Legislator Case Law & Legislation
Rev-1976/2000-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on contract breach, ruling no joint liability exists for unpaid guarantee.

Case Number Rev-1976/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court judgment confirming the defendant's non-liability. The plaintiff argued for joint liability based on a contract where the second defendant signed a guarantee clause, but the court found no evidence the second defendant assumed payment obligations. The court held that since the guarantee was never issued and the plaintiff did not request it, the second defendant had no joint responsibility for the unpaid second installment.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; The court ruled that a party signing a guarantee clause does not automatically assume joint liability for the principal debt if the guarantee was never executed and the creditor did not request its issuance.

Keywords

AI generated
contractual joint liability bank guarantee issuance contract interpretation appeal dismissal payment obligation

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 1083. Zakona o obveznim odnosima
čl. 393. ZPP
Zbog toga je revizija tužitelja odbijena, kao neosnovana, temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1976/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. I. d.d. P., zastupanog po B. B., odvjetnici iz P., protiv I-tuženika F. d.o.o. iz K. i II-tuženika C. b. d.d. Z. – podružnica P., zastupane po punomoćniku Ž. D., odvjetniku iz P., radi ispunjenja ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi od 3. travnja 2000. godine, br. Gž 1059/99., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi u odbijajućem dijelu od 21. lipnja 1999. godine, br. P 309/99., u sjednici održanoj dana 20. studenoga 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja nalaže se I-tuženiku da isplati tužitelju iznos od 100.000 DEM u protuvrijednosti kuna obračunato po srednjem tečaju NBH na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom u odnosu na II-tuženika C. b. d.d. P..

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijane presude preinače i tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika prihvati u cijelosti.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), a niti se pobijane presude temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, na što revizijski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka koju tužitelj navodi u reviziji da pobijane presude nemaju razloga o odlučnim činjenicama.

U dokaznom postupku je utvrđeno, da je između tužitelja kao prodavatelja i I-tuženika kao kupca sklopljen dana 2. srpnja 1997. godine, kupoprodajni ugovor o prodaji nekretnina upisanih u zk.ul.br. 6 k.o. Kutjevo kat. br. 1005/1 koje se sastoje iz zgrada i dvora u mjestu Kutjevo, za kupoprodajnu cijenu od 200.000 DEM s plaćanjem u dvije rate preračunato u domaću valutu na dan isplate.

Odredbom čl. 4. Ugovora o kupoprodaji II-tuženik jamči da će izdati na trošak I- tuženika garanciju kao osiguranje naplate druge rate, koju će I-tuženik kao kupac ishoditi na svoj trošak s danom 1. siječnja 1998. godine.

Utvrđeno je da takva garancija nije izdana, niti je I-tuženik tražio izdavanje bankovne garancije od II-tuženika.

Neosnovano tužitelj navodi u reviziji da iz odredbe čl. 4. kupoprodajnog ugovora proizlazi solidarna obveza II-tuženika za isplatu kupoprodajne cijene, jer da II-tuženik svojim potpisom na ugovoru jamči izdavanje garancije. Naime, II-tuženik time nije preuzeo obvezu da će tužitelju kao prodavatelju nekretnine isplatiti kupoprodajnu cijenu ako to dospjelosti ne učini I-tuženik.

Točkom 4. kupoprodajnog ugovora II-tuženik se samo obvezao da će izdati garanciju koju je prema ugovoru trebao ishoditi I-tuženik o svom trošku, a što ovaj nije učinio, pa garancija nije izdata i stoga obveza II-tuženika u smislu odredbe čl. 1083. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99.) ne postoji.

Stoga je pravilan zaključak nižih sudova da ne postoji solidarna odgovornost II- tuženika za ispunjenje obveze I-tuženika preuzete spornim kupoprodajnim ugovorom za isplatu ugovorene kupoprodajne cijene, pa je materijalno pravo pravilno primijenjeno, kad je u odnosu na II-tuženika odbijen tužbeni zahtjev.

Prema tome, odlučne činjenice su u dokaznom postupku utvrđene i navedene su u razlozima pobijanih presuda, pa nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava na koje razloge se poziva tužitelj u svojoj reviziji.

Zbog toga je revizija tužitelja odbijena, kao neosnovana, temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. studenoga 2003.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.