Gž-726/2017-3 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-726/17-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vesne Tkalčec, u pravnoj stvari 1. tužitelja G. M. pok. J., 2. tužitelja M. M. pok. J., 3. tužitelja M. M. pok. J., 4. tužitelja S. M. pok. J., 5. tužiteljice M. U. rođ. M., svi iz P., 6. tužiteljice I. Č., pok. P. iz Z. D., 7. tužitelja Z. M. iz Z., 8. tužitelja Z. M. iz Z., i 9. tužiteljice M. K. iz S., svi zastupani po punomoćniku I. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. K. iz Z., zastupanog po Odvjetničkom društvu F. K., A. V. i p. iz Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-1785/12 od 22. veljače 2017. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2018.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1785/12 od 22. veljače 2017. godine.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između primateljice uzdržavanja M. M. pok. Š. ud. P. rođene dana ..., a umrle dana ... te R. M. pok. P. kao davatelja uzdržavanja koji je ugovor ovjeren pod brojem OV-R2-372/89 pred Općinskim sudom Zadar dana 19. travnja 1989. radi neizvršavanja.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 7.362,50 kn u roku od 15 dana.“

Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik dana 9. ožujka 2017. godine zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Tužitelji su dana 16. ožujka 2017. godine podnijeli odgovor na žalbu u kojem predlažu da sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

Žalba nije osnovana.

Prema obrazloženju presude predmet spora je zahtjev tužitelja za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 15. travnja 1989. godine između pok. M. M. kao primateljice uzdržavanja i prednika tuženika, sada pok. R. M., kao davatelja uzdržavanja, zbog neizvršavanja obveza iz ugovora od strane R. M.. Nesporno je bilo da su tužitelji zakonski nasljednici pok. M. M., te je nesporna bila aktivna i pasivna legitimacija. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je između M. M. kao primateljice uzdržavanja i R. M. kao davatelja uzdržavanja dana 15. travnja 1989. godine zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren kod suda pod brojem R2-372/89 dana 19. travnja 1989. godine. Navedenim ugovorom R. M. se obvezao uzdržavati svoju majku M. M. na način da ju i nadalje uzdržava, da ju hrani i odijeva, da joj osigura liječničku i svaku drugu pomoć koja joj ustreba i da ju sahrani prema mjesnim prilikama i običajima. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju M. M. je R. M. ostavila nekretnine koje je naslijedila iza smrti svog supruga P. M. prema rješenju o nasljeđivanju broj O-579/88 od 21. ožujka 1989. godine. Tužba se temelji na tvrdnji da R. M. nije uzdržavao pok. majku, odnosno da nije poštivao predmetni ugovor pa tužitelji traže da se ugovor raskine zbog neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja.

Uvidom u ostavinski spis broj O-1128/98 utvrđeno je da je M. M. umrla ... te da su tužitelji njezini zakonski nasljednici. Iz ostavinskih spisa broj O-835/10 iza pok. R. M. i O- 346/11 iza pok. R. K. utvrđeno je da je nasljednikom pok. R. M., koji je umro ..., proglašen pastorak R. K., ovdje tuženik, uz obrazloženje da je na nasljedstvo iza pok. R. M. pozvana nasljednica drugog nasljednog reda – izvanbračna supruga ostavitelja R. K. koja se prihvatila nasljednog dijela, međutim, ista je umrla ..., prije okončanja tog ostavinskog postupka pa je na nasljedstvo pozvan njezin sin R.

K. koji se također prihvatio nasljedstva te je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. R. K. proglašen njezinim jedinim nasljednikom. Odlukom prvostupanjskog suda broj R1-10/10 od 25. ožujka 2010. godine utvrđeno je da je između R. K. i R. M. postojala izvanbračna zajednica koja je trajala do smrti R. M. dana .... Radi ocjene pitanja je li R. M. ispunio ugovorom preuzete obveze u prvostupanjskom postupku je saslušano više svjedoka, zatim 2. tužitelj M. M., 3. tužitelj M. M. i 4. tužitelj S. M. te tuženik. Ocjenom iskaza stranaka i svjedoka prvostupanjski sud je utvrdio da pok.

R. M. kao davatelj uzdržavanja nije ispunjavao svoje obveze preuzete ugovorom o doživotnom uzdržavanju, jer ne samo da nije uzdržavao pok. majku kao primateljicu uzdržavanja, nego joj nije osigurao ni liječničku pomoć ni svaku drugu pomoć kad joj je ustrebala, niti ju je hranio i odijevao, niti ju je na koncu sahranio, već su sve to činili te ju na koncu i sahranili sin J., nevjesta A. i unuci. Zbog toga je ocijenjeno da je R. M. zanemario preuzete ugovorne obveze u tolikoj mjeri da tužiteljima pripada pravo na raskid tog ugovornog odnosa.

Ocjenjujući pravnu osnovu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je obrazložio da ostavina umrle osobe u smislu čl. 135. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 52/17, 47/78 i 56/00 – dalje u tekstu: ZN) prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u trenutku njene smrti te da pravo zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavlja imovinsko pravo koje kao takvo trenutkom smrti ostavitelja prelazi na nasljednike, što je u skladu sa smislom odredbe čl. 125. ZN-a i prirodom ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i načelom sigurnosti i poštenja u prometu te potrebom očuvanja ugovorne discipline.

Zbog toga je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju čl. 125. st.

3. ZN-a. Tuženik je u žalbi iznio žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč.

11. ZPP-a navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izneseni žalbeni razlog ovaj sud je zaključio da prvostupanjski sud nije počinio opisanu bitnu povredu, jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi, danim razlozima ni provedenim dokazima, a u presudi su dati razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni. Prvostupanjski sud nije počinio niti koju drugu bitnu povredu postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.

2. ZPP-a, tako da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom.

Budući da je ovaj sud u cijelosti prihvatio utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda na utvrđeno činjenično stanje, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda, time da ovaj sud u smislu čl. 375. st. 5. ZPP-a ovu svoju odluku nije dalje posebno obrazlagao, već upućuje tuženika na jasno i argumentirano obrazloženje suda prvog stupnja.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (koji je očitom omaškom zatražen kao trošak sastava žalbe) odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Koprivnica, 28. kolovoza 2018.

Predsjednik vijeća

Miloš Lojen v. r.