Gzp-1787/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1787/08-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja I. G. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 25. veljače 2008., dana 14. srpnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju I. G. u iznosu 11.500,00 (slovima: jedanaesttisućapetstotina) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 25. veljače 2008. podnio ustavnu tužbu, smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. II P- 2603/99 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku, koju je Ustavni sud Republike Hrvatske, uz dopis od 25. veljače 2008., proslijedio Županijskom sudu u Splitu, kao nadležnom za postupanje po zahtjevu za zaštitu ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05. i 16/07., dalje: ZS). Županijski sud u Splitu, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet vodi kod toga suda, radi rješavanja o podnesenoj žalbi pod posl. br. Gž-4555/08, rješenjem posl. br. Gzp-192/08 od 2. listopada 2008. oglasio se nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu dana 16. prosinca 2008., kao nadležnom.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. II P- 2603/99, očitovanja istog suda te službenom provjerom u pisarnici Županijskog i Općinskog suda u Splitu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01.):

- postupak je pokrenut 7. prosinca 1999. pred Općinskim sudom u Splitu tužbom tužitelja I. G. protiv tuženice Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, radi naknade štete,

- tuženica je dala odgovor na tužbu 6. lipnja 2000.,

- nakon održanog ročišta 8. lipnja 2000. i 6. rujna 2000. na ročištu 19. listopada 2000. nastupilo je mirovanje postupka obzirom da tužitelj koji je bio uredno pozvan nije pristupio, a tuženica je predložila mirovanje,

- podneskom od 23. listopada 2000. tužitelj je predložio nastavak postupka te ujedno ispričao nedolazak na prethodno ročište zbog bolesti,

- podneskom od 2. studenoga 2000. tužitelj je ponovno stavio prijedlog za nastavak postupka kao i prijedlog za povrat u prijašnje stanje,

- na ročištu 21. studenoga 2000. prihvaćen je tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje te je iduće ročište zakazano za 25. siječnja 2001. na kojem će se izvesti dokaz saslušanjem tužitelja,

- podneskom od 23. studenoga 2000. tužitelj je molio odgodu ročišta zbog toga jer isti dan već ima zakazano ročište kod drugog suca, nakon čega je ročište zakazano za 25. siječnja 2001. odgođeno,

- na ročištu 2. ožujka 2001. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja te je istom naloženo uplatiti predujam za potrebe vještačenja po vještaku specijalisti medicine rada nakon čega će isto biti određeno, a predmetnom je udovoljeno podneskom od 5. ožujka 2001.,

- na ročištu 18. travnja 2001. izveden je dokaz saslušanjem vještaka specijaliste medicine rada akon čega je tužitelju naloženo dostaviti već dostavljenu medicinsku dokumentaciju u urednoj i čitkoj preslici kao i uplatiti predujam za potrebe vještačenja po vještaku neuropsihijatru, a predmetnom je udovoljeno podneskom od 19. travnja 2001.,

- dana 9. svibnja 2001. u spis je dostavljen nalaz i mišljenje vještaka specijaliste medicine rada, a 3. rujna 2001. dostavljen je nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra,

- uz dopis od 17. siječnja 2002. u spis je dostavljena preslika zdravstvenog kartona tužitelja,

- na ročištu 24. siječnja 2002. tužitelju je naloženo u roku od 15 dana urediti tužbu i tužbeni zahtjev točnim određenjem iznosa naknade štete koju potražuje, te u istom roku dostaviti sudu eventualne daljnje dokazne prijedloge na okolnost tužbe i tužbenog zahtjeva, a posebno glede izvođenja dokaza na okolnost štete koju traži tužbenim zahtjevom,

- podneskom od 8. veljače 2002. tužitelj je iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka specijaliste medicine rada,

- raspravnom rješenju od 24. siječnja 2002. tužitelj je udovoljio podneskom od 8. veljače 2002.,

- na ročištu 5. veljače 2008. glavna rasprava je zaključena, a presuda posl. br. II P- 2603/99, kojom je odbijen tužbeni zahtjev, donesena i objavljena na ročištu 20. veljače 2008.,

- povodom žalbe tužitelja (19. ožujka 2008.) spis je dostavljen Županijskom sudu u Splitu koji je odlukom posl. br. Gž-4555/08 od 17. travnja 2009. djelomično odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku odluku, a djelomično istu preinačio u dijelu odluke o trošku postupka,

- dana 3. lipnja 2009. izjavljena je revizija protiv odluke Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-4555/08 od 17. travnja 2009., a u vrijeme donošenja ove odluke spis se još uvijek nalazi kod Općinskog suda u Splitu.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Obzirom da je predmetni parnični postupak još u tijeku, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (7. prosinca 1999.) i traje do dana donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (14. srpnja 2009.), a što ukupno iznosi devet godina, sedam mjeseci i sedam dana.

Prema ocjeni ovog suda, iako je Općinski sud u Splitu u pravno relevantnom razdoblju postupao uglavnom ažurno kada da je održao devet ročišta za glavnu raspravu, proveo vještačenje po vještaku specijalisti medicine rada i vještaku neuropsihijatru te poduzimao druge procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, zamjećuje se period neopravdane neaktivnosti u razdoblju od 8. veljače 2002. (nakon što je tužitelj udovoljio raspravnom rješenju od 24. siječnja 2002.) do 5. veljače 2008. (ročište na kojem je zaključena glavna rasprava), u trajanju od šest godina, a u kojem sud nije poduzeo niti jednu radnju usmjerenu okončanju postupka, što je u konačnici rezultiralo trajanjem postupka preko devet i pol godina.

Predlagatelj, kao tužitelj u parničnom postupku, je svojim radnjama u postupku, odnosno propustima, pridonio duljini trajanja istog. To stoga što nije odmah u tužbi naveo sve odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev niti je odmah predložio sve dokaze kojima bi se utvrdile te činjenice, odnosno jer nije uz tužbu dostavio sve relevantne isprave kojima bi dokazao svoje navode (čanak 186. stavak 1. ZPP-a).

Predmetni parnični postupak nema elemenata složenosti koji bi opravdali njegovo trajanje.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine trajanja predmetnog sudskog postupka (devet godina, sedam mjeseci i sedam dana), postupanja nadležnih sudova, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu 11.500,00 kn, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. srpnja 2009.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.