Legislator Case Law & Legislation
Rev-356/2002-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allowed revision, reducing heirs' liability to estate value under inheritance law.

Case Number Rev-356/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially accepted the revision filed by heirs against a lower court judgment awarding damages to a plaintiff. The heirs argued for a 50% liability share and excessive compensation, but the court found the lower courts erred in applying inheritance law regarding liability limits. Consequently, the court reduced the heirs' joint liability to the value of their respective inherited assets while rejecting the remainder of the revision.

Legislator headnote

AI generated

čl. 145. Zakona o nasljeđivanju; čl. 386. i 395. ZPP-a: Heirs are liable for the deceased's debts only up to the value of the inherited estate, and appellate courts must correct lower judgments violating this statutory cap.

Keywords

AI generated
heirs liability estate value limit inheritance law debt repayment revision procedure joint and several liability damages assessment

Cited Legislation

AI generated
čl. 145. Zakona o nasljeđivanju
čl. 386. ZPP-a
53/91, 91/92 i 112/99), na kojeg sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.
čl. 393. ZPP-a
ZPP-a djelomično preinačiti nižestupanjske presude na način naveden u izreci, a temeljem čl. 393. ZPP-a u preostalom dijelu odbiti reviziju tuženih kao neosnovanu.
čl. 395. st. 1. ZPP-a
Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a djelomično preinačiti nižestupanjske presude na način naveden u izreci, a temeljem čl.
čl. 154. st. 2. ZPP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-356/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz S., zastupane po D. R. odvjetniku u P., protiv tuženih M. M. iz S. i K. T. iz Š., zastupanih po A. F. odvjetniku u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženih protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi o 25. svibnja 1998. br. Gž-718/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novog Gradiški od 03. srpnja 1997. br. P-96/90, u sjednici vijeća održanoj 20.ožujka 2002. godine

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženih te se preinačuju: presuda Županijskog suda u Požegi o 25. svibnja 1998. br. Gž-718/97 i presuda Općinskog suda u Novog Gradiški od 03. srpnja 1997. br. P-96/90 na način da su tužene M.M. iz S. i K.T. iz Š. dužne tužiteljici M.K. iz S. solidarno naknaditi štetu u iznosu od 150,62 kn, a K.T. u iznosu od 65.329,38 kn, sve to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 1997. do isplate, u roku od 15 dana.

II.Tužiteljica M.K. odbija se s viškom tužbenog zahtjeva prema M.M. iznad iznosa od 150,62 kn.

III.Tužena K.T. dužna je tužiteljici M.K. naknaditi cjelokupne troškove parničnog postupka u iznosu od 14.350,00 kn u roku od 15 dana, dok se u odnosu na tuženu M.M. tužiteljica odbija sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

IV. U preostalom dijelu odbija se revizija tuženih kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novog Gradiški od 03. srpnja 1997. br. P-96/90 presuđene su tužene solidarno naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 79.318,46 kn. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Požegi o 25. svibnja 1998. br. Gž- 718/97 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužene su uložile reviziju iz svih revizijskih razloga. Predlažu da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti nalaze u propustu drugostupanjskog suda odgovoriti na čitav niz bitnih navoda žalbe, a naročito u pogledu većeg doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja, zbog njenih verbalnih napada na počinitelja štete kroz duže vremensko razdoblje, što je ovoga dovelo gotovo do stanja neuračunljivosti. Smatraju da je odgovornost tužiteljice za štetni događaj najmanje 50%.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidenti nalaze u previsoko dosuđenim naknadama za sve oblike nematerijalne štete, te nerealno utvrđenoj vrijednosti oštećenih predmeta kućanstva, s obzirom da se radilo o rabljenim predmetima. Posebno obrazlažu pogrešan obračun vrijednosti ostavinske imovine, tvrdnjom da je konačnim obračunom trebalo utvrditi njezinu vrijednost sa 69.000,00 kn a ne sa 79.000,00 kn, te da je u postupku utvrđena građevinska umjesto tržišne vrijednosti objekata.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP-a dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

U odgovoru na reviziju tužiteljica pobija sve navode revizije s prijedlogom da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tuženih djelomično je osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99), na kojeg sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Nisu ostvareni niti revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ukazuju revidenti. Drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode, doduše kratko, ali pozivom na iscrpne i valjane razloge prvostupanjske presude, pa nije bilo potrebno sve razloge ponavljati. Tvrdnja revidenta da je doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja podjednak doprinosu I.B. – počinitelja štete, potpuno je neosnovana, jer nikakvi verbalni napadi i izazovi ne mogu opravdati njegov postupak, koji četiri dana nakon sukoba s tužiteljicom i to također u njezinom dvorištu, ulazi u rano jutro u kuću tužiteljice i puca iz puške u njenu glavu dok ona spava u krevetu s dvoje male djece. Iz činjenice da je nakon takvog postupka zapalio vlastiti štagalj i izvršio samoubojstvo, ne proizlazi zaključak da je verbalnim napadima tužiteljice bio doveden u stanje razdražljivosti i gotovo neuračunljivosti, jer se zadnji sukob s tužiteljicom odigrao 4 dana ranije, ali je i tada I.B. upao u dvorište tužiteljice i fizički je napao. Stoga zapaljenje štaglja i samoubojstvo nisu proistekli iz razdraženog ili neuračunljivog stanja u koje bi ga dovela tužiteljica, već su bili rezultat njegovih vlastitih postupaka. Opširni razlozi revizije o velikom ili čak podjednakom doprinosu tužiteljice nastanku štetnog događaja nisu stoga osnovani.

Materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno dosudom naknade štete za pretrpljene fizičke bolove, strah, naruženje i smanjenje životnih aktivnosti, kao i materijalne štete za uništene predmete kućanstva. Kad je liječničkim nalazima i mišljenjima trojice liječničkih vještaka utvrđeno da je tužiteljica zadobila prostrijelnu ranu lijevog oka s gubitkom oka, natučenje mozga s prijelomom lubanje i vanjskim ozljedama glave lijevo i desno, da joj je samo brzom liječničkom intervencijom spašen život, da joj je odstranjeno lijevo oko, da je trpjela dugotrajne bolove, sekundarni strah za vlastiti život, da su zbog anatomskih promjena na mozgu nastupile trajne psihičke promjene, te da je zbog svega toga smanjena njena životna aktivnost za 50% onda utvrđene naknade za fizičke bolove od 20.000,00 kn, za strah 9.000,00 kn, za smanjenje životnih aktivnosti 40.000,00 kn i za nagrđenje 10.000,00 kn, koje su zbog utvrđene suodgovornosti tužiteljice umanjene za 20%, nisu previsoko dosuđene. Nižestupanjski su sudovi pravilnom primjenom kriterija propisanih u čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) uzeli u obzir sve okolnosti slučaja, jačinu fizičkih bolova tužiteljice, straha i duševnih boli zbog naruženja te smanjenja životnih aktivnosti, njihovo trajanje, kao i činjenicu da je tužiteljica stradala u dobi od 34 godine. Presuđene naknade su pravične i realne pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud. Stoga revidentove tvrdnje, da tužiteljica obavlja sve poslove kao i prije ozlijeđivanja, kako u kući, tako i izvan nje (u vrtu i polju) nisu osnovane, jer je liječničkim vještačenjima jasno utvrđeno da sve poslove tužiteljica ne može obavljati, a one koje obavlja, može obavljati samo pojačanim naporima, znatno teže i polaganije nego ranije. Iskazima svjedoka koji tvrde suprotno, nisu mogli biti dovedeni u pitanje nalazi i mišljenja liječničkih vještaka.

Ni visina štete za oštećene stvari u kući tužiteljice (pet deka, prozor, tapete, luster i posteljina) u iznosu od ukupno od 2.850,00 kn (umanjena za 20% doprinosa tužiteljice štetnom događaju) nije netočno utvrđena, jer je prvostupanjski sud visinu štete utvrdio po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, dajući za to valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud.

Od tako utvrđene naknade štete u ukupnom iznosu od 81.850,00 kn tužiteljici je valjalo dosuditi – sukladno omjeru odgovornosti od 20% na strani tužiteljice – naknadu u ukupnom iznosu od 65.480,00 kn.

Neosnovana je tvrdnja revidenta da je u postupku utvrđena građevinska, umjesto tržišne vrijednosti objekata, jer se već u naslovu nalaza i mišljenja vještaka Đ.B. navodi da je predmet vještačenja utvrđenje prometne vrijednosti nekretnina, pa ispravno sud drugog stupnja navodi da je prometna vrijednost identična tržišnoj. Takve razloge prihvaća i ovaj revizijski sud, jer su izrazi prometne i tržišne vrijednost sinonimi, koji ne znače dvije različite vrijednosti, kako pogrešno smatraju revidenti. Tvrdnja revidenta da je pogrešno izračunata vrijednost imovine također je proizvoljna i bez uporišta u utvrđenim činjenicama.

Budući da revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, valjao je prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu s odredbom čl. 145. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” br. 52/71 i 47/78), prema kojoj odredbi nasljednici odgovaraju solidarno za dugove ostavitelja, ali svaki samo do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, pa kako je Rješenjem o nasljeđivanju od 27. veljače 1990. broj O – 613/89 M.M. naslijedila sredstva na štednim knjižicama ukupne vrijednosti 150,62 kn, a K.T. sve nekretnine, to su tužene dužne naknaditi štetu tužiteljici solidarno do visine vrijednosti nasljednog dijela u iznosu od 150,62 kn, a K.T. sama u preostalom iznosu od 65.329,38 kn.

Na tako dosuđenu visinu naknade štete tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude, kao i naknada cjelokupnih troškova postupka prema uspjehu u parnici. Međutim, kako je I. tužena M.M. presuđena naknaditi tužiteljici samo neznatan dio cjelokupno dosuđene naknade štete, a II. tužena preko 99% cjelokupne štete, dužna je II. tužena K.T. temeljem odredbe članka 154. st. 2. ZPP-a naknaditi tužuiteljici cjelokupne troškove parničnog postupka.

Nižestupanjski su sudovi pogrešnom primjenom materijalnog prava dosuđenoj naknadi pribrojili troškove parničnog postupka od 14.350,00 kn, utvrdivši da ukupan iznos naknade štete i troškova premašuje vrijednost naslijeđene ostavinske imovine, dosudivši tužiteljici jedan ukupan iznos naknade štete, zateznih kamata i troškova parničnog postupka do vrijednosti naslijeđene ostavinske imovine od 79.318,46 kn. Kako međutim, temeljem odredbe članka 145. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” broj 52/71 i 47/78) nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a dug ostavitelja predstavlja samo iznos dosuđene naknade štete od 65.480,00 kn, dok su zakonske zatezne kamate i troškovi parničnog postupka rezultat parničnog postupka u kojem su se tužene protivile tužbi i tužbenom zahtjevu, dakle svojim vlastitim postupcima izazvale parnične troškove i plaćanje zateznih kamata, to su dužne navedene iznose platiti neovisno o vrijednosti naslijeđene imovine.

Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a djelomično preinačiti nižestupanjske presude na način naveden u izreci, a temeljem čl. 393. ZPP-a u preostalom dijelu odbiti reviziju tuženih kao neosnovanu.

U Zagrebu, 20. ožujka 2002.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.