruto temeljnog kapitala Banke (277,1 milijuna kuna). Kako je odredbom č l.16. st.3. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka odre đ eno da ć e se povu č ene dionice zamijeniti novim dionicama samo u slu č aju da za otpis potencijalnih gubitaka nije iskorišten cijeli temeljni kapital Banke i to u umanjenoj vrijednosti koja odgovara neotpisanom dijelu temeljnog kapitala, to nema dvojbe da u konkretnom slu č aju nisu bile ostvarene pretpostavke ni za izdavanje zamjenskih dionica u umanjenoj vrijednosti koji bi odgovarao neotpisanom dijelu temeljnog kapitala a koje bi se prenijele dosadašnjim imateljima povu č enih dionica, a niti za izdavanje zamjenskih dionica koje bi odgovarale u cijelosti nominalnoj vrijednosti povu č enih dionica.
Slijedom iznijetog može se zaklju č iti da Odluka Vlade nije u protivnosti sa odredbama Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka/1994, te da je ta Odluka u dijelu u kojem je odre đ eno da ć e Banka izdati nove dionice u iznosu od 204,6 milijuna kuna koje ć e se u cijelosti prenijeti u vlasništvo Agencije koja je u ime Republika Hrvatske i osigurala sredstva za dokapitalizaciju Banke izdavanjem obveznica u iznosu od 553,5 milijuna kuna (to č V. Odluke Vlade), tako đ er sukladna odredbama toga Zakona.
Obzirom da je pr vostupa njski sud svoje materijalno pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja temeljio na nespornim č injenicama koje tužitelji ni u žalbenom postupku ne dovode u sumnju, to nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvr đ enog č injeni č nog stanja, te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka (“Narodne novine“ br. 44/94) i Odluku o sanaciji i restrukturiranju C. banke d.d. („Narodne novine“ br. 98/99 i 53/00) koja Odluka je bila predmetom postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, a koji postupak je, valja naglasiti i obustavljen Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U.II.899/99, U-II-1081/1999, U-II-454/00, U-II-470/2000 i U- II-497/2000 od 30. sije č nja 2003.g. („Narodne novine“ br.32/00).
Kako su sve dionice Banke povu č ene pa tako i dionice kojima su tužitelji bili imatelji budu ć i da je temeljnim kapitalom pokriven gubitak Banke i to samo djelomi č no, a to imaju ć i u vidu da je gubitak bio ve ć i od temeljnog kapitala Banke podijeljenog na dionice te da su izdane nove dionice u vrijednosti od 204,6 milijuna kuna, to su dionice tužitelja potpuno izgubile svoju vrijednost. Imaju ć i u vidu da su sukladno Odluci Vlade nov č ana sredstva za novi temeljni kapital Banke osigurana po Agenciji – II-tuženiku koji temeljni kapital je podijeljen na zamjenske dionice, to tužitelji ne mogu biti imatelji tih novih zamjenskih dionica niti im iz tih dionica mogu pripadati bilo kakva prava pa tako ni pravo vlasništva temeljem odredbe č l.161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08. i 38/09. – daljnjem tekstu: ZV) koje pravo tužitelji pogrešno smatraju da im je Odlukom Vlade oduzeto protivno odredbama Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka. Stoga neosnovanim proizlazi i eventualni tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu nominalne vrijednosti dionica kojima su bili imatelji, odnosno nominalne vrijednosti zamjenskih dionica u vrijednosti poništenih dionica, jer takav zahtjev tužitelja nema nikakve osnove ni u odredbama Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka, a niti u odredbama ZTD-a i Zakona o obveznim odnosima.
Pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da je Odluka Vlade upravni akt protiv kojeg se mogao pokrenuti upravni spor nije od nikakvog, a posebno ne od odlu č uju ć eg zna č aja za ocjenu zakonitosti i pravilnosti pobijane presude.
Kako ni jedan od žalbenih navoda tužitelja nije ocijenjen osnovanim to je valjalo njihovu žalbu odbiti, te osnovom odredbe č l.368. st.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj to č .I./ i II./ izreke.
Paze ć i po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava osnovom odredbe č l. 365.st.2. ZPP-a, utvr đ eno je da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom odredbe č l. 161. st.1. ZPP-a obvezao sve tužitelje na naknadu parni č nih troškova postupka u iznosu od 209.930,00 kn, a da je o naknadi troškova I-tuženiku valjalo odlu č iti primjenom odredbe č l.161. st.2. ZPP-a budu ć i se udjeli tužitelja kao suparni č ara u predmetu spora znatno razlikuju.
Obzirom da je pr vostupa njski sud pravilnom primjenom odredbe č l.155. ZPP-a i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važe ć ih u vrijeme poduzimanja priznatih parni č nih radnji utvrdio ukupni trošak I- tuženika u iznosu od 209.930,00 kn, valjalo je, temeljem odredbe č l.380. to č .3. ZPP-a preina č iti prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka i sukladno odredbi č l.161.st.2. ZPP-a obvezati tužitelje da I- tuženiku naknade troškove parni č nog postupka prema njihovim razmjernim udjelima u vrijednosti predmeta spora, a kako je to i navedeno u izreci.
U Varaždinu, 15. travnja 2013. godine
Predsjednica vije ć a:
Dubravka Vincekovi ć ,v.r.