Rev-3572/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3572/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik mr. D. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika 1. V. N. iz Z., H., 2. S. N. iz Z., B., B., 3. Z. S. iz V. G., 4. J. S. iz Č., i 5. D. Ž. iz V. G., svi kao nasljednici pok. M. S., svi zastupani po mr. A. Š., odvjetniku u V. G., radi predaje nekretnina u suposjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 31. kolovoza 1999. godine broj Gž-1803/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 12. studenog 1996. godine broj P-304/95, u sjednici održanoj 25. rujna 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom su tuženici obvezani predati tužitelju u suposjed nekretnine pobliže označene u st. 1. izreke i to u 1/2 dijela te su mu solidarno dužni naknaditi trošak postupka u iznosu od 2.400,00 kn. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da revizijski sud usvoji reviziju, ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio, a niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je neosnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP. Drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su bili od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu. Žalbeni navod da su žalitelji svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina prodali nije od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, jer iz odredbe čl. 195. st. 1. ZPP proizlazi da otuđenje stvari ili prava o kojem teče parnica ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, a revizijski navod da su predmetne nekretnine prodane prije podnošenja tužbe ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, koje navode ovaj sud nije cijenio, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Niži sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91 – dalje ZOVO) sada odredba čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 73/00 – dalje ZV) kada su prihvatili tužbeni zahtjev. Sa ocjenom nižestupanjskih sudova, da je tužitelj tijekom postupka dokazao da je suvlasnik u 1/2 nekretnina koje su pobliže označene u st. I. prvostupanjske presude te da su tuženici posjednici navedenih nekretnina, ali ih ne žele predati u suposjed tužitelju slaže se i ovaj sud. Stoga tužitelj ovom parnicom osnovano traži predaju u posjed spornih nekretnina u 1/2 dijela.

Revizijski navodi koji većim dijelom osporavaju utvrđeno činjenično stanje, a zbog kojeg razloga se revizija ne može izjaviti, nisu doveli u sumnju pravilnost odluke nižih sudova te je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz iznesenih razloga je revizija tuženika odbijena kao neosnovana primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 25. rujna 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.