Rev-333/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 333/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i mr. sc. Lucije Čimić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. d.d. Z., kojega zastupaju punomoćnici N. S.-R. i M. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika I. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom uredu P., R., M. iz Z., Z., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3631/05 od 31. listopada 2006. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-730/04 od 2. svibnja 2005., u sjednici održanoj 5. studenog 2008.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3631/05 od 31. listopada 2006. i presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps- 730/04 od 2. svibnja 2005. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku predati tužitelju u isključivi vlasnički posjed slobodne od osoba i stvari poslovne prostore koji se nalaze u zgradi u Z., sagrađenoj na kč.br. 3261 upisanoj u zk.ul.br. 8553 k.o. Grad Z. i to: a) poslovni prostor koji 2 ; b) poslovni prostor koji

se sastoji od dvije prostorije u uličnom prizemlju površine 89,28 m

se sastoji od jedne prostorije u uličnom prizemlju površine 15,74 m ; c) poslovni prostor koji se sastoji od devet prostorija u uličnom prizemlju površine 43,49 m i d) poslovni prostor koji se sastoji od dvije prostorije u I. katu, površine 19,21 m dvorišni dio te mu naknadi trošak postupka u iznosu od 16.900,00 kn.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed poslovne prostore koje se nalaze u zgradi u Z., pobliže označene u izreci presude suda prvog stupnja i u revizijskoj fazi postupka je sporno ima li tuženik pravo zadržati spomenute poslovne prostore dok mu tužitelj ne isplati novčano potraživanje koje tuženik ističe tijekom postupka.

Nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je tuženik posjednik spornih poslovnih prostora koji se nalaze u zgradi u Z., a da je tužitelj dokazao da je vlasništvo spomenutih poslovnih prostora stekao temeljem ugovora o zamjeni nekretnina sklopljenog sa Republikom Hrvatskom, koja je postala vlasnica spomenutih nekretnina po sili zakona u smislu odredbe čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 33/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02- dalje Zakon o naknadi ) budući je zahtjev za povrat navedenih nacionaliziranih nekretnina pravomoćno odbijen.

Obzirom na ova utvrđenja nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev smatrajući da prema odredbi čl. 41. st. 4. Zakona o naknadi vlasnik ima pravo tražiti iseljenje bivšeg zakupnika nakon isteka godinu dana od dana pravomoćnosti rješenja o povratu. Pri tome nisu prihvatili prigovor tuženika da ima pravo zadržati poslovni prostor u posjedu sve dok mu tužitelj ne vrati sredstva uložena za uređenje spornog poslovnog prostora, jer smatraju da tužitelj nije dokazao da između stranaka postoji međusobni ugovor ili da postoji pravomoćna sudska odluka o naknadi za učinjena ulaganja pa nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 41. st. 4. Zakona o naknadi. Tom odredbom propisano je da zakupnik nije dužan poslovni prostor predati u posjed vlasniku, neovisno o tome je li ugovor o zakupu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke ako se drukčije ne sporazume.

Sa ovim zaključkom nižestupanjskih sudova ne može se barem za sada složiti ovaj sud, jer su nižestupanjski sudovi na pravni odnos stranaka pogrešno primijenili odredbe Zakona o naknadi. Tim zakonom su uređeni uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u tom zakonu kako to proizlazi iz odredbe čl. 1. st. 1. Zakona.

Tužitelj nije prijašnji vlasnik, a niti pravni sljednik pravne osobe kojoj je imovina bila oduzeta temeljem propisa spomenutih u čl. 2. Zakona o naknadi već je pravo vlasništva spomenutih poslovnih prostora stekao zamjenom sa Republikom Hrvatskom. Ni Republika Hrvatska nije prijašnji vlasnik već je vlasništvo tih poslovnih prostora stekla prema odredbi čl. 77. Zakona o naknadi budući je zahtjev bivših vlasnika za povrat navedenih nacionaliziranih nekretnina pravomoćno odbijen.

Prema tome ni tužitelj, a niti njegov prednik nisu ovlaštenici naknade prema Zakonu o naknadi pa se pravni odnos stranaka ne može prosuđivati prema odredbama Zakona o naknadi koje reguliraju pitanje naknade za oduzeti poslovni prostor (čl. 40. – 43. Zakona).

Zbog pogrešno pravnog stava nižestupanjskih sudova nisu utvrđene sve činjenice koje su važne za donošenje odluke u ovom predmetu i nije bilo uvjeta za preinačenje pobijane presude te je ovaj sud primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuo obje nižestupanjske presude i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku će sud prvog stupnja utvrditi je li tužitelj bio u zakupu spornog poslovnog prostora, ima li prema tužitelju dospjelo potraživanje za izvršena ulaganja u sporne poslovne prostore, je li u smislu odredbe čl. 286. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) ima pravo zadržanja spornih poslovnih prostora dok mu ne bude isplaćeno potraživanje te će potom donijeti novu zakonitu odluku.

Ukinuta je i odluka o trošku postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. ZPP).

U Zagrebu, 5. studenog 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.